Kada se idući mjesec nogometna lopta opet zakotrlja engleskim travnjacima, bit će to 25. rođendan institucije koju danas znamo pod imenom Premier liga.
I nije da u Engleskoj nemaju što slaviti. Nekada derutno i problemima opterećeno prvenstvo u ovih se četvrt stoljeća prometnulo u jedno od najzanimljivijih, najvažnijih i najkvalitetnijih sportskih natjecanja na svijetu. Engleska je izvukla najviše iz vlastite nogometne kulture. Obnovljeni i nanovo izgrađeni moderni stadioni gotovo su u pravilu ispunjeni, momčadi su sastavljene od planetarnih superzvijezda i s klupa vođene od najboljih trenera – dobro, ne baš sve od njih – a s popularnošću ovog natjecanja gotovo da se ne može mjeriti niti jedna druga liga na svijetu. Televizijska prava prodana su u ukupno 210 zemalja.
Ali, kako je ustvari nastala Premier liga i kako je postala sve što danas jest?
Britanski mediji posljednjih se dana posebno bave ovom tematikom – preporučujem seriju članaka na Guardianu – a činjenica je da drugu polovicu 1980-ih godina ne pamte po pretjerano dobrim stvarima. Klubovi su bili jako slabo organizirani, nejasnog vlasništva i statusa, usto i grcali u dugovima. Infrastruktura je bila u užasnom stanju, stadioni su se raspadali, najbolji igrači odlazili u inozemstvo, huligani dominirali naslovnicama, a nogomet preživljavao na aparatima priključenim na staru slavu. Stvari su eskalirale u travnju 1989., kada je zbog slabe organizacije i katastrofalnih uvjeta na Hillsboroughu poginulo 96 Liverpoolovih navijača, a kulminirale čuvenim Taylorovim izvještajem koji je nametnuo važne promjene u organizaciji engleskog nogometa.
No, za priču o budućnosti društva najboljih engleskih klubova jednako je važan The Blueprint for the Future of Football, dokument koji je točno dvije godine kasnije javnosti predstavio Graham Kelly. On je u to vrijeme bio predsjednik Engleskog nogometnog saveza (The FA) i ključni čovjek kada su u pitanju promjene u tamošnjem nogometu. Ključni ne zbog činjenice da su njegove ideje bile revolucionarne – ovaj nekadašnji bankovni činovnik i propali rezervni golman Blackpoola ustvari je bio samo oružje u rukama tadašnjih vlasnika najboljih engleskih klubova.
Promjena na TV-nebu
Priča o nastanku nove lige najčešće govori o početku 1990-ih i ulasku velikog televizijskog novca u nogomet, ali po važne fakte valja malo dalje u povijest. Još je 1960-ih, kada se BBC kao nacionalna TV kuća počeo interesirati za nogomet, trajao svojevrsni sukob najpopularnijih klubova s onim manjima. Problem je, jasno, oduvijek bio u podjeli novca; mali klubovi nisu željeli kamere na svojim stadionima jer su smatrali da im one smanjuju posjetu i prihode, a televizija nije plaćala ni približno dovoljno. Iako su prihodi od BBC-a, a kasnije i ITV-a, s vremenom rasli i televizija klubovima donosila nove sponzore, oni su i dalje su bili daleko od udjela kojeg je u klupske budžete donosila prodaja ulaznica.
Rupert Murdoch imao je iskustvo iz SAD-a i znao je da ljudi žele platiti samo za tri stvari – porniće, holivudske filmove i sport
Međutim, u 1980-ima su važnost televizije shvatili u klubovima takozvane Velike petorke – nju su u to vrijeme činili Manchester United, Liverpool, Tottenham, Everton i Arsenal. Tada je engleska nogometna liga funkcionirala na principu svojevrsnog udruženja klubova i činili su ga članovi sve četiri prve divizije. Oni su bili ti koji su dogovarali prodaju TV prava, a novac se podjednako dijelio na sve klubove u svim rangovima natjecanja. Tako je recimo Manchester United zarađivao (gotovo) isti novac kao Rochdale, a to je za velike klubove bilo neprihvatljivo. Zato je The Big Five, uz pomoć ITV-jeva direktora Grega Dykea, već tada bio spreman na svojevrsni puč.
Naime, u dva navrata u 1980-ima Velika je petorka bila na rubu napuštanja ligaškog sustava i formiranja vlastite lige. Tako je 1985. prvi put spomenuta Super League (također u medijima nazvana i ITV League); natjecanje neovisno o tadašnjoj Football League, koje bi se zasnivalo na sudjelovanju Big Five klubova i pet klubova koji bi dobili poseban poziv, a financiralo gotovo isključivo od televizijskih prava, odnosno ITV-jeva novca.
U prosincu 1988. promijenilo se i televizijsko nebo.
Naime, tada je u svemir lansirana raketa Europske svemirske agencije Ariane 44, a s njom i 1.768 kilograma težak telekomunikacijski satelit Astra 1A. Između ostalih, preko njega je program počeo emitirati i Sky u vlasništvu Ruperta Murdocha i tako označio njegov ulazak na televizijsko tržište. Murdoch je imao iskustvo s Pay TV-jem iz Sjedinjenih Država i znao je da ljudi žele platiti samo za tri stvari – porniće, holivudske filmove i sport. U Britaniji je emitiranje erotskih sadržaja bilo regulirano zakonom, a u to je vrijeme i ondje cvjetao posao s videotekama, pa je Murdoch bio svjestan da je uvjet za uspjeh njegovog novoformiranog televizijskog carstva osigurati prijenose sporta. A u Britaniji sport uglavnom znači nogomet.
Puč preko Saveza
Grupacija BSB, koja je također program emitirala preko satelita – a koju će kasnije Murdoch ujediniti sa Skyem – već je te 1988. ponudila 25 milijuna funti (ITV je nudio 11) za otkup prava prijenosa utakmica i u najvećim klubovima su shvatili gdje leži njihova budućnost. Ipak, Football League je postigao dogovor s ITV-jem, i to pristavši na gotovo sve uvjete Velike petorke, ali i zadovoljivši manje klubove; novac od TV prava dijeljen je tako da je 75% prihoda ostajalo u prvoligaškim klubovima, dok su se oni najveći zadovoljili i posebnim bonusima za sudjelovanje u direktnim prijenosima, u kojima i jesu najčešće bili.
Već tada je postalo jasno da će televizijski novac biti taj koji će određivati budućnost engleskog nogometa.
Kako se bližila 1992. i pregovori o novom televizijskom ugovoru, priča o novom puču postajala je aktualnija. Veliki klubovi i dalje su smatrali da njima pripada najveći dio novca jer su oni ti koji privlače najviše interesa, a priliku za konačni bijeg od siromašnih vidjeli su upravo u sjedištu FA-a u Lancaster Gateu i naivnom Kellyju.
Ondje su, naime, žudjeli za preuzimanjem moći. FA u tom vrijeme nije imao nikakav utjecaj na Football League i organizirao je tek nacionalni kup i amaterska natjecanja. Zato je 1991. ugrabljena prva prilika da se to promijeni. Kelly je predstavio The Blueprint for the Future of Football u kojem je naklapao o uobičajenim stvarima – razvoju omladinskih škola, infrastrukturi, napretku rada s mladima i razvoju nogometa u cilju jačanja reprezentacije, a tek jedna od stavki bila je i promjena sustava natjecanja u domaćem prvenstvu. Zapravo je čitav taj dokument bio je paravan za stvaranje nove lige koju je inicirala Velika petorka u želji da s novim televizijskim ugovorom zaradi više.
U veljači 1992. klubovi su održali sastanak na kojemu je dogovoreno formiranje Premier lige, kojom bi u teoriji upravljala FA.
Značilo je to da je Football League nemoćan – FA je bio krovna organizacija i odlučivao o putnicima u europska natjecanja, pa je League morala kapitulirati. Iz članstva je istupilo 20 klubova, koji su formirali novi pravni subjekt pod ingerencijom FA-a i koji je predstavljao najjači stupanj nogometnog natjecanja u Engleskoj. Zadržan je princip ispadanja i promoviranja između liga, a Football League se jednostavno naslonio na novo natjecanje, ostavši bez izbora.
Poziv Murdochu usred noći
Ipak, stvari su se razvijale drugačije nego što je bilo planirano.
Murdoch je bio svjestan da je za opstanak njegove Pay TV ideje nogomet bio presudan. Lobirao je kod čelnika klubova, neke od njih poput Alana Sugara iz Tottenhama i potaknuo na kupovinu kluba, ali ITV je i dalje bio veliki favorit. Naime, Murdochov je Sky u to vrijeme imao jedva nekoliko stotina tisuća pretplatnika i bio u ogromnim dugovima, dok je ITV-jev reach bio preko 10 milijuna ljudi. ITV je ponudio nevjerojatnih 262 milijuna funti za pet sezona, garantirajući 30 prijenosa po sezoni.
Legendarna je danas priča o Sugarovu pozivu Murdochovim ljudima nakon što je stigla ITV-jeva ponuda. Sugar je iz hotela u kojem su klubovi odlučivali zvao Murdocha i panično tražio da se ponuda Sky-a povisi, a Murdoch – kojeg su u New Yorku usred noći digli iz kreveta – je to i napravio. Sky je ponudio 46 milijuna funti više i dodatnih 30 utakmica u TV prijenosima. Usto je postigao dogovor s BBC-jem, kojemu je prodan Match of the Day, odnosno tjedni pregled svih utakmica, i time svakom kućanostu u Britaniji otvoren pristup Premiershipu – kako je natjecanje nazvano zbog izbjegavanja riječi ‘league‘. Klubovi Velike petorke digli su ruke za ITV, ali učinio je to samo još jedan od ostalih. S 14 glasova prihvaćena je Murdochova ponuda i zauvijek promijenjena slika nogometa u Engleskoj.
Prvu utakmicu, Nottingham – Liverpool, gledalo je jedva 500.000 ljudi, ali uskoro je Sky ušao u mnoge domove u Engleskoj. U međuvremenu su vlasnici klubova u potpunosti neutralizirali i marginalizirali utjecaj Kellyja i FA-a i u potpunosti preuzeli kontrolu nad ligom. FA i njegov plan za budućnost nogometa samo su iskorišteni kako bi se izveo puč i preuzela kontrola nad najvažnijim natjecanjem u zemlji. Tadašnjim vlasnicima klubova to će donijeti bogatstvo – većina ih je u iduća dva desetljeća prodala svoje udjele u vlasništvu i inkasirala multimilijunske iznose.
Premier liga danas je mahom u vlasništvu stranih bogataša. Posljednji televizijski deal potpisan je prije dvije godine, a za prava od 2016. do 2019. Sky i British Telecom ukupno će platiti 5,136 milijardi funti, što je povećanje od 71% u odnosu na dogovor iz 2012., te danas jedna utakmica vrijedi preko 10 milijuna funti. Istovremeno, odnos Premier lige s FA-om u praksi se svodi na mizerna ulaganja u grassroots nogomet i infrastrukturu, na koje ide manje od 5 posto ukupnih prihoda lige.
Premier liga ispunila je cilj koji su prije 25 godina pred sebe postavili tadašnji vlasnici klubova. Izvučeno je najbolje iz engleske nogometne kulture, a u ligi se vrti novac kakav ranije nije bio ni zamisliv.
