“Trudimo se pronaći izvanserijske igrače dok još nisu na svom vrhuncu. Razvijamo ih i onda znamo da će, u jednom trenutku, otići”, izjavio je BVB-ov sportski direktor Michael Zorc Muradu Ahmedu u razgovoru za Financial Times.

U ožujku 2005. u zgradi aerodroma u Düsseldorfu skupilo se oko 450 dioničara kluba kojima je prezentirana opcija stečaja i gašenja kluba ako se ne osmisli sasvim novi sportski program rada koji se neće bazirati na potrošnji, nego na proizvodnji. Ono do čega su došli je upravo ovo što je Zorc opisao — dovesti izvanserijskog igrača i razviti ga do vrhunca. Ne nužno i prodati ga, ali treba imati na umu da će igrač u jednom trenutku otići. Na tim načelima je BVB od poslovanja na rubu bankrota desetak godina kasnije postao 12. klub na svijetu po Deloitteovim financijskim mjerilima, odnosno godišnjim prihodima. Jasno je kako je s financijske strane strategija bila puni pogodak.

Klub ne može trenirati strogoću i ugroziti svoju poziciju na tržištu. Ako Sancho želi ići, onda će otići. Međutim, problem nije kad on ode, problem je upravo sada

I sasvim je logično da je u tom procesu stabilizacije Borussia morala prodavati igrače. Međutim, prodaje ih i sada kada je financijski stabilna, a danas ta načela ozbiljno ograničavaju rezultate.

Nije riječ o manjku ambicioznosti niti je prodaja mladih igrača suština kluba i smisao poslovanja; to je samo nuspojava načina funkcioniranja. Nije Borussia odustala od rušenja Bayerna, samo je odustala od igre na Bayernovu terenu i razbacivanja love. Biti 12. najbogatiji klub na svijetu je sjajno, ali kada je konkurent četvrti na svijetu i ima dvostruko veće prihode, onda je jasno da novac koji imate na raspolaganju i nema neku preveliku vrijednost. Poslovni model na koji se Borussia odlučila ima svoje zakonitosti, traži dobru skautsku službu i racionalno dovođenje igrača, ali glavna stvar je dočekati svoju priliku kad se Bayern nađe u krizi i iskoristiti je.

Rat za neke nove Dembélée

Za svoje standarde, Bayern je stvarno u krizi, ali Borussia nije spremna iskoristiti priliku. Prošle godine je ostala za malo prekratka, a ove godine ju je ograničio poslovni model jer iskustvo je pokazalo da je problem kad igrač ode, ali je još veći problem kad je igrač u momčadi, ali želi otići.

Najbolji primjer za to je Ousmane Dembélé. Nakon sjajne prve sezone došla je ponuda iz Barcelone koja je upravo prodala Neymara i Dembélé je želio otići. Borussia ga nije namjeravala pustiti jer dečko je — usprkos nedisciplini kojom je uništio svoju karijeru u Barceloni, zaluđenosti igricama i manjkom ikakve volje da se bavi nogometom na toj razini — imao sav igrački potencijal za osvajanje Zlatne lopte i plan je svakako bio da ostane duže od jedne sezone. Međutim, kad se nije pojavio na treningu i kad je počeo bojkotirati, Borussia nije imala previše izbora. Dembélé je morao biti prodan.

Dembélé je doveden iz Rennesa za 15 milijuna eura i Borussia je ostvarila profit od najmanje 90 milijuna eura, a lako je moguće da je sa svim bonusima u samo godinu dana udesetostručila ulaganje. S financijske strane transfer je bio dobar, ali Borussia ga nije planirala prodavati baš tada.

U teoriji, Borussia je u toj situaciju imala potpunu poziciju moći. Dembélé je bio igrač pod dugogodišnjim ugovorom i klub se mogao inatiti, suspendirati ga i natjerati da ostane na tribini čitavu godinu, demonstrirajući što sve može ako želi. Mnogi su zazivali takav ishod kako bi Dembélé postao opomena svim bahatim zvjezdicama.

Međutim, to u praksi nikad nije dolazilo u obzir jer jedan od ključnih razloga zašto je Dembélé odabrao Dortmund bila je povijest izlaznih transfera prema najbogatijim klubovima. Ako bi ondje na Dembéléu trenirali strogoću — a realno su mogli, jer sličan bi novac dobili i godinu kasnije — neki novi Dembélé nikad ne bi izabrao Borussiju jer bi znao da će mu raditi problem pri odlasku, a samo zato i jest došao u klub.

Imidž je u nogometu iznimno važna stvar, a ugled idealne odskočne daske nije nešto što BVB može riskirati. U otvorenom ratu za neke nove Dembélée, Borussia ne može ponuditi bolje financijske uvjete ni veću odštetu i na taj način privući elitno pojačanje. Biti 12. najbogatiji klub na svijetu nije loše, ali kad se boriš sa četvrtim ili drugim, onda ne možeš napraviti razliku kroz novac. Ono što Borussia može ponuditi jest obećanje igračkog napretka i najbrži put prema najvećim ugovorima.

“Ne smije pričati o tome”

Uostalom, na isti način je u Dortmund došao Jadon Sancho koji je naslijedio Dembéléovu sedmicu.

Imao je financijski bolje ponude jer Manchester City mu je nudio 30.000 funti tjedne plaće, ali Sancho je odlučio postati gastarbajter. Prešao je u Dortmund jer je znao da će tu dobiti priliku, da će igrati i da mu je to najbolja odskočna daska koju može imati.

Borussia je napravila točno ono što je Zorc pričao, počela je pronalaziti izvanserijske igrače koji još nisu bili na vrhuncu i omogućavati im da dođu do vrhunca puno lakše nego što bi to mogli u bogatijim klubovima gdje je konkurencija puno jača i puno brže nego u siromašnijim klubovima koji ne nude takve resurse koji mogu podignuti igrača. Ukratko, Borussia je izgradila imidž. Mladi igrači s elitnim potencijalima sami dolaze u klub i spremni su igrati za manje novca kako bi uzeli sve ono što BVB nudi. Problem je jedino u tome što svi jako brzo žele otići.

Sancho je na gostovanju kod Herthe zabio gol, ali još jednom je izgledao pomalo nezainteresirano. Imao je tek jedan dobiveni duel od osam u kojima se našao, imao je 63 dodira s loptom i tek jedan uspješan dribling, a j16 izgubljenih posjeda. Osim gola koji je zabio iz jedinog udarca na utakmici nije napravio gotovo ništa. Odnosno, nije napravio ništa niti blizu onoga što svi znamo da može raditi.

Napomenuo je to i trener Lucien Favre, koji je objasnio kako ga je izostavio iz utakmice s Barcelonom jer nije bio koncentriran, a kada su novinari pitali Sancha o tračevima po kojima napušta Dortmund, on je odgovorio da ne smije pričati o tome. Nije opovrgnuo tračeve, nije rekao kako je zadovoljan u Borussiji ili barem kako su njegove misli trenutno vezane uz klub kojem igra. Rekao je da ne smije pričati o tome.

Nije to ove sezone prvi incident koji uključuje Sancha. Nekoliko puta ove sezone je kasnio na treninge, a nakon reprezentativne stanke u kojoj je igrao protiv Češke i sjedio na klupi protiv Bugarske, Sancho je zakasnio u klub. Čovjek si je naprosto uzeo slobodan dan i umjesto da se vrati u Dortmund u dogovoreno vrijeme kad ga se očekivalo, on je otišao provesti dan i pol u Londonu. Do te točke, Sancho je imao tri gola i šest asistencija u samo sedam utakmica. Nakon toga je bio suspendiran protiv Borussije Mönchengladbach, odradio je užasnu utakmicu protiv Schalkea, prosjedio je na klupi protiv Wolfsburga i onda ga je Favre u derbiju protiv Bayerna izvadio u 36. minuti utakmice.

Tranzitni centar

Isto kao i kod Dembéléa, stvar je vrlo jednostavna.

Klub ne može trenirati strogoću i ugroziti svoju poziciju na tržištu. Ako Sancho želi ići, onda će Sancho otići. Međutim, problem nije vrijeme kad on ode, najveći problem je upravo sada. Stanje potpune demotiviranosti i želja da ode koju Sancho demonstrira igrama, izjavama i ponašanjem jasno utječe na ostatak momčadi jer stvara atmosferu u kojoj je jako teško funkcionirati, a to se onda reflektira i na rezultate.

Dortmund se pozicionirao kao tranzitni centar, preko njega mladi igrači imaju najbolju priliku postati zvijezde i to je nešto što svi znaju. Isto tako znaju da se u tranzitnom centru zadržava samo roba s greškom i svi vrlo brzo žele otići na stepenicu više. Neki su stvarno spremni, neki nisu, ali kad su vam glavni igrači u takvom stanju, onda je sasvim jasno da pati rezultat i da je atmosfera u momčadi loša.

Bayern je u krizi, ali zbog nuspojava Borussijina modela poslovanja koje se povremeno pojavljuju, ona to ovaj put ne može iskoristiti.