Dvije potpuno različite izreke završavaju s istom poukom. Ono što prije dobije uporan, a ne lijep zavodnik u teoriji je – ne i u praksi – isto što prije dobije uporan, a ne pametan student.
O fizičkoj ljepoti i inteligenciji Davida Poilea nije suditi, ali ono što jest kristalno jasno i o čemu nema rasprave je da je on izuzetno uporan i strpljiv čovjek. Poile je prije svega tvrdoglavac koji se držao svog principa, svog načina rada i nikako nije želio odustati. I to bi mu se nakon više od 35 godina čekanja, nadanja i najviše od svega razočaranja konačno moglo isplatiti. I to na kada se više nitko nije ni nadao – njegovi Nashville Predatorsi, najlošija momčad koja se ove sezone probila do doigravanja, na korak su od osvajanja doslovno najvećeg trofeja u američkom momčadskom profesionalnom sportu.
A nisu stvari nikad bile lagane za Poilea. U NHL stigao je još 1972. i to kao 22-godišnjak, ali ne putem koji je kao i većina drugih Kanađana sanjao. Na Northeasternu je imao solidnu sveučilišnu karijeru, ondje je i sad rekorder s 11 hat trickova, no nakon tri utakmice u Rochester Americansima u AHL-u valjda je shvatio da je vrijeme za promjenu karijere. Flamesi su još uvijek bili u Atlanti, ondje je dobio mjesto u administraciji i s vremenom i preseljenjem u Calgary napredovao do asistenta generalnog menadžera.
David Poile je 35 godina stvarao prvu priliku, koja bi mogla biti i zadnja. Priliku da konačno za sva vremena izbriše luzersku fusnotu
U to su vrijeme Washington Capitalsi odrađivali svoje prve sezone u NHL-u, i to ne s pretjerano mnogo uspjeha – u osam godina niti jednom nisu uhvatili playoff. Loši rezultati nisu mogli privući publiku, a prazna dvorana za NHL franšizu je kao giljotina. Capitalsi su bili na rubu preseljenja i posljednja prilika, a da nitko ne zna zašto, bio je Poile. Bio je to revolucionarni potez; s 33 je postao do tada najmlađi GM-a u povijesti (između ostalih, Arizona Coyotesi su 2016. taj rekord srušili, prepustivši najvažniju poziciju u klubu u ruke 26-godišnjem Johnu Chayki) i njegovi rijetki brčići nikoga nisu mogli impresionirati.
Alergija na uspjeh
Zato je nakon samo 10 dana doslovno morao udariti šakom od stol. Napravio je jedan od najvećih tradeova tog vremena koji je uključivao šest hokejaša, među kojima je bio i omiljeni igrač klupskog gazde, i nakon kojeg je momčad startala s tek tri pobjede u 10 utakmica. No, na kraju sezone su Capitalsi dospjeli u svoje prvo doigravanje ikada i spašeni su, a Poile je najavio kakva ga karijera očekuje u budućnosti – ona u kojoj nikada ne mijenja samo radi promjene, ali mijenja bez emocija i s jasnim planom. Međutim, u 14 uzastopnih sezona u kojima su Capitalsi uhvatili postsezonu, u osam su navrata ispadali u prvom kolu i franšiza se polako pretvarala u gubitničku, što i danas jest.
David je znao kada je pravo vrijeme za kraj, kada je maksimum dostignut. Capitalsima je poručio da će ih “uvijek imati tetovirane na dupetu”, ali je istog ljeta preselio u Nashville. U Tennesseeju se rađala nova franšiza, a jedino je tako mogao dobiti potpuno otvorene ruke. Graditi klub iz temelja.
Music City nije baš hokejaški grad, blago rečeno – prvih nekoliko sezona dvoranu su punili samo Red Wingsi. Naime, 1990. je kompanija General Motors otvorila veliku tvornicu u Spring Hillu, 50-ak kilometara južno od Nashvillea, a to je u ovaj dio Tennesseeja dovelo veliki broj radnika iz Michigana. Oni su, dakako, jedva dočekali hokejašku franšizu, jer su opet mogli, bar s vremena na vrijeme, uživo gledati svoju momčad. No, s vremenom su Predatorsi počeli graditi identitet, približavati se lokalnoj zajednici i postajali sve popularniji.
Danas je njihova publika, ako već i nema pretjerano pojma o hokeju, među glasnijima u ligi i zabava na tribinama je zagarantirana. Pitajte, uostalom, Marcusa Mariotu i napadačku liniju Titansa koji vitlaju somovima i polijevaju se pivom – dakako, kao podršku Predatorsima.
A na ledu su stvari po pravilu funkcionirale baš kao i u Washingtonu. Do proljeća. S Capitalsima je došao do 14 uzastopnih doigravanja i nikada do finala Stanley Cupa. U Nashvilleu je na prvi playoff čekao šest godina, a onda su propustili samo jedan u devet, ali dalje od drugog kruga nije moglo. Poile je izgradio franšizu iz temelja, nedvojbeno bio jedan od najboljih GM-ova na tržištu, ali i jedan od najboljih i najpoštenijih ljudi u hokeju. No, proljetna alergija na uspjeh u playoffu uvijek je bila fusnota u njegovom gotovo savršenom CV–ju.
Eksplozija u doigravanju
U karijeri je Poile sam angažirao i otpustio samo četiri trenera, i to u dvije franšize. Barry Trotz mu je bio prijatelj i suradnik, ne samo trener, ali je nakon dvije sezone bez doigravanja 2014. dobio otkaz. Prethodno je GM, koji je iste te godine ostao bez desnog oka nakon što ga je na jednom treningu pogodio pak, u ludom tradeu dobio Filipa Forsberga, i oko njega počeo slagati momčad. I išlo je ok, vratio se u doigravanje, ali opet nije mogao preko drugog kruga.
Sve dok opet nije lupio šakom od stol.
U 33 godine karijere Poile je napravio ukupno 293 tradea koji su uključivali 454 igrača i 205 pickova drafta. Ali nikada nije mijenjao samo da mijenja. Ovaj je put plan bio jasan: trebale su mu korijenite promjene u momčadi i potrudio se napraviti ih. Prošle je godine usred sezone Setha Jonesa, jednog najperspektivnijih igrača lige, poslao u Columbus za Ryana Johansena. Onda je na na početku ove sezone u tradeu s Montrealom uvrstio i kapetana i najpopularnijeg igrača momčadi, svojevrsni temelj franšize Sheu Webera, za kojeg je od Canadiensa dobio P.K. Subbana. Odlučio je Poile napraviti novu revoluciju i momčad graditi oko igrača iz tradeova u kojima je djelovao kao gubitnik i onih koje je pronašao na draftu. Izgledalo je to kao užasan izbor, ni navijači nisu bili oduševljeni, a Predatorsi su se jedva ugurali u doigravanje, kao osma ekipa Zapada.
I onda eksplodirali.
Skakali su po glavi – skoro pa doslovce – najboljoj momčadi konferencije i najvećem rivalu, Chicago Blackhawksima, St. Louis Blues izbacili u šest utakmica, baš kao i Anaheim. Pekka Rinne brani sjajno (94% obranjenih udaraca), Forsberg je na 15 poena, od čega je osam golova, dok Johansen ima 10 asistencija i čini se kako je David Poile ovaj put savršeno birao – njegova momčad nikada nije došla ovako daleko. Nashville Predatorsi u finalu su Stanley Cupa, u kojemu su s druge strane leda aktualni prvaci Pittsburgh Penguins. Finalna serija počinje večeras u Pittsburghu.
Poile je upornošću, strpljenjem i vrhunskim poslovanjem doveo klub do najvećeg rezultata u povijesti i prilike da u Tennessee donese Stanley Cup. 35 godina stvarao je prvu priliku, priliku koja bi mogla biti i zadnja. Priliku da konačno za sva vremena izbriše luzersku fusnotu i zgrabi ono što zaslužuje.
