Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Rambo među Topnicima

Zar će Arsenal stvarno dopustiti da mu ode i Aaron Ramsey?

Zadnja izmjena: 20. prosinca 2018. Profimedia

U svojoj posljednjoj utakmici na Arsenalovoj klupi, onoj protiv Huddersfielda u svibnju ove godine, Arsène Wenger udijelio je kapetansku vrpcu Aaronu Ramseyju. Bilo je tu, treba reći, podosta izostanaka da bi Ramsey došao na red, ali opet, bila je to svojevrsna Wengerova poruka budućem treneru tko je i što bi u novom Arsenalu trebao biti uskoro 28-godišnji Ramsey.

Velšanin je svih ovih godina bio simbol tog starog Arsenala, ovog iz druge Wengerove ere koja je započela tamo negdje nakon finala Lige prvaka 2006. te koja je, znamo svi, prilično oskudna uspjesima. I iz poštovanja prema ‘Le Professeuru‘ treba reći kako mu nije bilo lako. Klub je zbog gradnje novog stadiona u jednom dijelu te ere bio financijski zakopčan pa se Francuz odlučio dobrim dijelom osloniti na kupovinu i razvoj mladih igrača. I bio je to prilično hrabar potez, a Wenger je te klince uistinu trpio i vjerovao u njih — i kad je trebalo i kad nije, pokazat će se.

Primjerice, kad su mesari iz Stokea u veljači 2010. baš tom Ramseyju polomili nogu, Velšanin je još uvijek bio na štakama, a Wenger mu je nudio novi ugovor. Slično je bilo i četiri godine kasnije — Ramsey se usred sezone ozlijedio na duži period, a Francuz ga je počastio novim ugovorom.

Svih ovih godina Rambo je utjelovljavao Arsenal. Tu je, uz bok elitnim veznjacima, ali se ne smatra takvim, baš kao što su Topnici tu negdje, ali se ne mogu nositi s elitom

Već dugo traje saga oko Ramseyjeva novog ugovora. Naime, prvo mu je u rujnu ponuđen friški ugovor i stvar je manje-više bila gotova. Ili, kako bi Aaron, rekao: “Mislio sam da smo se dogovorili”. No, kada je sad već bivši izvršni direktor kluba Ivan Gazidis potkraj rujna objavio kako odlazi u Milan, nove klupske strukture na čelu sa sportskim direktorom Raulom Sanllehijem povukle su ponudu sa stola, procijenivši kako Velšanin nije vrijedan nekih 200.000 funti tjedno, što se u medijima najčešće spominje kao njegov, a zapravo agentov zahtjev. I, jest, da, neugodno mi je uopće spomenuti tu brojku, ali…

Tako ispada da će taj klinac kojeg je Wenger trpio i vjerovao u njega, te koji s 11 godina topničkog staža ulazi u svoje najzrelije igračke godine, klub vjerojatno napustiti bez odštete.

Pluća za 120 minuta

“Ugovor ću odraditi do kraja i pokušat ću s klubom učiniti nešto posebno“, izjavio je onako službeno i dosadno igrač po Transfermarktu vrijedan prokleto visokih 45 milijuna eura. Kako vrijeme odmiče, njegov je agent sve jači, a tih 200.000 funti tjedno može samo rasti.

A u sagu je navodno uključen i Unai Emery, koji je, kakti, urgirao da se ugovor povuče, iako takvo što zvuči prilično nelogično. Bila bi to, naime, negacija novog klupskog ustroja par exellence, jer prema njemu je trener samo trener i nema više onakve wengerovske, odnosno menadžerske ovlasti. Uostalom, baš do tog prijelomnog trenutka Ramsey je kod Španjolca bio prilično cijenjen, tj. standardan na poziciji desetke najčešće u 4-2-3-1.

Ramsey je, rekao bih, prilično podcijenjen igrač. Jer kad je počeo dobivati minute baš na kapaljku, Velšanin se nije ponio poput kakve uvrijeđene primadone, već se raspizdio i po tko zna koji put odlučio kako mu je dosta podcjenjivanja. Osim u one sulude 23 minute protiv Fulhama — kad je zabio gol petom te ga proslavio u stilu “a jebiga, dobili ste što ste tražili” — najbolje je to demonstrirao na utakmici protiv Tottenhama kada je, ušavši na poluvremenu, bio okidač preokreta. Prvo je iz prilično nemoguće pozicije gotovo pa instinktivno poslužio Pierrea-Emericka Aubameyanga, a potom je na centru ‘odgrizao’ suparniku loptu te je elegantno podvalio sretnom i spretnom Alexandreu Lacazetteu.

I unatoč tome što ga šikaniraju, Ramsey je sa šest komada treći asistent lige, a protiv očajnog Manchester Uniteda konačno je ponio i kapetansku vrpcu, ali se i, ‘reda radi’, ozlijedio na koji dan.

Svoju raskoš Rambo je pokazao baš u sezoni 2013./2014., onda kad je tri mjeseca izbivao s terena t. Bio je te godine najbolji Arsenalov igrač, jedan od najboljih igrača lige, a taj novi Wengerov ugovor naposljetku je honorirao pobjedničkim pogotokom u finalu FA Cupa protiv Hulla. Cijelu je tu sezonu olako zabijao i asistirao. I baš je ta asistencija Lacazatteu dokaz kako u njemu, između ostalog, čuči pravi pravcati box-to-box veznjak — Rambo se ne libi drsko ući u duel, zagristi i onako kanteovski oduzeti loptu, a nerijetko nećete primijetiti koliko obožava uklizavati.

Koliko je u stanju biti defenzivno prisutan fino dočarava to što je te 2014. bio deveti po broju dobivenih startova na loptu po utakmici. Pokreće ga ono što Wenger naziva “fantastic engine”, odnosno činjenica da ima pluća za 120, a ne 90 minuta. Radi se o igraču koji djeluje spor, ali on to nije; o igraču koji djeluje kao da se bori s loptom, ali će je fino iskontrolirati; o igraču koji ne djeluje nimalo spektakularno, ali će vas kad-tad demantirati.

U krajnoj liniji, o igraču koji djeluje neprimjetno, ali je zapravo cijelo vrijeme tu negdje.

Raspad britanske jezgre

Pa, opet, svih ovih godina Rambo je utjelovljavao Arsenal. Tu je, uz bok elitnim veznjacima, ali se ne smatra takvim, baš kao što su Topnici tu negdje, ali se ne mogu nositi bilo s engleskom, bilo s europskom elitom. I taj Arsenal, i taj Arsène, koji su ga godinama stvarali, ujedno su bili i oni koji su ga sputavali. Teško je shvatiti zašto bi suradnja Emeryja i Ramseyja trebala tako brzo završiti. Jer njih su dvojica zapravo slični — baš ta polivalentnost i raznovrsnost igrača fino se uklapa u fleksibilni sustav Arsenalove igre.

I sada dolazi onaj dio koji Rambo ne može svojim igrama objasniti klupskim vlastodršcima. Čak i da kojim slučajem Velšanin nije u prvim Emeryjevim redovima, u sezoni ima toliko utakmica da bi neminovno bio dio rotacije. Također, čemu uopće skupo plaćati bilo kakvu zamjenu, pogotovo ako se ne izbori Liga prvaka?

“Mislim da je to idealna situacija”, izjavio je onako ‘kontraški’’u lipnju prošle godine Wenger, komentirajući činjenicu kako gotovo dvoznamenkasti broj njegovih igrača ulazi u posljednju godinu ugovora. “Kada ste nogometaš, ispunjavate svoje obveze do posljednjeg dana ugovora”, dodao je potom, želeći valjda reći kako će krvariti za klub neovisno o tome. Jedan od njih je bio Mesut Özil, koji je u siječnju ove godine isisao astronomski ugovor od, spominje se, 350.000 funti tjedno. Drugi u redu pak bio je Alexis Sánchez koji je u siječnju trebao pojačati Manchester United, ali ga u tome od tada umješno sputava José Mourinho.

Neki od tih igrača bili su i Jack Wilshere, Kieran Gibbs i Alex Oxlade-Chamberlain. Potonji je ubrzo nakon ove Wengerove izjave unovčen u Liverpool za solidnih 40 milijuna eura i, taman kad je pod Jürgenom Kloppom počeo cvjetati, zaustavila ga je teška ozljeda, po tko zna koji put. Ne biste vjerovali, ali dok ovo pišemo manjih problema s ozljedom ima i Wilshere, koji je ljetos dočekao kraj svog ugovora i otišao u West Ham. Gibbs je pak, ionako nedostojan Arsenala, još na ljeto 2017. prodan u WBA.

“Plan je graditi momčad oko baze mladih igrača”, izjavio je Wenger 2012., kad je potpisivao ugovore s potonjom trojicom, kao i s Ramseyjem. Trebala je to biti tzv. “britanska jezgra“, zalog za zajedništvo i budućnost kluba. Bio je tu, naravno, i Theo Walcottt, koji je od siječnja ove godne u Evertonu. Naslikavao se tada s njima i jedan uljez, onaj Carl Jenkinson. Eto, baš je neki dan skupljao minute protiv azerbajdžanskog Qarabaga. Da, Jenkison je još uvijek ovdje i ima još godinu i pol ugovora. Upravo je on slika i prilika te porazne politike, naličje Wengerove ostavštine.

Ramsey je pak simbol onoga što je u klubu svih ovih godina bilo dobro, pa i zdravo. I Emery se već uvjerio tko je i što bi u tom novom Arsenalu trebao biti Rambo. Valjda će i ovi gore progledati i shvatiti kakav je rijedak primjerak ovaj igrač, umjetnik i šljaker u jednom.

Ne propusti top članke