Profesor Chung puca visoko sa svojim agresivnim heavy metal tenisom

Mladić iz Koreje u polufinalu Australian Opena

Južna Koreja država je u kojoj živi 51 milijun stanovnika i uglavnom je poznata po tehnološkim dostignućima, a manje po sportskim uspjesima. Sve kad se sportski uspjesi i dogode, vrlo rijetko su teniski. Osim Hyung Taik Leeja, koji je 1990-ih igrao vrlo dobar tenis i došao do 36. mjesta na ATP rang listi, Korejci zapravo i nisu imali muškog tenisača u vrhu svjetskog tenisa. Tenis kao sport je ondje tek peti po popularnosti, ali zato iznimne rezultate znaju cijeniti.

Hyeon Chung već je neko vrijeme nova sportska zvijezda Južne Koreje, a trenutno je u svojoj zemlji dosegnuo status superzvijezde i definitivno postao najbolji korejski tenisač u povijesti. A tek mu je 21 godina.

Ako se vratimo koju godinu unazad, možemo primijetiti kako je Chung imao itekako uspješnu juniorsku karijeru i obećavao puno. Sa 17 je igrao finale juniorskog Wimbledona, gdje je na putu do finala pobijedio Nicka Kyrgiosa (6:2, 6:2) i Bornu Ćorića (7:6, 6:3) prije nego je poražen od Gianluigija Quinzija. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su Kyrgios i Ćorić ranije od njega isplivali u seniorskom tenisu i bili puno eksponiraniji u medijima, a sad je Chung dosegao ono što još ni Kyrgiosu ni Ćoriću nije pošlo za rukom – doći do polufinala Grand Slama.

Prvu sezonu nakon izlaska iz juniorske konkurencije Chung je već započeo na 167. mjestu jer je u svojoj zadnjoj juniorskoj godini bio iznimno uspješan na seniorskim turnirima. Te je sezone napravio veliki iskorak na challengerima, gdje je uspio osvojiti čak četiri turnira i dodati tome još dva finala. Time je ušao u top 100 i počeo se konstantno natjecati na razini Toura uz zanimljive pobjede i rezultate. Kao potvrda uspješne sezone došla je i titula ATP-a za igrača koji je najviše napredovao u sezoni 2015.

Nakon 2016., kad je zbog loših nastupa na Touru morao odigrati nekoliko challengera – u kojima je vrlo brzo i suvereno nadvisio konkurenciju i skupio potrebne poene za mirni povratak na razinu Toura – te 2017., kad je konkurentno igrao na Touru i radio odlične rezultate, došao je u Milano na turnir Next Gen pomalo u sjeni Ćorića i ruske ekipe predvođene Andrejom Rubljovom, Karenom Hačanovom i Daniilom Medvedevom. Tu se dogodila njegova eksplozija, koja je rezultirala njegovim osvajanjem Next Gena bez poraza (turnir je imao grupne faze) i to bez coachinga jer mu trener ne govori engleski, a uputa organizacije je bila da konverzacija između trenera i igrača bude na tom jeziku s obzirom na to da je njihova komunikacija emitirana uživo u televizijskom prijenosu.

Pošteđen vojnog roka

Profesor Chung, kako ga odmilja zovu u rodnoj zemlji zbog naočala koje su postale njegov trademark, nakon dominacije Next Genom ušao je pun samopouzdanja u ovu sezonu. Nekad igrači igraju vrlo dobro i naporno rade, a rezultat ih nagradi tek kad se sve kockice u pravom tajmingu poslože. Njemu su se očito jako dobro posložile.

Na Australian Openu je od početka imao teške testove i odlično se nosio s njima. Medvedeva koji je nakon osvojenog turnira u Sydneyu pun samopouzdanja došao u Melbourne, ispratio je u tri seta. U meču protiv Alexandera Zvereva izgubio je treći set i ankete koje su se uoči četvrtog vrtjele na internetu pokazale su da je 99 posto glasova bilo na strani njegova suparnika. Chung je peti set dobio 6:0. Inspiriran tom pobjedom pobijedio je i Novaka Đokovića, za kojeg sam već i ranije rekao kako će teško moći dugo sakrivati svoje hendikepe uzrokovane ozljedom lakta.

Nakon velike pobjede nad igračem kojeg je u djetinjstvu smatrao idolom, ne da nije došlo do emocionalnog pražnjenja, nego je Chung u tri seta pospremio Tennysa Sandgrena, koji će možda nažalost više biti upamćen u Americi po svojim tvitovima nego po pobjedama nad Stanom Wawrinkom i Dominicom Thiemom. Naime Sandgren je veliki pristaša Donalda Trumpa i ima vrlo krute političke stavove zbog kojih je eksplodirao u američkim medijima u negativnom kontekstu, te umjesto na pripreme za meč trošio vrijeme na brisanje tvitova iz proteklih godina zbog kojih su ga etiketirali kao rasista, šovinista i diskriminatora.

Zanimljiv je podatak da je Južna Koreja vrlo striktna po pitanju vojnog roka, te nema gotovo nikakvih razumijevanja za talentirane i perspektivne sportaše.

Kroz razgovor s tamošnjim igračima sam dobio dojam kako je jedini način za izbjeći vojni rok da do svoje 20. budu top 50 po ATP renkingu ili da osvoje medalju na Azijskim igrama. Inače, Azijske igre su u zemljama poput Koreje na cijeni gotovo kao Olimpijske. Chung je imao sreću da je 2014. na Azijskim igrama uzeo zlato u parovima i time umjesto nevjerojatno dugih 24 mjeseca u vojsci proveo samo četiri tjedna.

Sličan scenarij čeka i Duck Hee Leeja koji je vrlo perspektivan igrač, ali je već neko vrijeme zabetoniran između 150. i 200. mjesta; njegova je priča snažno odjeknula u proteklim godinama u svijetu tenisa jer je gluhonijem, što je za tenis apsolutno nevjerojatno – jer to itekako utječe na tajming, ali i puno više od toga. Možda korejske vlasti budu imali toliko razumijevanja, pa Leeja zbog tog hendikepa oslobode vojske. Kroz par godina bi tako Južna Koreja mogla imati vrlo solidan Davis Cup tim, ali i dignuti se kao teniska nacija.

Meč generacija

S tehničke strane, Chung igra brz i atraktivan tenis – nešto poput teniske verzije „heavy metal nogometa“ o kojem je pričao Jürgen Klopp. Stoji jako blizu terena, igra vrlo agresivno sa svojim prodornim udarcima, vrlo je solidan s minimalnim brojem neforsiranih grešaka i fizički nevjerojatno spreman. Koristi snagu suparnikove lopte, a ima mogućnost da i sam ubrza loptu. Kreće se ekstremno dobro i jako ga je teško uhvatiti na krivoj nozi.

U polufinalu ga čeka čak 15 godina stariji Roger Federer i bit će jako zanimljivo vidjeti taj sukob generacija. Ako izuzmemo Rogerovu dimenziju više po pitanju talenta i snalaženja na mreži, gledat ćemo nuklearni tenis u kojem obojica imaju tendenciju biti onaj igrač koji ima inicijativu u poenu. Roger je imao relativno zahtjevan test protiv Tomáša Berdycha, koji je igrao odlično tijekom cijelog turnira, ali kao po ne znam koji put pokazao neodlučnost u ključnim momentima. Federer ne izgleda onako raketno kao u nekim slučajevima kada u svakom gemu odigra Play Of the Day i gazi sve pred sobom, ali to je ipak čovjek koji je osvojio 19 Grand Slamova. Sigurno se nije osjećao odlično u svim mečevima svih 19 Grand Slamova, a zato i je možda najveći svih vremena jer i kad igra loše (za svoje ekstremno visoke standarde) može izvući maksimum iz sebe i pobijediti bilo koga.

Teniski svijet s nestrpljenjem očekuje vidjeti što Chung ima za odsvirati sa svog heavy metal repertoara u tom meču generacija.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.