Proroci Miamija

Što je The Heat Culture i kako je grade Pat Riley i Eric Spoelstra

Zadnja izmjena: 15. studenoga 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

We want to be: the hardest working, best conditioned, most professional, most unselfish, toughest, nastiest, most disliked, most prepared team in the NBA.

Prije početka svake sezone Miami Heat svojim igračima dijeli svojevrsni priručnik naziva The Heat Code. Na njegovoj prvoj stranici stoji uklesana gore spomenuta motivacijska rečenica koja igračima jasno daje do znanja da su na misiji. Listajući dalje priručnik nailazi se na poznate izreke i citate koje su Miamijev trener Erik Spoelstra i predsjednik Pat Riley unijeli u njega i označili ih temeljnim postulatima franšize. Uz njih su i slike krvi. Mnogo slika krvi.

Bio bi to još jedan od načina galvaniziranja ekipe, ni po čemu tako poseban u odnosu na ostale slične motivacijske metode, da Miami kao franšiza, organizacija i košarkaška momčad svoj kodeks ne živi. The Heat Code nije priručnik za samopomoć s nabacanom hrpom patetičnih fraza. The Heat Code je kulturni manifest. U njemu su sadržane temeljne vrijednosti, identitet i ciljevi Miami Heata.

Hrvatska enciklopedija definira kulturu kao pojam koji označava složenu cjelinu institucija, vrijednosti, predodžbi i praksi koje čine život određene ljudske skupine, a prenose se i primaju učenjem. U tom slučaju, The Heat Culture — pojam kojim se tako ponose u Miamiju — su Riley, Spoelstra i savršena vertikalna ustrojenost franšize. To su i fizička priprema, radna etika, izdržljivost i kondicija. Miami kultura je i pretvaranje G-League igrača u punokrvne NBA igrače, baš kao i pronalaženje nedraftiranih talenata svake godine. Kultura je i pobjednički stav. Kultura je polovicu NBA sezone 2016./2017. dočekati s omjerom 11-30, a drugu polovicu završiti omjerom 30-11. Heat apsolutno nikad ne tankira. To jednostavno nije utkano u franšizni, ultrakompetitivni DNK.

U svim drugim ekipama igrači u trening kampovima pred početak sezone tek počinju raditi na formi. Miamijevi igrači u trening kamp dolaze u optimalnoj formi

There’s winning, and there’s misery”, kaže Riley citirajući velikog Billa Parcellsa. Riley je tvorac Heatove kulture i glavni razlog zašto danas Miami smatramo jednom od najboljih organizacija u ligi. Iza fasade koju čine skupocjena Armani odijela i pedantno počešljana kosa stoji košarkaški mastermind. Karizmatična legenda igre koja je u 50 godina, koliko je involviran u NBA, u svakoj dekadi uzeo šampionski prsten i to kao: igrač, pomoćni trener, glavni trener i predsjednik.

Njegov utjecaj na NBA je nemjerljiv. Prvi je počeo snimati utakmice suparnika, a onda sate i sate provodio ispred ekrana secirajući detalje, razmišljajući kako i gdje napraviti prednost. Riley je i tvorac jednog od najpotentnijih NBA napada u povijesti lige — famozni Showtime kod LA Lakersa, ali kreator i jedne od najtvrđih obrana u NBA povijesti u New York Knicksima s početka 1990-ih. Kao operativac u uredu složio je vjerojatno najimpresivniji free agency, također u povijesti, kada je 2010. u Miami doveo, i Dwyaneu Wadeu pridružio LeBrona Jamesa i Chrisa Bosha.

Militaristički sistem

Riley je u Miami stigao 1995. iz Knicksa koji su mu odbili dati veću kontrolu nad franšizom. Odlazak iz Knicksa navijači su mu opasno zamjerili i počastili nadimkom Pat the Rat. Nekima izdajica, a nekima dar s neba. Heatovu vlasniku Mickyju Arisonu došao je kao naručen da od, tada marginalne i mlade, osnovane 1988., NBA franšize napravi ozbiljnu organizaciju.

Doduše, prvo je osam sezona proveo kao trener u Heatu, iako je bilo posve jasno da je on siva eminencija u franšizi i da ekipa po uredima pleše kako on svira. Riley je udario temelje Heat Cultureu već u svojoj prvoj sezoni za Miamijevim kormilom, kada je iz Charlotte Hornetsa doveo Alonza Mourninga. Zo je bio Rileyjev čovjek: centar poznat po ratničkom duhu, strahovitom intenzitetu s kojim je igrao utakmice i po bicepsima. Teretana je bila Mourningov hram, a profesionalni pristup poslu doveo ga je do sedam All-Star nastupa, dvije nagrade za najboljeg defenzivca lige i šampionskog prstena 2006.

S Mourningom kao liderom koji je svlačionicu vodio primjerom i personificirao njegovu ratničku filozofiju, Riley si je mogao dati oduška i ustrojiti jedan skoro pa militaristički sistem koji funkcionira sve do danas. Uveo je dress code pa su igrači počeli nositi odijela, na utakmicama su svi nosili iste čarape, treneri su se na treninzima morali pojavljivati u bijelim majicama s ovratnikom. Najvažnije od svega bila je i ostala fizička priprema. Trening, kondicija i snaga su sveto trojstvo Miamijeve kulture i temelji na kojima počiva uspjeh.

“Igrač ne vrijedi pišljivog boba ako se ne pokuša dovesti u optimalnu formu”, govori Riley. “Najmanje što možemo tražiti od igrača je da budu u sjajnoj formi”. Pat ne zna drugačije. Njegovi Showtime Lakersi su svih 48 minuta mogli špartati parketom u viskom tempu. Knicksi su izgarali u obrani i uz Detroit Pistonse — točnije, famoznu generaciju Bad Boysa, fizički bili možda i najdominantnija ekipa u povijesti lige. Šampionski Miami iz 2006. je od Shaquillea O’Neala s 34 godine na leđima uspio izvući maksimum.

Miamijevi spartanski treninzi već su sad legendarna stvar.

Igrače svako jutro prije treninga na ploči dočekuju ispisane iste riječi: “Mouthpiece, knee pads, rib pads”. Svako traženje pauze zbog umora ili oslanjanje rukama na koljena tijekom treninga ili utakmice kažnjava se sa 100 dolara. Na standardnu opremu za treninge nadovezuje se i proces vaganja i mjerenja tjelesne masnoće svakog ponedjeljka. Svi igrači, bez iznimke, moraju biti ispod 10 posto. Također, svi igrači imaju postavljene pred sebe specifične kondicijske ili fizičke zahtjeve koje moraju ispuniti. Što se dogodi ako ne ispune? Pa, pred početak ove sezone je to James Johnson osjetio na svojoj koži. Udaljen je iz momčadi “jer nije ispunio zahtjeve”, kratko je pisalo u objašnjenju za javnost. U ekipu se vratio tek nedavno kad je zadovoljio visoke kriterije struke koju predvode otac i sin, Bill i Eric Foran koji nose laskavu titulu strength and conditioning trenera.

Fanatična odanost

Njih dvojica su zaslužni za neke od impresivnih fizičkih transformacija Miamijevih igrača. Johnson je jedan od njih. Kada je 2016. došao u Miami, bio je totalno zapuštenog tijela i kondicijskog stanja. Imao je 124 kilograma i 14,5 posto tjelesne masnoće. Prije nego što su krenuli s bilo kakvom transformacijom, treneri su tražili od njega da skine majicu, nakon čega su ga fotografirali. Nakon toga su mu dali iPad, priča Johnson, koji je bio prepun slika sadašnjih i bivših igrača u Heatu s njihovim slikama torza prije nego su došli u ekipu, i poslije, kada su odradili fizičku transformaciju. Nakon par tjedana mukotrpnih treninga, Johnson se spustio na 107 kilograma i šest posto tjelesne masnoće. Miami je dotad marginalnom NBA igraču dao šansu i doveo ga u idealnu formu, nakon čega je Johnson odigrao najbolju sezonu u karijeri i priskrbio si ugovor težak 60 milijuna dolara.

Kroz isti proces prošao je i Dion Waiters, koji se čak na društvenim mrežama pohvalio materijalom iz Miamijevog iPada, odnosno before i after slikom svog tijela. Kada je došao na razgovor s Rileyjem, ovaj mu je rekao: “Dovest ćemo te u vrhunsku formu. Ne dobru, ne odličnu formu, već svjetsku formu. Daj nam sezonu i vidjet ćeš.“

I doista, Waiters je nakon toga odigrao sezonu karijere, dobio dugoročni ugovor i spasio si karijeru koja je krenula silaznom putanjom jer je u pet godina karijere promijenio tri ekipe. Waiters je danas na tankom ledu. Na početku sezone je suspendiran zbog neprimjerenog ponašanja, a prije par dana se doslovno predozirao gumenim THC bombonima u avionu i pao u nesvijest. Njegovi dani u Miamiju su gotovo sigurno odbrojani jer Riley takav nered neće trpjeti.

Johnson, Waiters i još gomila drugih igrača su primjeri kako Miamijeva kultura može pozitivno utjecati na karijere i igrački razvoj. Naravno, prije nego postaneš dio kulture i njen vjerni sljedbenik moraš biti mentalno spreman prihvatiti i nju i sve ono što ide s njom. A nisu svi igrači u ligi spremni na to. Prema uglednom ESPN-ovom autoru Zachu Loweu, Miamijeva ultrafizička i radoholičarska kultura nije za svakoga i dobar dio igrača će ipak odabrati drugu destinaciju ako se radi o istoj svoti novca.

Miamijev militaristički režim traži posvećenost i fanatičnu odanost. U svim drugim ekipama igrači u trening kampovima pred početak sezone tek počinju raditi na formi. Miamijevi igrači u trening kamp dolaze u optimalnoj formi. Treninzi su svakodnevni i zahtjevni. Sprintovi, kamikaze i teretana su uobičajena pojava i pred kraj regularne sezone kad svi drugi u ligi odmaraju. Na trening ne možeš doći u odvezanim tenisicama i švercati se, bez obzira koliko ti je godina, koliki ugovor imaš i koje ime nosiš na dresu.

Locirati, skautirati, razviti

Upravo zato, dodatak Jimmyja Butlera ovog ljeta bio je sjajan potez Rileyja i uprave.

Ne samo zbog Butlerova košarkaškog talenta koji se već osjeća na rezultatima u ovoj sezoni, nego i zato što je Butler idealan nasljednik Mourninga, Wadea i ostalih radoholičara koji su proteklih godina bili nositelji Heatove kulture. Zbog svega što je kao igrač prošao, te zbog stila igre i radne etike, Butler i Miami su idealan par. Butler je idealan Rileyjev igrač, a Riley Butlerov predsjednik. Ili kao što je Wade izjavio kad je Butler potpisao za ekipu iz South Beacha: “Uvijek sam mu govorio da je on igrač za Miami Heat kulturu.”

Butler je već ovog ljeta odlučio postaviti čak neke nove, više standarde u Heatu. Kako svjedoči Heatov trener Stanley Remy još puno prije početka trening kampa u Miamijevom sportskom kompleksu, svako jutro u šest sati se okupljala ekipa entuzijasta predvođena rookiejem Tylerom Herroom kako bi trenirala. Dali su si naziv Breakfast Club. Sve dok ih jedno jutro nije dočekao Butler, sa svojim ljudima, već debelo oblivenom znojem, uz opasku kako će uskoro postati Brunch Club ako nastave dolaziti — tek u 6.

Butler je idealan lider mladoj Heatovoj momčadi. Miami odavno nije imao mlađu ekipu na okupu. Čak devetorica igrača su mlađi od 24, a predvodnici su spomenuti Herro i Bam Adebayo, momci s Rileyjeva sveučilišta Kentucky, te Justise Winslow s Dukea. Svi su u Heat došli kao izbori pred kraj lotteryja, iako su imali ozbiljan koledž pedigre. Međutim, zadnjih godina je Miamijev trademark postala sposobnost pronalaženja igrače u kasnoj prvoj ili drugoj rundi, ili još bolje — izvan drafta. Primjer za to su trenutni članovi u rotaciji Derrick Jones Jr., Chris Silva i Duncan Robinson. Od ranije tu su Hassan Whiteside, Tyler Johnson i Josh Richardson. Čak i prije njih su bili Bruce Bowen, Keith Askins, Anthony Carter ili legenda Udonis Haslem koji s gotovo 40 godina više ni ne igra košarku, ali je tu kao dežurni ideolog koji propagira vrijednosti Heat Culturea.

Igrač kojeg nisam spomenuo a koji najbolje oslikava Miamijevu kvalitetu da pronađe, skautira, a onda i razvije igrača je ovogodišnje otkriće Kendrick Nunn.

On je imao impresivne brojke na sveučilištima Illinois i Oakland, ali su ga problematično ponašanje i fizički napad na ženu prekrižili sa svih draft lista koje su složili GM-ovi u NBA ligi. Na kraju su ga skupili GS Warriorsi i poslali na kaljenje u svoju G-League podružnicu Santa Cruz. U Santa Cruzu su ga lani skautirali glavni i odgovorni operativci za igračka pitanja u Miamiju: Chet Kammerer koji je i sa 74 godine majstor svog posla, te Adam Simon, vjerojatni Rileyjev nasljednik kada se ovaj umirovi. Kada ga danas pitaju za Nunna, koji je odjednom izletio kao jedan od kandidata za rookieja godine, Kammerer odgovara: “Nije važno što radimo, važno je da napravimo. Nema tu posebne čarolije. Mi meljemo i naporno radimo. Kendrick je proveo cijelo ljeto naporno radeći s nama. Mi pronalazimo radnike, dečke koji žele biti vođeni.”

We fight!

“Želimo upoznati igrače i biti otvoreni prema njima, ali želimo i da oni budu otvoreni prema nama. Miami nije za svakoga, to nam je jasno”, govori Spoelstra. “Svi igrači u ligi imaju organizacije koje im odgovaraju ili ne, a mi se trudimo pronaći igrače koji odgovaraju našem DNK kodu. Pronašli smo dosta takvih zadnjih godina.”

Ali kako ih pronalaze, pitanje je za Kammerera: “Imali smo zadnjih godina i malo sreće da igrači koji su nam se svidjeli nisu bili draftirani. Dio odgovora krije se i u našoj taktikci ‘61’, odnosno puno više od ostatka lige skautiramo igrače koji neće biti izabrani među 60 na draftu. Mi često nemamo dva picka na draftu, često ni jedan, pa se prilagodimo. I dok svi skautiraju od 40. do 50. mjesta na draftu mi idemo izvan toga i tražimo najbolje nedraftirane igrače. Otkako sam ja ovdje, imali smo uspjeha s tom taktikom i to nam je prednost u odnosu na konkurenciju.”

Miamiju se svidjelo što su vidjeli od Nunna u G-Leagueu, dali su mu minimalac od ugovora, priključili ga momčadi i krenuli brusiti njegovu igru. Dokazao se na Ljetnoj ligi, u predsezoni, a kad je Heat ostao na početku sezone bez Waitersa i Butlera, spremno je uskočio u rolu startera i oduševio javnost, natjeravši ostalih 29 ekipa u ligi da se počešu po glavi jer su ga propustili.

I to je Heat Culture. Ako si igrač čija karijera visi o niti, možeš se samo nadati da im padneš u ruke jer u Miamiju dobiješ disciplinu, upute, strukturu i šansu da igraš. Nije važno tko si i što si, dok nosiš Miamijev dres i radiš stvari na Heatov način, šanse da uspiješ su realne.

Umjesto zaključka i klasične sinteze svega napisanog ostavljam legendarni Heatov huddle i Wadeov govor inspiriran filmom Red Tails. U njemu je savršeno sublimiran pojam Heat Culture:

Nothing`s difficult, everything`s challenge
through adversity, to the stars,
To the last minute, to the last second,
to the last man,

WE FIGHT! WE FIGHT! WE FIGHT!

Ne propusti top članke