Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Povratak s ruskog fronta

Nakon četiri godine među elitom, sasvim je izgledno da se Medveščak povlači iz KHL-a

Zadnja izmjena: 18. prosinca 2016. Igor Soban/PIXSELL

Natjecanje je zavodljivo, posebno ako se okruni pobjedama. Bez obzira na konkurenciju i kvalitetu igre, pobjede privlače pozitivnu atmosferu, energiju koja je magnet za publiku. S druge strane, porazi su depresivni – isto tako bez obzira na konkurenciju i kvalitetu igre. Porazi su depresivni za igrače, za upravu, a i za navijače.

Jedan od najboljih primjera za ovo je KHL Medveščak. Porazima i rezultatskom nekonkurentnošću u KHL-u broj navijača na tribinama Ledene dvorane Doma sportova je u opadanju, atmosfera je izgubila onu navijačku užarenost, a i mediji su se pomalo ohladili od hokeja. Neko vrijeme najveći sportski hit već je neko vrijeme u silaznoj putanji.

Dugo je godina Medveščak bio neprikosnoveni prvak Hrvatske. Nije neki pothvat, jer hokej u Hrvatskoj je bio na iznimno niskim granama, izložen preživljavanju i pukom životarenju. Igranje u SLOligi, gdje su uglavnom bili domaći igrači u poluamaterskoj konkurenciji, služilo je kao zalog održavanja tradicije hokeja u Zagrebu i način preživljavanja jednog kultnog kluba. Međutim, godine 2009. skupina ljudi predvođena predsjednikom Damirom Gojanovićem iznenada dogovara suradnju s austrijskom EBEL ligom i Medvjedi odjednom započinju igru s velikim dečkima. Ne sad ogromnim mrcinama, ali svakako mišićavijom ekipom od one u Prvenstvu Hrvatske ili u SLOligi.

Jasno, prve godine raspolagali su vrlo malim budžetom. Bez domaćeg kadra doraslog konkurenciji, Gojanović se odlučio na prvi od mnogih poteza kojima je Medvjede približio publici. Napunio je kadar igračima prvenstveno iz Kanade, ali i iz SAD-a koji su imali hrvatsko podrijetlo. Pretpostavio je da će se publika lakše povezati i zbližiti kada su na ledu Joel Prpich, Mike Prpich ili Andy Sertich.

I bio je u pravu. Publika željna nečega novog okupila je kritičnu masu. Kako su stizale pobjede, publika se gomilala, mediji su se zainteresirali, a onda se još publike dovlačilo na tribine Ledene. Atmosfera, konkurentnost, potezi za špice sportskih emisija. Počeo se zatvarati krug, ali pozitivni krug u kojem je projekt Medveščaka rastao.

Vrh sportskog marketinga

Rast Medveščaka uzrokovao je rast hokeja kao sporta. Izravni utjecaj na razvoj Borne Rendulića koji je pod ugovorom s NHL momčadi Vancouver Canucksa, skok u broju djece koja se počinju baviti hokejom, čak i neki minimalni pomaci kod reprezentacija. Najnovi projekt vezan je uz Grad Sisak, koji gradi svoju dvoranu s ledenom površinom. Medveščak je gotovo ni iz čega stvorio priču koja je naglo nabujala.

Najbolje od svega, rezultati su počeli pratiti hype. S relativno malim budžetom, Medvjedi su ušli u playoff sve četiri godine EBEL-a: zapinjali dvaput u četvrtfinalu, dvaput u polufinalu. Iako nije osvojio EBEL, Medveščak je marketinški potpuno pregazio konkurenciju. Pune tribine s navijačkom atmosferom, iskakanje iz paštete u svim medijima, redoviti prijenosi na televiziji. Rutinu Ledene prekidali su specijalni projekti: Šalata Winter Classic ─ utakmica na otvorenom, prateći trend tek postavljen u NHL-u; Arena Ice Fever ─ gdje su više dana zaredom punili Arenu Zagreb i igrali pred 14 tisuća ljudi.

A onda šlag na kraju – Arena Ice Fever, ali taj put genijalno smještena u pulsku Arenu. Hokejaška utakmica na kraju ljeta, na otvorenome, s pričom o modernim gladijatorima u amfiteatru iz vremena Rima. Priča koja spada u sami vrh sportskog marketinga u Hrvatskoj, nevjerojatni logistički projekt koji je odjeknuo u cijelom svijetu. Projekt koji je pokazao kako je Medveščak zaista prerastao EBEL.

Na Arena Ice Feveru bio je i predsjednik KHL-a, kao i svi ljudi koji nešto znače u svijetu hokeja. Rezultat te dvije odigrane utakmice u Puli je bio jasan ─ Klub hokeja na ledu Medveščak ulazi u KHL, drugu najjaču hokejašku ligu na svijetu.

Akvarij s velikim ribama

U priči se katkad zanemaruje tajming i kontekst. Sport je danas čista ekonomija, a ruski sport uvelike ovisi o odnosu države i oligarha koji financiraju klubove i sama natjecanja. Tako je u Kontinentalnoj hokejskoj ligi nevjerojatan utjecaj energetskog diva Gazproma, a tajming se poklapao s prijeporima oko plinovoda Južni tok. Naime, duljina plinovoda, a time i troškovi njegove izgradnje smanjili bi se kad bi isti prolazio kroz Hrvatsku umjesto duljim putem preko Mađarske do Austrije. Uključivanje hrvatskog kluba u rusku ligu i novac koji bi pritom došao pojačao bi ruski utjecaj u javnosti. Sport je još jednom iskorišten u političke, propagandne i ekonomske interese, a Medveščak je naizgled nevjerojatno profitirao i stavio krunu na dotad savršeno vođen projekt.

Usprkos svim marketinškim trikovima i pomodarstvu, Medvjede je posebnima činio odnos s navijačima; pronađen je idealan balans obiteljskih izleta i vatrene atmosfere

Sam početak je bio isto tako savršen. U prvoj utakmici u KHL-u gostovao je CSKA, najtrofejniji klub u povijesti ruskog hokeja, institucija u svjetskim razmjerima i momčad koja ima igrača čija je godišnja plaća veća nego čitav godišnji budžet Medvjeda. Medveščak je takav CSKA dobio 7:1, uz prepunu dvoranu i luđačko navijanje.

Međutim, usprkos svim marketinškim trikovima i pomodarstvu, Medvjede je posebnima činio odnos s navijačima. Pronađen je idealan balans uključivanja obiteljskih izleta i vatrene atmosfere, na tribinama se točilo pivo, navijačima se nudio program, tretiralo ih se kao najbitnije, kao razlog što klub postoji. Općenito, navijači su bili primarni fokus kluba i to su svi prepoznali.

KHL je pak akvarij s ozbiljnijim ribama. Medveščak jednostavno nema logistiku kakvu imaju ostali moćniji klubovi. Propašću plana o Južnom toku ruski sponzori nisu imali nikakve računice o ulaganju u Medvjede. Sponzorski ugovori su sve više padali, siromašni budžet bio je sve manji toliko da je fokus kluba odjednom bio usmjeren u preživljavanje. Korporativni način razmišljanja je naprosto bio nužan, Medveščak nije imao izbora nego zanemariti navijače, spašavajući što se da spasiti. Najmanji budžet u ligi nije dozvoljavao da se zadrže oni koji pokažu iole solidan doprinos, tako su glavni igrači odlazili jedan za drugim.

Odnos prema navijačima

Zadnji čavao u lijes Medveščaka u KHL-u, uz zahladnjele odnose službenog Zagreba i Moskve, suspenzija je predsjednika Damira Gojanovića radi dugovanja kluba prema bivšim igračima. Zapravo, suspenzija ne znači nikakvo ograničenje u radu u matičnom klubu, tom suspenzijom Medveščak ostaje bez glasa na svim sastancima lige. Jasna poruka: ovdje više nema mjesta za vas.

Sasvim je izgledno da se Medveščak vraća u EBEL. Bajka u KHL-u trajala je četiri godine i zbilja je nešto sportski nevjerojatno. Klub koji je životario u amaterizmu još 2008. sada završava četverogodišnji ciklus u KHL-u. Uostalom, svaki poraz u KHL-u je veći rezultat od pobjede u EBEL-u, jer u Zagrebu se igrao elitni hokej s vrhunskim igračima, sam vrh ovog sporta.

Klub se sada vraća nekoliko koraka unatrag i pokušat će ponoviti ono što je prethodno znao vrhunski odraditi. Iskustvo iz KHL-a garantira da je klub ozbiljniji i organiziraniji nego ikada prije. Rezultatska konkurentnost vjerojatno će dovesti dodatne gledatelje na tribine, jer natjecanje je zavodljivo i privlačno. No. ono što je izgradilo Medveščak kao prepoznatljivi brand je kvalitetan odnos prema navijačima. Nešto što je u našoj sportskoj kulturi jako rijetko. Nažalost.

Ne propusti top članke