Primorska: Raspad lijepe priče

Uspon i pad košarkaškog čuda iz Kopra

Zadnja izmjena: 3. siječnja 2020.

U ovom razdoblju mnogi vole praviti popise odluka, želja i ciljeva koje planiraju provesti u novoj godini. Isto tako, rade se i revizije prošlog popisa — što se sve iz 2019. može precrtati, a što treba prebaciti na novi spisak. Bilo bi zanimljivo baciti oko na popis Gregora Vuge, predsjednika Primorske iz Kopra. To bi izgledalo ovako nekako:

osvojiti kup – izvršeno
osvojiti Dvaba ligu – izvršeno
osvojiti domaće prvenstvo – izvršeno
osvojiti slovenski superkup – izvršeno
biti u zoni doigravanja nakon polovice ABA lige – izvršeno
izgubiti trenera i sve najbolje igrače – izvršeno

To bi bio rezime protekle godine za ovaj mladi košarkaški klub sa slovenske obale. Činilo se da je u pitanju jedna uistinu lijepa sportska priča, tako atipična za naše podneblje. Da je sličan nagli uzlet ni iz čega u visine doživio neki klub iz Hrvatske, Srbije ili BiH, od samog početka bi nam tu nešto smrdjelo. Ovako, pak, Slovenci, koji se često vole distancirati od ostatka naroda bivše Jugoslavije kad je u pitanju mentalitet, nisu budili pretjeranu sumnju.

Jedna sjajna momčad nepovratno je izgubljena, rastjerana na svom vrhuncu

Izgledalo je da ljudi stvarno znaju što rade, da imaju dugoročnu strategiju i ambicije koje ne premašuju objektivne mogućnosti. Doimali su se kao zdrava košarkaška sredina, pravi raritet u regiji, a na kraju se pokazali kao klasični primjer balkanske kuhinje — papreno začinjena kaša iz masnog lonca za koju kuhar ne zna točni recept, a konobar ne izdaje račun.

Koliko smo samo puta u ABA ligi svjedočili dramama u kojima usred sezone zbog neisplate plaća počne bježanija iz momčadi, oni koji ipak ostanu potežu pitanje štrajka, dok se po kuloarima počinje šuškati o gašenju kluba… Takve nemile scene Zadar i Cibona prošli su više puta, a daleko od toga da su usamljeni u ovom kontekstu. Uglavnom su za takve turbulencije odgovorne političke igrice, budući da financijska politika klubova uvelike ovisi o rezultatima lokalnih izbora.

Primorska nije takav slučaj, barem nije bila. Glavni izvor prihoda bio je generalni sponzor Sixt, velika njemačka tvrtka koja se bavi iznajmljivanjem automobila. Problemi su nastali kada se Sixt odlučio povući iz kluba i to upravo u trenutku kada je sve teklo kao po loju što se tiče rezultata.

Golemčev izbor

Zašto je do toga došlo i zbog čega u tako groznom trenutku? Ako je to bilo neizbježno, onda zašto ne uoči sezone, nego baš nakon njena početka — preciznije, poslije velikog trijumfa kod Budućnosti u trećem kolu, što je uzrokovalo višemjesečnu agoniju igrača. Do izričitog objašnjenja nije došlo, ali neformalnim kanalima dano je do znanja da su se Nijemci povukli jer su poželjeli više od sponzorstva, odnosno, htjeli su i upravne ovlasti, a tu nisu mogli naći zajednički jezik s odgovornima.

Nakon Sixtova povlačenja klub više nije mogao poštivati dogovorene obaveze prema igračima, stoga su, nakon što se omjerom 8:3 uspješno doguralo do kraja polusezone, Koper napustili nositelji Marko Jagodić-Kuridža (Crvena zvezda), Lance Harris (Mornar Bar), Marjan Čakarun (Szolnoki Olaj) i Žan Mark Šiško (Bayern), kao i Jurica Golemac, koji je još u dvabaligaškim danima složio ovaj poker asova.

Zaista je prava šteta što je u tjedan dana razrušeno sve što se pažljivo gradilo par godina. Nakon što se povukao s čela projekta u raspadu, hrvatski trener nije propustio istaknuti da je u Kopru imao stručne uvjete na euroligaškoj razini.

“Znam da nigdje neću imati ono što sam imao u Primorskoj, takvu dozu neovisnosti i povjerenja”, rekao je.

Golemac je studiozno birao igrače isključivo po svom ukusu, a kad bi uvidio da je na nekoj poziciji tanak, javio bi odgovornima koji bi mu prvom prilikom doveli točno ono što je tražio. I nije tu bilo predomišljanja i brzopletosti koje za sobom povlače neprestana provjetravanja svlačionice, kao što je slučaj u velikoj većini klubova. Kad je Golemac nekoga odabrao, onda bi taj gotovo beziznimno opravdao očekivanja, poslije kraćeg ili dužeg perioda prilagodbe.

Sve to nije bilo ni previše skupo – ovo što je Primorska postigla ne bi trebalo biti nezamislivo hrvatskim abaligašima. Lanjski budžet Koprana iznosio je 750.000 eura, dok je ovosezonski trebao biti blago povećan. Pa pogledajte samo nositelje: Jagodić-Kuridža i Šiško bili su u Ciboni, gdje prvi u svom mandatu nije ni približno ovoliko napredovao, dok je drugi pobjegao iz Zagreba glavom bez obzira (u Iliriju, odnosno drugu slovensku ligu). Danas su to euroligaški igrači.

Što tek reći o davno otpisanom Zadraninu Čakarunu? Zbog inflacije reprezentativnog poziva glupo je isticati da se u dresu Tigrova izborio za nacionalnu selekciju, ali on je jedan od rijetkih debitanata koji je u kvalifikacijama za SP pokazao da ondje nije zalutao. Za Zadar je igrao i srpski centar Ivan Marinković, dok su se iskusni Amerikanci Harris i Stephen Holt pokazali kao izrazito timski igrači — pogotovo Harris koji je pokazao da je moguće biti najbolji strijelac lige bez silovanja lopte svaku utakmicu, što je bila karakteristika svakog Zadrova Amerikanca kroz posljednjih pet godina.

Nepovratno izgubljena momčad

Dakle, što se stručne politike tiče, Primorska je primjer za sve klubove iz regije, pokazavši kako se uz pravi pristup iz razmjerno malih ulaganja može izvući maksimum. No, na organizacijskoj razini su u klubu pokazali razinu diletantizma zbog koje im se i gori smiju.

Zar nije moglo doći do dogovora sa Sixtom, barem dok se tako uspješno započeta sezona ne privede kraju? Možda su Koprani strahovali od potpunog prelaska u privatno vlasništvo, što bi značilo da bi u trenutku kad bi se sudarilo s prvim većim rezultatskim zidom (npr. plasman u ECA-ina natjecanja) klub mogao biti preko noći ugašen, kao što je bio slučaj sa šibenskim Jollyjem, ili, pak, jednostavno preseljen na veće tržište.

Takve bojazni nisu posve bezrazložne kada se uzme u obzir da je grad Koper s 25.000 stanovnika tek šesti po veličini u Sloveniji. Sama Primorska osnovana je 2016. fuzijom koperskog niželigaša Koša i Lastovke iz Domžala (dvostruko manji grad od Kopra), od koje je preuzeta licenca za igranje u prvoj slovenskoj ligi. Koprani su objeručke prihvatili novonastali klub — Primorska u skladnoj Areni Bonifika ima redovnu podršku od cca 2.000 navijača i valjda se ta brojka neće sasvim srozati nakon ovih događaja.

Međutim, klub je preživio, a to je najvažnije.

Društvo s dna ljestvice ponadalo se da Koprani neće ni odigrati nastavak lige, ali to neće biti slučaj. Čak se počelo raditi i na pojačanjima (potpisao Marko Luković), što daje naznake da se klub ipak stabilizirao nakon što je olakšan za najteže ugovore. Prikupljenih osam pobjeda trebalo bi biti dovoljno za ostanak u ABA-i pa makar izgubili sve do kraja.

Ali jedna sjajna momčad nepovratno je izgubljena, rastjerana na svom vrhuncu. Momci su zajedno rasli u drugoj ligi, potom pokazali da su itekako dobri i za prvu, vjerojatno bi na proljeće izborili doigravanje. Bi li u njemu izveli još jedno čudo?

To, nažalost, nikada nećemo doznati.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.