„Nije se niti pokušao cjenkati“, puno godina kasnije objašnjavao je Eriksson. „Mislio sam da sanjam kada je pristao za jednog igrača isplatiti takav novac. Kao da mu nije bilo važno, ali upalilo je. Osvojili smo prvenstvo, osvojili smo Europu. Osvojili smo sve.“

Nije sanjao. Još je jednom mislio da sanja kada je Massimo Moratti za istog igrača samo godinu dana kasnije pristao isplatiti 100 milijuna maraka te odveo Vierija u Inter.

Igrač se zadržao u Laziju tek jednu sezonu, ali nije bilo važno. Jer u periodu Svena Gorana Erikssona, prije nego što je preuzeo englesku reprezentaciju, Lazio je u četiri godine osvojio redom Kup pobjednika kupova (posljednje izdanje), talijanski kup te, što je najvažnije, scudetto. Također, osvojio je i nacionalni i europski superkup te došao do finala Kupa UEFA-e i četvrtfinala Lige prvaka. Po svemu je to bio najuspješniji period u povijesti tog rimskog kluba. Period koji je obilježilo trošenje na igrače kao nikad prije niti kasnije.

Mr. Obećani

Sličnu je mantru, kao nekoć Vieri, ovo ljeto u Parizu izazvao Neymar. Znali su Parižani da im je, nakon nekoliko godina stagnacije, bilo potrebno nešto posebno. Trebala im je izjava! Ista ona koja bi zadržala Marca Verrattija u klubu te ista ona koja će u budućnosti garantirati da svi igrači priznaju PSG kao klub u koji se želi doći. Uostalom, tko ne bi htio živjeti u Parizu?

Kao i nekoć Cragnotti, s novcem od Cirija, tako je i ovoga ljeta Nasser bin Ghanim Al-Khelaïfi, s novcem od tvrtke beIN Media Group (zapravo novcem od katarske nafte), odlučio ne pregovarati. U Neymarovu je ugovoru postojala klauzula koja mu je omogućavala da ode za 222 milijuna eura. To je bila granica boli. Kako vlasnici i predsjednici nemaju slobodu kakvu su nekoć imali Cragnotti ili Moratti pa da ‘keširaju’ za koga i kako žele, morala se izvesti peripetija (doista bolja riječ ne postoji) s Neymarovim ugovorom, koji je on sam otplatio kao maneken za Svjetsko prvenstvo u Kataru. Za te je usluge dobio 300 milijuna eura, a PSG je dobio svoga ‘Vierija’.

Odjednom je mnogo toga sjelo na svoje mjesto.

Verratti, koji je početkom ljeta očito lobirao za prelazak u Barcelonu, najednom je bio zadovoljan. Više se nije spekuliralo o mogućim odlascima, već samo o mogućem dolasku novog ‘Gospodina Obećanog’ koji se odaziva na ime Kylian Mbappe-Lottin. Mladi je francuski reprezentativac prethodno već bio na pola puta do Real Madrida, a onda se umiješao PSG. Kako su mu Parižani odlučili dati triput veću plaću od kraljevskog kluba, dvojbe zapravo više nije bilo. Jer zašto, pobogu, ne doći u Pariz igrati zajedno s Neymarom te zaraditi pri tom tri puta više novca?

Show me the money

Legendarna scena iz filma Jerry Maguire dobar je lajtmotiv manje-više svih pregovora u svim sportovima. Tako je bilo i s Mbappe-Lottinom. PSG mu je pokazao više love, nešto što Real nije htio, jer to bi narušilo njihovu ionako tek uspostavljenu hijerarhiju plaća i poretka u svlačionici. Zauzvrat je PSG je dobio dvojicu igrača za kojima su svi slinili. Jer ne postoji klub koji ovoga ljeta ne bi želio dovesti Neymara i Mbappe-Lottina. To su igrači koji svima trebaju. Igrači koji će ne samo na terenu raditi razliku, nego su i oni koji podižu renome kluba do neslućenih visina. Jer sve ostalo će doći gotovo pa samo po sebi.

I zato je PSG pobjednik ovog prijelaznog roka.

Dobili su iz šarenog izloga dva artikla koje su svi željeli pod svojim ‘drvcem’, a napravili su to i tako da su punili naslovnice cijeloga ljeta. Posljednji je put to napravio Florentino Perez, kada je preuzeo Real Madrid u drugom mandatu. Prvom je prilikom doveo za rekordne iznose prvo Kaku, a onda i Cristiana Ronalda, tada uz Lea Messija dvojicu najboljih igrača na svijetu, kako bi svima pokazao da je Real Madrid taj koji uvijek ima prvi pick, koji prvi bira igrače, a tek nakon njega svi ostali. Osam godina kasnije, pokazalo se da je bio u pravu. Ronaldova madridska era možda je i najuspješniji period u povijesti ovog nevjerojatno uspješnog kluba. Neovisno o tome što ‘Projekt Kaka’ i nije uspio.

Po kladonicama je PSG danas na drugom mjestu favorita za osvajanje Lige prvaka, sa šansama (oko 12-15 posto) kakve otprilike ima Bayern. Ispred je samo Real Madrid

Perez je to napravio tako da je svima ‘pokazao’ lovu. Sada je naišao na protivnika koji je sposoban pokazati i više. I doista, razumljivo je gledište onih koji kažu kako to nije pošteno. Tako misli Bayernov Karl-Heinz Rummenigge, tako misli i Lyonov Jean-Michel Aulas. Tako zapravo misle svi.

Ali tako su vjerojatno mislili i različiti kraljevi i kneževi Westerosa kada je Aegon Targaryen po prvi put došao na zmajevima stvoriti svoje kraljevstvo. Niti to nije bilo pošteno. Jer osim stajaće vojske, što su imali svi, on je imao nešto što je očito bila ogromna prevaga u njegovu korist. Ali jednom kada si osvojio Sedam kraljevstava nitko više ne pita je li bilo pošteno. Tako je kako je.

PSG nema zmajeve, ali ima naftu. A to je možda i bolje. Jer nafta je i dalje glavna valuta ovoga svijeta. I iskoristili su je u Parizu tako da bi ovoga ljeta svima pokazali kako su spremni osvojiti nogometno kraljevstvo. Kako je to prije osam godina napravio Real Madrid, ista je poruka ovoga ljeta poslana iz Pariza: mi smo ti koji će od sada imati pravo prvokupa!

Oni će pobijediti

Daleko od toga da je PSG već sada savršena momčad.

Postoje problemi na mjestu centralnog braniča – pogotovo s obzirom na frekventne ozljede Thiaga Silve – nije savršeno pokrivena niti u sredini vezne linije jer bez prave zamjene u Juventus je otišao Blaise Matuidi, a pomalo je i pretrpana na mjestima krilnih napadača. Potrebno je izbalansirati ekipu. S vremenom će se to i dogoditi – kako se, uostalom, s vremenom dogodilo i u Madridu. Dolasci Fabinha iz Monaca i Jeana Serija iz Nice već su u planu kako bi se kompletirao kadar.

Što se ove sezone tiče, kladionice su pokazale zanimljive trendove. Prije početka prijelaznog roka, kada se još spekuliralo da je Verratti na pola puta do Barcelone, PSG je bio tek šesti, možda i sedmi favorit Lige prvaka. Kladionice mu nisu davale puno šansi. Danas je na drugom mjestu, sa šansama (oko 12-15 posto) kakve otprilike ima Bayern. Ispred je samo Real Madrid. U međuvremenu, Barcelona je pala u tu sivu zonu šestog-sedmog mjesta iza obaju klubova iz Manchestera. Uloge su zamijenjene, slično kako ih je PSG tijekom prijelaznog roka zamijenio s europskom elitom.

Takva akcija košta. Nekoć bilo nezamislivo dati za igrača 50, pa onda i 100 milijuna maraka, ali to se ipak dogodilo. Nezamislivo je bilo dati preko 100 milijuna eura, pa se i to dogodilo. Tako je i sada PSG napravio nezamislivo. Relativno gledajući, ništa novo. Neymar je koštao oko 40 posto njihova ukupnog proračuna te je doveden novcem upumpanim izvan kluba. Prije 20 godina je Vieri koštao otprilike 50 posto prvo Lazijeva, a onda i Interova proračuna, pa je doveden. Jednako tako novcem koji su upumpali vlasnici. Za nogomet, dakle, ništa novo.

Morattija i Cragnottija na nogometnoj karti više nema. Propali su kao i većina talijanske ekonomije. Na štihu su neke nove sile. Niti one, vjerojatno, neće trajati vječno, iako uvijek vlada takav dojam. No, dok su u sedlu, one su te koje danas imaju zmajeve. One su te koje daju tempo.

Nitko ti ne može garantirati da ćeš osvojiti Ligu prvaka. Prevelika je konkurencija, a faktor slučajnost je, s obzirom na mali broj utakmica, naprosto prevelik. Ali možeš si kontinuirano davati šansu, kako su si je u zadnjoj eri davali Real Madrid, Barcelona i Bayern. PSG je ovim ljetom postao klub iz tog društva te je zamijenio Barcelonu. U Neymarovoj eri Parižani će vjerojatno kontinuirano dolaziti barem do polufinala Lige prvaka, uz povremeno osvojenu europsku krunu. Ništa to više ne može zaustaviti.

Oni su već pobijedili, sada ćemo to još samo vidjeti i na terenu.