Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Rashford: Heroj ulice

On je igrač i karakter kakav Unitedu nasušno treba

Zadnja izmjena: 14. lipnja 2020.

Kada je pandemija stigla do engleske obale u tolikoj mjeri da je i nogomet naprasno prekinut, Marcus Rashford je naizgled i dalje imao važnije probleme na umu. Bio je izvan terena od 15. siječnja, kad se ozlijedio na utakmici FA Cupa protiv Wolvesa, i tada je to podrazumijevalo da je za njega sezona gotova, uključujući i nastup na Europskom prvenstvu, koje je upravo trebalo krenuti i na engleskim stadionima.

Međutim, život se preko noći promijenio, a nogometne zvijezde poput Rashforda su se na karantenske uvjete teško privikavale, jer za njih nogomet ne znači samo nastojanje da iz vikenda u vikend pružaju fantastične partije pred golemim globalnim auditorijem. Njihov život odavno više ne staje u tih 90 i kusur minuta svakog vikenda, već razvojem društvenih mreža svoju vrijednost podižu konstantnim streamanjem svoje svakodnevice; kada ih desetine kamera raspoređenih oko terena ne pokrivaju u svakom trenutku utakmice, onda oni sami streme prenijeti svoju privatnost putem vlastitih kamera.

Rashford je i sam toga svjestan. Kao mlada zvijezda Manchester Uniteda, kluba koji je lutanjima i novonastaloj krizi unatoč i dalje opetovano proglašavan drugim najvrjednijim klubom na svijetu iza Real Madrida, 22-godišnji nogometaš je svjestan moći koju posjeduje. On ju ne iskorištava kako bi bjesomučno slao dirigirane poruke ‘solidarnosti’ iz kakve ogromne vile, već točno zna kako je želi konkretno iskoristiti u plemenite svrhe. Potkraj travnja je na Twitteru objavio kako je sklopio dogovor s dobrotvornom organizacijom FareShare koja se bori protiv rasipanja hrane i za pristup cjelovitim obrocima onima koji žive ispod granice siromaštva.

Rashford je tog 30. travnja objavio kako su zajedničkim naporom njega i navedene organizacije u tom tjednu podijeljena čak dva milijuna obroka potrebitima diljem Velike Britanije. Naglasio je kako akcija traje zapravo već šest tjedana, a fascinantan je rast odaziva od njegova uključenja sredinom ožujka, kada je pandemija obuhvatila cijelu Europu: tada je brojka bila na 1,3 milijuna obroka tjedno, što znači da je u samo mjesec i pol dospjelo čak 700.000 novih obroka. Ali to u njegovom slučaju nije bio tek nasumičan PR čin.

On za United nije bitan samo zato što je dobar nogometaš i vrhunski profesionalac, nego i stoga što klubu vraća dozu autentičnosti i prkosa

Rashford je i ranije bio poznat po svom izdašnom humanitarnom angažmanu — uoči prošlog Božića aktivno je poticao ljude da doniraju sredstva za beskućnike u Manchesteru, a baš negdje prije pandemije kratio je vrijeme ozlijeđen tako što je učio znakovni jezik kako bi bio član žirija na književnom natjecanju djece sa slušnim poteškoćama povodom Svjetskog dana knjige.

I dok se tu radi o problemima o kojima ne zna puno iz neposrednog iskustva, svijest o važnosti cjelovite prehrane ima od rane dobi. U threadu ispod te objave na Twitteru dao je naslutiti zašto mu je toliko stalo do te priče.

Dečko iz klupskog inkubatora

Rashford je rođen u Wythenshaweu na periferiji Manchestera, u doseljeničkoj obitelji koja potiče iz karipske otočne države Sveti Kristofor i Nevis. Samo odrastanje s takvom pozadinom u Britaniji gotovo redovito znači niz problema a među njima je bila i stigma siromašnog klinca kojemu je školsku užinu plaćala država; ti su obroci bili nutritivno vrlo slabi i Rashford se sjeća kako je znao priupitati prijatelje da zamole roditelje nek u njihovu užinu pridodaju “koji keks viška” za njega. Danas je to samo neugodna uspomena, ali Marcus je se ne stidi — štoviše, odlučio je pomoći onima koji imaju još manje nego što je imao on.

Rashford je ostvario svoj san i postao igrač Manchester Uniteda. I to ne bilo kakav, nego i zvijezda kakvu je klub tražio.

Unitedov etos počiva na snažnim ličnostima koje su klub ponijela i uzdignula u kriznim trenucima. Osobito je to došlo do izražaja u godinama Matta Busbyja i njegovih ‘Beba’ koje su srčanim karakterom mijenjali društvo ogrezlo u apatiju nakon silnih gubitaka i razaranja u Drugom svjetskom ratu. John Osborne, engleski dramski pisac koji je kroz svoj rad pridonosio rušenju tvrdih konzervativnih barijera u poslijeratnoj Britaniji, pripisivao je toj ekipi svojevrsnu prekretnicu za “neinventivno, bezbojno i ustravljeno društvo”.

I nakon minhenske tragedije United je uvijek tražio takva lica da ga iznesu iz teških razdoblja. Bili su na tom tragu Sir Bobby Charlton, Bryan Robson i Roy Keane, kao i The Class of ’92 s braćom Neville, Paulom Scholesom, Ryanom Giggsom i Davidom Beckhamom. Pojednostavljeno rečeno, Unitedov uspjeh na terenu je jako rijetko bio izdvojen od nekakve iskrene mladenačke i buntovničke energije onih koji su ga donosili.

Rashford, izašao iz klupskog ‘inkubatora’ i od malih nogu navijač Crvenih vragova, dečko je iz takve priče.

Već je pomicao i neke granice U svom debiju protiv Midtjyllanda u Europskoj ligi 2016. je postao najmlađi Unitedov strijelac u kontinentalnim natjecanjima, srušivši rekord koji je prethodno držao George Best, još jedan karizmatičan tip koji je, doduše, svoje liderstvo demonstrirao na podosta toksičan način. Golovima protiv Arsenala u prvenstvu tri dana kasnije upisao se u statistike kao treći najmlađi Unitedov strijelac u premierligaškoj eri. Samo tri i pol mjeseca kasnije se već našao i na letu za Francusku, gdje je nastupom na Euru postao najmlađi engleski reprezentativac koji je nastupio na Euru nakon Waynea Rooneyja 2004.

United je i dalje klub s ponajvećim prihodima na svijetu, a njih dobrim dijelom generira preko vlastite publike. Ona mu omogućuje da izostanak rezultatskog uspjeha pokuša kompenzirati lukrativnim, često i pomalo stihijskim angažmanima: Paul Pogba, Alexis Sánchez, Bruno Fernandes i ostali na čije su transfere i plaće (ne)planski izbacivani milijuni primjeri su te sportske politike. Rashford je u takvom društvu nešto sasvim drugačije.

On za United nije bitan samo zato što je dobar nogometaš i vrhunski profesionalac, takav koji će po potrebi preuzimati i načelno sporedne uloge na terenu, nego i stoga što klubu vraća dozu autentičnosti i prkosa koji su u značajnoj mjeri tvorili samopouzdanje igrača u trofejnim godinama i generacijama. On je heroj ulice, onaj kakve United treba da ga povedu u bolju budućnost.

Ne propusti top članke