Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Povijest nasilja, prema HHO-u

Kako nam mažu oči programom izravne prevencije koji nije niti izravan niti išta prevenira

Zadnja izmjena: 24. svibnja 2017. Igor Kralj/PIXSELL

Hrvatski nogomet, nije to neka tajna, ne ispunjava svoj puni potencijal.  Na putu prema ostvarenju svih kapaciteta postoje stvari koje se ne mogu ne vidjeti – osim ako se želite praviti slijepi – ali postoji i niz stvari koje vrlo lako izmaknu fokusu. Od kriminalnih radnji, preko korupcije do sitnih interesa, postoji toliko prioriteta koji izravno uništavaju potencijal hrvatskog nogometa. Te velike stvari toliko upadaju u oči, da jednostavno bace sjenu na sve šuplje priče koje se odvijaju bez ikakvog smisla. A tih priča itekako ima i smiješno je kako se guše u vlastitoj ironiji i nelogičnosti.

Jedna od najzabavnijih je program koji, u suradnji s HNS-om, organizira Hrvatski helsinški odbor.

Želja pokretača projekta je „pridružiti se onim društvenim grupacijama koje se suprotstavljaju nasilju na našim športskim terenima, a poglavito na nogometnim utakmicama.“ Želja HHO-a je itekako legitimna, pa čak i pohvalna jer svaki oblik nasilja je potrebno osuditi i eliminirati. Nasilje nije produktivno, ne može stvoriti nikakvu dugoročnu pozitivnu promjenu i svi bi trebali dijeliti cilj s HHO-om. Međutim, metode postizanja tog cilja su zasad potpuno sulude i neučinkovite.

Zapravo, komedija počinje već u samom nazivu. Naime, program se nazvan „Izravna prevencija navijačkog nasilja“ – a niti je izravan, niti išta prevenira. HHO je svjestan problema govora mržnje i očito je zamislio da će slanje promatrača na stadion i taksativno nabrajanje svih spornih uzvika, psovki, transparenata i pirotehničkih naprava zaista pomoći eliminirati nasilje. Ha-Ha-Ha-Ha-O. I zaista ostaje enigma zašto svoju metodu naziva izravnom kad se zasniva samo na opažanju i koji se točno dio u punjenju bilježnica odnosi na prevenciju.

Dobro, naziv programa nije baš smislen, ali to su se u HHO-u potrudili nadmašiti nekim od upisa koji se revno objavljuju na svojim i stranicama HNL-a. Recimo, za 35. kolo kao sporno navedeno je skandiranje Bad Blue Boysa: „Poslušaj nas, čovječe iz svečane lože, nama nitko Dinamo uzeti ne može!“. Svima je jasno na kojeg čovjeka iz svečane lože se odnosi skandiranje, ali vjerojatno je samo opažaču na stadionu i uredniku zbirnog izvještaja primjetan element nasilja, netolerancije, rasizma ili govora mržnje. Netko bi trebao obavijestiti nadležne da nismo u Sjevernoj Koreji i da svako skandiranje ne znači nužno i protupravno ponašanje.

Napad na građanske slobode

Međutim, stvari se samo čine benignima.

Uvrštavanje ovakvih primjera u izvještaj jasan je dokaz kako HHO uopće ne radi svoj primarni posao. Zapravo, ovakvim upisima poništava svoju temeljnu svrhu i razlog osnivanja. Naime, HHO kao nevladina, neprofitna, izvanstranačka i neovisna udruga hrvatskih građana i građanki za zaštitu, promicanje i razvoj ljudskih prava u Republici Hrvatskoj ima obavezu prije svega braniti temeljno ljudsko pravo – slobodu govora.

Vraćanje totalitarnog pristupa u evaluaciji tuđeg prava na slobodu govora i iskazivanje mišljenja nije baš smiješno

Ovakav upis je zapravo skandalozan. Ne znam shvaća li autor izvještaja da uvrštavanje te parole kao sporne znači da se navijačima de facto niječe osnovno ljudsko pravo. Ustav Republike Hrvatske daje pravo navijačima da izraze svoje neslaganje s metodama rada čovjeka koji, na ovaj ili onaj način, vodi njihovu udrugu građana, a problematiziranje takve poruke je izravni napad na njihove građanske slobode i ljudska prava.

Vidite, to je točka u kojoj komedija prelazi u tragediju. Vraćanje totalitarnog pristupa u evaluaciji tuđeg prava na slobodu govora i iskazivanje mišljenja nije baš smiješno. Zapravo, takava bi potez u nekim normalnim uvjetima zahtijevao reakciju HHO-a.

I onda kad vidite da HHO nije u stanju ispuniti osnovnu svrhu zbog koje je osnovan, zbog koje postoji i crpi izdašne dotacije iz državnog proračuna, kako očekivati da će napraviti dobar program u kojem će izravno prevenirati navijačko nasilje? Jasno je zašto HNS trpi takav skandalozni diletantizam  partnera. Ovako se spušta savršena dimna zavjesa i zadržava se sadašnje stanje, a glavna krivica se prebacuje na drugu stranu. HNS-u ne odgovara dobar program koji bi integrirao navijače i suzbio nasilje, jer bi otkrio institucijske probleme našeg nogometa, a HHO i vladine inicijative ga očito ne mogu napisati.

Za takvo nešto treba razumjeti navijački pokret, a jasno je kako nadležni ljudi nimalo ne pokazuju da razumiju specifični fenomen s kojim trebaju raditi.

Sličnost navijača i HHO-a

Navijači-ultrasi, bez obzira kojoj grupi pripadali, imaju vlastiti skup vrijednosti i obrasce ponašanja koje ih razlikuju od dominantne društvene klime kojoj pripada većina ljudi, pa čak i navijači-simpatizeri koji su ogromna većina nogometne publike. Teško je u potpunosti razumjeti navijačku subkulturu, koja nije nimalo jednostavna, a budi mnogo emocija i strasti. Različite navijačke grupe imaju različite stavove, ali sve skupa dijele iste karakteristike: visoku razinu grupne solidarnosti, teritorijalnosti i muževnosti. Mladi ljudi u globalu imaju potrebu za izgradnjom vlastitog identiteta i društvenim potvrđivanjem. Navijači te potrebe vezuju uz emotivnu pripadnost određenom klubu i kanaliziraju njihovo ostvarivanje kroz karakteristike navijačkih grupa, pogotovo kroz ono djelovanje koje ne može biti neprimijećeno od strane javnosti.

Rivalitet između različitih navijačkih grupa će postojati zbog teritorijalnosti i muževnosti koje će tražiti potvrdu kroz dokazivanje superiornosti, ponajprije kroz međusobno vrijeđanje. Funkcija nasilja u navijačkom svijetu je skrenuti pozornost javnosti na sebe i dokazati se u grupi. Drugim riječima, ako mladom čovjeku koji pripada grupi i kroz nju traži potvrdu nešto zabranite, ogromna je vjerojatnost da će napraviti upravo to. Iz njegove je perspektive to jedini način da bude primijećen.

I tu je sličnost navijača i HHO-a.

Struka je pokazala već dovoljno puta da postoje načini na koji se navijačka subkultura može približiti dominantnoj društvenoj struji i to na način na koji i ta većina može imati koristi. Svako nasilje, pa i ono navijačko, treba osuditi, ali ga treba i znati zaustaviti i prevenirati. Postoje njemački i skandinavski modeli u kojima su navijači aktivni sudionici društvenog života. Navijači su zadovoljni jer su zadržali neke svoje osnovne karakteristike, ali relevantnost i pažnju javnosti ne moraju tražiti kroz nasilje – jer ih ta javnost već percipira kao element kulture.

Međutim, kad bi HHO pokušao djelovati u tom, već provjerenom i uobičajenom smislu, kako bi onda skrenuo pozornost javnosti na sebe? Kako bi bio primijećen? Izgubio bi svoju relevantnost, a s njom i dio dotacija.

„Prenosimo u cijelosti“

Ekipa iz HHO-a dobro zna da baklje nisu indikator nasilja kojim se želi nekome fizički naštetiti, već je ta baklja simbol otpora lošim socio-ekonomskim elementima u dominantnoj kulturi ili nepravdi koja se radi klubu ili samoj grupi za koju je pojedinac vezan. Međutim, mnogo je lakše popisati broj zapaljenih baklji i revno zapisati uvrede, nego se zaista posvetiti uzrocima i prevenciji nasilja. Lakše je te izvještaje, u neprofitnom i nevladinom stilu, i naplatiti, jer za ozbiljne programe trebaju godine i godine rada prije nego što se vide pravi rezultati, a izvještaji su odmah tu, svima vidljivi.

Premda zapravo ne služe ničemu, osim tome da ih mediji „prenesu u cijelosti“ kako bi zabavili svoju publiku eksplicitnim NSFW napisima koji su jako zahvalni za klikove – a oni ih, znate, samo prenose; piše ih HHO. Zapravo, ne da ne služe ničemu nego štete jer polučuju potpuni kontraefekt. Što je, uostalom, sasvim očekivano svakome tko razumije karakteristike navijačke kulture.

HHO kaže da je cilj programa „Izravna prevencija navijačkog nasilja“ suprotstaviti se nasilju na sportskim terenima. Ono što zapravo čini je dovođenje u pitanje slobode govora na tribinama i pružanje prilike navijačima da pronađu relevantnost i potvrdu kroz nasilje, verbalno i drugo. Ha-Ha-Ha-Ha-O.

Ne propusti top članke