Bale je u tom trenutku glasno izgovorio ono što je svima ionako bilo jasno — igranje nogometa u Real Madridu je palo na samo dno njegovih prioriteta. Uostalom, poruku sa zastave je u originalu izgovorio Predrag Mijatović gostujući u radio emisiji par mjeseci prije utakmice protiv Mađarske. Mijatović nije razgovarao s Baleom — u emisiji se izričito ogradio i naglasio da priča o vlastitom dojmu, a ne o nečemu što mu je Bale sam rekao — ali u analizi još jednog od neprepoznatljivih Baleovih nastupa je izjavio da su trenutni igračevi prioriteti Wales, golf i Real Madrid; i to točno tim redom.

Vjerojatno bi se između golfa i Madrida moglo ugurati još ponešto, ali zbilja nije bilo potrebno. Mijatović je golfom samo želio ilustrirati koliko Baleova glava nije u Madridu i koliko mu je sve drugo bitnije od kluba čiji je dres nosio, čak i hobiji. Kada je igrao za Wales, Bale je bio motiviran i fokusiran, vukao je cijelu momčad i igrao je ozbiljno dobar nogomet. Kada je igrao za Real Madrid, podsjećao je na agoniju uvelog cvijeta koji samo čeka malo jači vjetar da mu razbije latice i da ga otpuše kao da nikad nije ni bio tu. U Madridu je Bale bio čovjek bez motivacije i bez imalo volje, netko kome nogomet više nije predstavljao zadovoljstvo, a nikad nije postao dovoljno profesionalan da ga odradi kao posao.

Tottenham mu je dao drugu priliku, vjerojatno zadnju opciju da oživi svoju karijeru i pokaže svijetu koliko je dobar

Za Real Madrid, koji mu je svakog tjedna isplaćivao 600.000 funti plaće i koji je za taj novac očekivao povrat uloženog, a ne praznu ljušturu vrhunskog nogometaša, to je bila katastrofa.

Neke stvari koje su normalne u Madridu nikad nisu odgovarale Baleu i Velšanin se nikad nije uspio prilagoditi okruženju. Thibaut Courtois je jednom objašnjavao kako zajedničke večere u Madridu ne počinju prije 10 sati i kako se završavaju kavom u ponoć, laganom šetnjom iza kave, a onda se ide spavati u jedan iza ponoći. To je naprosto ritam kakvim Madrid po tradiciji živi, život na ulicama počinje kasnije jer su dani iznimno dugi i sunce na proljeće ili jesen zalazi tek oko 21 sat, a ljeti sumrak bude debelo iza 22 sata. Tako je bilo dok je branio u Atléticu, tako je u Realu. Međutim, Bale nikad nije dolazio na takve večere, za njega su bile prekasno jer je on navikao ići spavati u 23 sata i nikad nije odustao od svog ritma.

Herkul među smrtnicima

Nije stvar u tome kad Bale ide spavati. Poanta je da je teško povezati se sa suigračima i razviti prijateljske odnose u takvim uvjetima, a bez toga je lako izgubiti osjećaj pripadnosti, osjećaj da igrate s prijateljima i odlutati kao što je on odlutao.

Uostalom, Baleova izjava s početka govori dovoljno. Normalno je da se igrači bolje osjećaju u reprezentaciji, često se dogodi da tamo igraju bolje nego u matičnim klubovima. Međutim, ovdje je ključno da je Bale u Madridu bio stranac. Nije mogao govoriti svoj jezik, španjolski nikad nije dobro naučio, a čak i ono ako je znao neke fraze, nije se osjećao ugodno dok ih je govorio. Korak po korak, ta neugoda je prevagnula, Bale se nije osjećao prihvaćeno i negdje usput je izgubio želju da igra nogomet. Barem da igra nogomet za Real; u Walesu je i dalje bio iznimno dobar, to je bio njegov ispušni ventil, nešto u čemu je mogao uživati.

S igračke strane njegova epizoda u Madridu u široj slici nije bila loša, dapače.

Odigrao je 251 utakmicu i zabio je 105 golova uz 68 asistencija. U četiri finala Lige prvaka zabio je tri gola i dodao jednu asistenciju, na svom vrhuncu bio je sila prirode koja je uništavala suparnike svojom brzinom i silinom, a kako je Cristiano Ronaldo sve više prelazio s krila na napadača i kako je sve manje driblao i davio loptu, a sve više zabijao iz jednog dodira unutar kaznenog prostora, tako je Real Madridu bio potreban netko poput Balea da pruži silinu na suprotnoj strani. Za razliku od Tottenhama gdje je bio prva zvijezda, Bale je u Realu prihvatio svoje mjesto u momčadi i na terenu je radio puno toga samo zato što je netko to morao napraviti kako bi momčad mogla funkcionirati.

Na trenutke je Bale izgledao nevjerojatno moćno, kao Herkul među smrtnicima. Možda će ljudi najbolje zapamtiti onaj sprint kada je s lijeve strane obišao Marca Bartru, ali to je bio tek jedan u nizu takvih sprintova. Barcelona je ostavila mjesta da ta utrka traje 70-ak metara i da Bale izgleda nadrealno brz, ali on je svoju moć demonstrirao i na kratkim dionicama, protiv suparnika koji su bili zapakirani u bunker i koji su branili puno manje prostora nego tada Bartra. Svejedno, kada bi se Bale zaletio na njih, teren je dobivao sasvim drugačije dimenzije, a oni su izgledali jednako smrtni kao što bi to bio bilo tko drugi na njihovu mjestu, jednako nemoćni kao Bartra kojeg je obišao preko aut linije. On je bio Herkul, a oni smrtnici.

Međutim, koliko god bio fizički dominantan, Bale je svoju vrijednost u suštini vukao iz toga što je bio timski igrač. Iako su sve anegdote navedene ranije u tekstu negacija toga i redom upućuju na osamljenog čudaka koji se nikako nije mogao prilagoditi okolini u koju je došao, na kretena koji se sprdao s klubom koji ga je plaćao, Bale je na terenu bio posvećen pobjedi i žrtvovao je svoj ego za viši cilj. Barem prvih nekoliko godina dok mu je još bilo stalo, dok je uživao u nogometu i dok Real nije ispao s liste prioriteta iza golfa i još koječega.

Druga prilika

Bale u Tottenham odlazi ponovo pronaći samoga sebe i svoje mjesto. Real ga se riješio, pustio ga je jer ga nije mogao prodati, a vrlo vjerojatno pokriva i dobar dio njegove plaće samo da se skloni što dalje od Madrida. On je izabrao Tottenham jer to mu je poznato mjesto, ondje može ponovo pronaći užitak u nogometu, ono uzbuđenje koje mu daje igranje za Wales i onu ugodu kada nije stranac, kada ima jezik koji priča i kada ima osjećaj pripadnosti.

Iz Tottenhamove perspektive, Bale je pojačanje.

Iako je zadnjih godina imao probleme s ozljedama i još uvijek vuče ozljedu koljena zbog koje je nespreman pomoći odmah, Bale je u srpnju navršio 31 i u sebi ima još dovoljno goriva. Glupo je očekivati da će biti jednako brz kao nekad i da će jednako fizički dominirati kao što je to radio kada je prešao iz Spursa u Madrid, ali to je ionako bilo nadljudski i nestvarno. Međutim, ono što je u Baleu ostalo sasvim je dovoljno da bude dominantan, da igra nogomet onako kako ga igra za Wales.

To je, na kraju krajeva, i poanta svega. Kada Gareth Bale želi igrati nogomet, on je izniman nogometaš i velika vrijednost na terenu. Kada se osjeća ugodno, onda igra onako kao što je kao dijete igrao s prijateljima nedjeljom popodne i osjeća uzbuđenje. José Mourinho mora pokušati pronaći formulu po kojoj će Baleu omogućiti upravo to — da se osjeća ugodno i da od njega izvuče pozitivne osjećaje koje ima prema nogometu i koje demonstrira kada igra za reprezentaciju. Mora ga uvjeriti da je došao doma, u okruženje koje ga prihvaća i daje mu priliku da bude sretan, da bude ponovo uzbuđen zato što igra nogomet.

Tottenham mu je dao drugu priliku, vjerojatno zadnju opciju da oživi svoju karijeru i pokaže svijetu koliko je dobar i tko je on zapravo. Hoće li je iskoristiti u suštini ovisi samo o jednome — gdje će na ljestvici svojih prioriteta staviti Tottenham u odnosu na golf.