Raheem Sterling bio je čudo od djeteta kada je postao najskuplji engleski igrač svih vremena. Nebrušeni dijamant privukao je pozornost nogometne javnosti svojom ulogom u Liverpoolovom trijumviratu s Luisom Suarezom i Danielom Sturridgeom, koji je — zahvaljujući nesretnom proklizavanju kapetana Stevena Gerrarda — u ciljnoj ravnini ostao bez titule osvajača Premier lige. Ukrao ju je Manchester City i godinu dana poslije, nakon što je postalo izvjesno da projekt Brendana Rodgersa u gradu Beatlesa nema budućnost, došao sa ponudom koja se ne odbija. Njen epilog je transfer vrijedan 65 miliona eura u kojem je Liverpoolov najvrijedniji eksponat pojačao momčad Manuela Pellegrinija.
Furiozni ulazak u novu sezonu uz odličnu Sterlingovu formu pomogao je probavljanju iznosa za koji je doveden. Uz probleme koje je Jose Mourinho imao u Chelseaju, mnogi su vidjeli City kao prvog favorita za naslov prvaka ne sluteći sunovrat koji će uslijediti i omogućiti Leicesteru da ispriča svoju nevjerojatnu sportsku priču. S 10 poraza i devet neriješenih susreta do kraja prvenstva City je jedva osigurao poziciju koja vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka iduće sezone. Dojam je donekle popravilo povijesno europsko polufinale protiv Real Madrida, ali tada je već bilo obznanjeno da će ta anemična skupina igrača, koja je samo na papiru tvorila tim, dobiti novog menadžera.
Klupska je uprava konačno završila potragu za svetim trenerskim gralom i uspjela potpisati ime za koje su godinama pripremali teren. Pep Guardiola će voditi tim u iduće tri sezone (kasnije će produžiti ugovor za dodatne dvije). Njegovim dolaskom počinje eksponencijalni napredak u Sterlingovoj karijeri koji prati razvoj kluba osiguran oživljavanjem zaboravljene vizije
“Promijenila me Njemačka”, priznat će, poput kakvog gastarbajtera s ovih prostora, katalonski stručnjak svom pomoćniku Manelu Estiarteu nakon preuzimanja Manchester Cityja. Nakon iskustva u Bayernu, Guardiola nije želio sportskog direktora pored sebe. Razgovori s agentima ga nisu interesirali, prepustio ih je svom dugogodišnjem prijatelju Txikiju Begiristainu. Želio je kontrolu nad medicinskim timom, fizioterapeutima, nutricionistima i mladim kategorijama.
U struktuiranom sistemu prepunom specijalista Sterling je igrač koji može šetati kroz linije ovisno o potrebama momčadi
Ideja za takav pristup rodila se upravo u Engleskoj 1920-tih godina, kada je legendarni Herbert Chapman, poznat po uvođenju sistema WM (3-2-2-3), počeo modernizirati i ostale aspekte nogometa. Pored brojinih inovacija u fizičkoj pripremi i načinu oporavka ozlijeđenih igrača, zaslužan je, između ostalog, za brojeve na dresovima i uvođenje rasvjete na stadione. Poput mnogih stvari koje je našao napuštene na prašnjavim policama nogometne povijesti, Guardiola je njegovu ideju želio ponovo oživjeti i pronaći joj mjesto u modernom nogometu.
“Ideje ne pripadaju nikome i tu su da bi bile ukradene. Ukrast ću koliko mogu, neka i drugi kradu od mene.”, izjavio je jednom prilikom.
Talentiran, ali nepismen
Na sastanku u Dubaiju uoči početka sezone iznio je vlasnicima procjenu stanja unutar kluba i svoj plan igre. Svlačionica koju je zatekao prema njegovom je mišljenju bila prestara i nedovoljno ambiciozna. Sa samo četvoricom igrača mlađih od 25 godina, Cityju nisu trebale kozmetičke promjene nego temeljita rekonstrukcija. Tražio je 10 novih igrača, dobio šest sa prosjekom godina od 24,7. Izostali su oni na bekovskim pozicijama i tako dali prostora kritičarima da nakon neuspješne premijerne sezone Guardiolu proglase promašajem koji zbog svoje tvrdoglavosti i odbijanja prilagodbe engleskom nogometu nikada neće osvojiti titulu prvaka.
Nisu mogli biti manje u pravu.
Nakon što je uprava ispravila pogrešku i realizirala transfere još šestorice igrača prosječne starosti 24 godine, Guardiola je u rukama imao dovoljno materijala za realizaciju svog plana. Uprkos pojačanjima, kao ključni igrači novog Cityja ispostavit će se dvojac koji je kao Pellegrinijevu ostavštinu zatekao u klubu. Kevin de Bruyne postao je mozak ekipe, Sterling njen krvnik koji je vodio do povijesnog uspjeha sudjelujući u 33 od ukupno 106 postignutih golova. Centurioni su ušutkali kritičare i postali prva ekipa u Premier ligi koja je osvojila 100 bodova, obarajući pritom rekorde koje je teško i nabrojati. Poput boce Coca-Cole svi su znali šta očekivati od njih jednom kad izađu na travnjak, ali niko nije imao recept.
Guardiolin recept bila je ideja stara 100 godina prilagođena zahtjevima modernog nogometa. Kyle Walker se u fazi napada pretvarao u trećeg stopera, Fabian Delph ulazio u sredinu terena i postajao dodatni vezni igrač koji je s Fernandinhom omogućavao Davidu Silvi i De Bruyneu pozicioniranje između suparničke zadnje i vezne linije. Na krilima su Sterling i Leroy Sane ostajali široko i na liniji zaleđa razvlačeći odbranu. Napadač Sergio Agüero je konstantno vagao između osiguravanja brojčane nadmoći u sredini terena i napadanja prostora iza zadnje linije. Chapmanov WM.
Ništa revolucionarno nije bilo ni u Guardiolinom pristupu treninzima. Insistirao je na disciplini i podizanju kvalitete elementarne tehnike svojih igrača. Napredak koji je ostvario tijekom nešto više od dvije godine boravka u Engleskoj najbolje se primjeti na Sterlingu.
Zatekao je izuzetno talentiranog, ali ‘nepismenog’ igrača radi kojeg je na treningu morao nositi ploču sa obojenim zonama u kojima se treba nalaziti tijekom napada, da bi danas u njemu imao najproduktivnijeg igrača lige. Engleski reprezentativac je napredak u vlastitoj igri i suradnju s menadžerom prepoznao u nedavnom intervjuu za magazin Goal: “Ranije sam se želio zabaviti kad bih dobio loptu; napraviti par driblinga i sjuriti se prema golu. Sada znam kada mogu raditi takve stvari, a kada trebam igrati jednostavno. To je menadžerova zasluga, on mi pomaže pri donošenju odluka i biranju trenutka kada mogu kazniti suparnika.”
Šetač kroz linije
U struktuiranom sistemu prepunom specijalista Sterling je igrač koji može šetati kroz linije ovisno o potrebama momčadi. Primarno desno krilo, dolaskom Riyada Mahreza preselio se na lijevu stranu terena na početku ove sezone. Korišten je kao lažna devetka i desetka, a vrhunac je doživio ambicioznim pokušajem u veznom redu u prošlotjednoj utakmici Lige prvaka protiv Lyona. Uprkos promjeni pozicija, zadržao je nevjerojatnu razinu produktivnosti sudjelujući u jednom golu po utakmici. Guardiola svoju ekipu odavno ne planira bez Sterlinga, čija je polivalentnost ključna za nepredvidljivost njenog napada. Zbog toga ga je učinio najviše plaćenim igračem u klubu.
Za Sterlinga nije bilo dvojbe ostati u klubu ili ne.
“Uz napredak posljednih par godina, menadžera i igrače koje imamo nastavit ću svoj razvoj i postajati još bolji. Potpisao sam ugovor bez razmišljanja”, izjavio je nakon sastanka s upravom.
Najopasniji igrač lige je gladan uspjeha i teži postati još bolji. Jasno je zbog čega ga Guardiola toliko cijeni i voli. Raheem Sterling je sinonim za uspjeh i simbol njegove vizije.
