Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Quique Setién: Neshvaćen

Dobio je i Real Madrid i Barcelonu u gostima. I dobio je otkaz

Zadnja izmjena: 22. svibnja 2019. Aitor Alcalde

“Ne, razmišljam samo o utakmici u nedjelju”, odgovorio je Quique Setién na pitanje novinara razmišlja li o otkazu koji može dobit nakon utakmice protiv Real Madrida. “Imam još jednu godinu na svom ugovoru, ne bih bio došao da mi klub nije dao tri godine da napravim posao do kraja. Imam sreću da se mogu izolirati od stvari koje nisu bitne u nekom trenutku, a sad je bitna samo utakmica u nedjelju.”

Betis je pobijedio u Madridu, ali klub se svejedno razišao sa Setiénom. Nakon što ga je prošle godine odveo u Europu, ovogodišnje 10. mjesto više nije bilo dovoljno.

To jako podsjeća na priču o starcu kojeg su živcirala djeca koja su se igrala ispod njegova prozora. Čovjek je želio svoj popodnevni mir i na razne načine pokušavao otjerati djecu koja su mu nabijala loptu u zid. Vikao je, zvao njihove roditelje i polijevao ih je vodom, ali ništa nije pomagalo. Djeca su se nastavila igrati svaki dan pod njegovim prozorom, sve dok starac nije došao na ideju da svakom dječaku ponudi 10 kuna da se sutra vrati igrati nogomet baš tu pod njegov prozor. Naravno, dječaci su prihvatili nagradu i došli ponovo sutradan, a starac im je dao svakom po pet kuna da se vrate i idući dan. Ponovio je tih pet kuna još dva dana, a kad su došli peti dan dao im je svakome po kunu da se vrate.

Dječaci su se naljutili jer su navikli na veće nagrade i zaključili su da će pronaći neko drugo mjesto za igranje jer su u kratkom vremenu navikli da njihov dolazak vrijedi više od ponuđene svote.

“Većina ljudi još vjeruje da, kad gubiš i kad tvoj vratar ima loptu, moraš je napucati naprijed kako bi došao do suparničkog gola što je prije moguće. To nije najbrži način”

U suštini, ovo je priča koja služi kao ilustracija koliko je opasno u mladim kategorijama stavljati naglasak na vanjsku motivaciju u koju spada novac — ali i roditeljsko ili trenerovo stavljanje fokusa na rezultat, koji je također vanjski oblik motivacije — jer je to doba kad motiv za bavljenjem sportom dolazi iznutra i iz čistog zadovoljstva igrom.

Međutim, u Betisu su se ponijeli naivno baš kao ta djeca u priči. Nakon što su prošle godine igrali Europu, pomislili su kako je to nešto što im pripada nekim automatizmom i kako je činjenica da su ove sezone završili 10. neuspjeh vrijedan otkaza treneru. Nešto što je prije dvije godine bila neočekivana nagrada u klubu su sada doživjeli kao svoje prirodno pravo, razočarani što to nisu dobili.

Nije odustajao od svoje kontrakulture

“U Sevilli postoji drugačija vrsta strasti”, počeo je Setién svoje izlaganje za The Coaches’ Voice. “Za čovjeka sa sjevera Španjolske, kao što sam ja, to može biti teško za podnijeti. Vjerujem da moraš zaraditi svoje pobjede tako što ćeš pronaći metode da napraviš stvari na pravi način. Ovdje su stvari iracionalne, moraš pobijediti jer smo mi Betis.”

Sezonu prije nego što je Setién preuzeo Betisovu klupu, klub je završio na 15. mjestu. Sezonu ranije bio je 10., sezonu prije toga u Segundi, a ondje je završio jer je još sezonu ranije bio zadnji u Primeri. Svoj zadnji naslov Betis je osvojio 1935., a u povijesti ima i dva trofeja Kupa kralja. Nabrajam ovo da shvatite kontekst u kojem Betis djeluje, osnovu za klupske ambicije i standard na koji je klub navikao prije plasmana u Europsku ligu prošle godine. Baš poput djece kojoj je ponuđena kuna malo nakon što su toliko vremena igrali džabe, to što je momčad ove sezone ostala tri boda kratka za plasman u Europu bio je toliko šok da je moralo doći do razlaza. Valjda je to posljedica stava “moramo pobijediti jer smo mi Betis” i manjka razumijevanja kako zaraditi pobjede pronalazeći prave načine.

Međutim, stvar je u tome što je Betis pobjeđivao i one najveće, ostavljajući sjajan dojam. Setién nije samo skinuo Real Madrid u zadnjem kolu; dobio je i Barcelonu na Camp Nou, što nije napravio nitko u više od dvije godine i na taj način je postao prvi trener od 2003. i Mallorce Gregorija Manzana koji je u istoj sezoni dobio i Real i Barcelonu u gostima. A Betis je ove sezone dobio i Atlético Madrid i ni u jednoj od te tri pobjede Setién se nije ‘skrumpirao’ na neku sreću. Protiv višestruko jačih ekipa je njegova momčad izašla igrati nogomet, ne odustajući od svoje kontrakulture. Parirala je posjedom, pucala više i preciznije od suparnika, napadala smislenije i, zanimljivo, u sve tri utakmice je imala manje napravljenih prekršaja.

Jedini problem je bio i tome što je Setién pomislio da su ga u Betisu razumjeli.

Jedan od sistemski najboljih nogometa u Europi

“Mislim da je većina Betisovih navijača prihvatila moju ideju igre”, napisao je nakon prošle sezone. “Međutim, nije bilo lagano. Nakon prve polovice prve sezone, kada smo izgubili neke utakmice, možda je za njih bilo teže shvatiti neke koncepte na kojima se temeljila naša igra. No, do kraja sezone kad smo završili kao šesti, naš pristup je bio bolje prihvaćen. Navijači su vidjeli rezultate toga što igramo s loptom od zadnje linije i što na taj način kontroliramo utakmicu. To je naš način ulaska u suparničku polovicu, čak iako moramo odigrati prema natrag nekoliko puta prije nego što dođemo naprijed. To je naš način, tražimo slobodnog čovjeka što nam može pružiti superiornost u odlascima naprijed.”

I još je zaključio: “Većina ljudi još vjeruje da, kad gubiš i kad tvoj vratar ima loptu, moraš je napucati naprijed kako bi došao do suparničkog gola što je prije moguće. No, to nije najbrži način.”

Bio je u krivu. Većina navijača nije prihvatila ideju igre, a nije ni sam klub u svom institucionalnom dijelu. Prihvatili su isključivo rezultat koji je bio povoljan, bez da su zapravo shvatili koliko dobar posao radi. Setién se izolirao od onoga što nije mogao promijeniti; nije nikome mogao objasniti da je okolo ponekad brže i da nabiti naprijed nije uvijek najkraći put do gola. Radio je svoj posao. I nije nimalo slučajno što je Betis dobio prve tri momčadi na ljestvici, kao što nije slučajno da je završio 10., bez obzira na to što su mu do Europe nedostajala samo tri boda.

Kad dođeš u goste Real Madridu i Barceloni, oni se neće braniti. Izaći će igrati nogomet bez obzira tko bio na drugoj strani, a onda i Quique Setién sa svojim Betisom ima prostora pokazati što zna. Nadigravati će se, uzet će loptu Barceloni i igrat će se s veznim redom Real Madrida radeći stvari koje se obično ne očekuju od trenera koji dođe u goste Realu i Barceloni. To je bila njegova kontrakultura, njegov stil nogometa od kojeg nije htio odustati.

Betis je igrao jedan od sistemski najboljih nogometa u Europi. S prilično skromnim kadrom, Setién je imao razrađene metode izlaska iz svoje polovice, precizne mehanizme u posjedu i fluidnu igru koja se bazirala na rotacijama pozicija i traženju gola više. Međutim, isto tako taj stil je natjerao slabije suparnike da se brane u bunkeru, da se protiv Betisa postave kao protiv Barcelone, a Setién nije imao individualnu klasu u svojoj momčadi da u kontinuitetu probija takve suparnike.

Quique Setién je naprosto ostao neshvaćen.

“Stvari koje obožavam u nogometu”

Javnost vidi kad je nešto dobro i kad je nešto loše, ali Setién je precijenio njenu sposobnost da razumije kontekst i da zapravo shvate zašto je to dobro i zašto nije dobro.

Navijači su zviždali kad bi se lopta pri lošem rezultatu vratila unatrag u potrazi za slobodnim čovjekom i prostorom kroz koji se može krenuti naprijed, ne shvaćajući da ništa neće dobiti silujući loptu naprijed protiv manjih klubova koji su se spuštali u bunker. Nisu to shvaćali ni novinari. Klupska je uprava bila odvojena od realnosti i gubila je strpljenje tražeći pobjede jer su oni Betis, a Betis valjda veliki klub koji treba stalno pobjeđivati i igrati Europu, baš kao što su ona djeca smatrala trebaju dobiti barem pet kuna da bi se igrala ispod nečijeg prozora, bez obzira što su se mjesecima igrali džabe.

Setién se izolirao od onoga što nije mogao promijeniti i što nije bilo bitno, nastavio je raditi ono u što je vjerovao i Europa mu je na kraju pobjegla za samo tri boda. Dovoljno za raskid suradnje prije treće godine kojoj se nadao.

“Imao sam puno sretnih dana ovdje u Sevilli, iako nekad rezultati nisu išli s njima”, izjavio je Setién  na oproštaju od Betisa. “Uživao sam u većem dijelu zadnje dvije godine s puno utakmica u kojima smo igrali napadački nogomet s individualnim genijalnostima mojih igrača, stvarima koje obožavam u nogometu i u kojima uživam.”

I to je ono što Quique Setién zapravo jest i od čega neće odustati. Njegove momčadi će i dalje igrati napadački jer to je njegov stil, on traži loptu i želi igrati nogomet. Lako je moguće da će opet ostati neshvaćen u svom uvjerenju, ali Betis će vrlo teško naći boljeg trenera, onog koji će i dogodine dobiti Barcelonu, Real i Atlético Madrid.

Ne propusti top članke