Od početka mjeseca londonski gradonačelnik Sadiq Khan uvjeravao je Škote da ne dolaze na utakmicu protiv Engleza u London ako nemaju ulaznicu za Wembley. Pribojavao se da bi dolazak Škota mogao razbuktati pandemiju. Međutim, svojim apelom stvorio je neviđeni kontra-efekt pa su u London stigli deseci tisuća navijača, od kojih je tek nešto manje od tri tisuće imalo kartu za utakmicu. Svi su vlakovi iz Glasgowa i Edinburgha u četvrtak i petak bili puni Škota. I još su k tome donijeli i kišu sa sobom.
Centar Londona u petak je izgledao poput ratne zone.
Tisuće pripadnika Tartan Armyja okupilo se na Leicester Squareu i drugim popularnim lokacijama, gdje su na kiši pjevali i skakali u tradicionalnoj škotskoj odjeći. Penjali su se na spomenike, zalijevali se pivom i provocirali Engleze kad bi ih vidjeli sa zastavama s crvenim križem svetog Jurja. Provokacije bi redovito završavale tučnjavama, kojih je bilo na pretek. Krvavih glava bilo je na sve strane, a policija nije znala kako zaustaviti nasilje.
“Ovo ide na dušu londonskog gradonačelnika”, rekao nam je Jim koji reprezentaciju Škotske prati od 1982 i koji je u London na utakmicu dolazio desetak puta. “Sadiq Khan će sljedećih dana morati odgovoriti na puno pitanja. Cijelo vrijeme govori da ne dolazimo u London, a mi to smatramo rasizmom. I baš zato što nam je rekao da ne dolazimo, sada smo, kao što možeš vidjeti, došli svi.”
Poušali su ga isprovocirati dok se vraćao s posla, ali Neil ih je, kako kaže, samo pogledao u oči i zaderao se: “I’m Millwall!”. Škoti su ga pustili na miru
Gradonačelnik je Škotima poručio da ne dolaze i da za njih neće biti organizirana navijačka zona. Na gostovanjima u Londonu Škoti se tradicionalno okupljaju na Trafalgar Squareu, gdje navijaju u kontroliranim uvjetima pod policijskom prismotrom. Međutim, ovaj put je Trafalgar Square bio rezerviran za ključne radnike iz Londona, pa je svega 1.000 doktora, medicinskih sestara i policajaca imalo pristup fan zoni gdje su, ograđeni viskom ogradom, u miru gledali utakmicu.
“Mi poštujemo odluku da je Trafalgar rezerviran za medicinske sestre koje su napravile veliki posao u zadnjih godinu dana”, dodao je Jim. “Ali to što je gradonačelnik pustio 50.000 Škota da neorganizirano lutaju Londonom, to je recept za katastrofu. Možemo vidjeti da se ljudi tuku na svakom kutu. Vjerujem da bi se tukli iovako ionako, ali sada nema nikakve kontrole. Mogli su nam osposobiti fan zonu u Hyde Parku, a ne nam govoriti da ne dolazimo. Škoti i Englezi tradicionalno se ne podnose, ali Khan je ovime podigao razinu neprijateljstva na novu razinu.”
Najstarije rivalstvo
Posebno agresivna bila je jedna skupina od 30-ak engleskiih navijača koja je cijelo poslijepodne tražila frku. Nisu zalazili na Leicester Square gdje su obitavale tisuće Škota, već su se kretali ulicama koje okružuju trg te čekali provokaciju da bi mogli započeti tučnjavu. Nakon svake bi bilo nekoliko razbijenih glava, a policija bi uvijek došla na kraj tučnjave te naganjala Engleze koji bi pobjegli. Sramotna je bila nesposobnost engleske policije da privede skupinu ljudi koja je satima kružila istim ulicama i radila nered. Policija nije naoružana pištoljima, pa joj je zadatak malo teži, ali i s tom činjenicom izgledalo je kao da nema nikakvu namjeru uvesti reda u grad koji je na trenutke izgledao kao da u njemu vlada anarhija.
Tek prije utakmice, kada se većina Škota zaputila prema Wembleyju, mali dio njih ostao čistiti nered koji su napravili, a engleska skupina i dalje tražila žrtve, policija je napokon intervenirala i pohapsila napadače. No, samo one kod kojih je našla neku vrstu oružja, a ostale je pustila uz upozorenje da će biti privedeni ako opet budu viđeni na tom području.
Povijest Engleza i Škota puna je ratnih priča. Nikada si nisu bili pretjerano skloni, a škotska vlada trenutno traži način za lansirati drugi referendum za neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva. Prvu službenu nogometnu utakmicu odigrali su 1872. pa se dvoboj ovih britanskih susjeda smatra najstarijim nogometnim rivalstvom. Jučerašnji susret bio im je 115. put da međusobno igraju; Engleska je pobijedila 48 puta, Škotska 41 put, dok su 26 susreta završila remijem. Utakmica na Hampden Parku u Glasgowu 1937. ostat će zabilježena kao najposjećeniji nogometni dvoboj na europskom tlu u povijesti s 149.415 gledatelja. Jučerašnja utakmica bila je prva na Wembleyju koja je završila bez pogodaka te je malo srozala atmosferu i vjeru u engleske šanse.
Razgovarali smo s Neilom, Englezom u godinama kojeg su Škoti pokušali isprovocirati kada se preko Leicester Squarea vraćao s posla. Međutim, Neil ih je, kako kaže, samo pogledao u oči i zaderao se: “I’m Millwall!”. Škoti su ga pustili na miru.
Debeli, bezobrazni pijani imbecil
Prije Eura 2020, zadnju utakmicu protiv Škota na nekom velikom natjecanju Englezi su igrali u grupnoj fazi Europskog prvenstva 1996. koje se igralo na engleskom tlu, a Neil nam je rekao kako je tog dana cijela scena izgledala potpuno drukčije od jučerašnje te da je Trafalgar Square bio krcat ljudima. Drugačije je bilo i to što je ta utakmica, za razliku od jučerašnje, vratila vjeru u engleski nogomet i u to da se nakon 30 godina i Svjetskog prvenstva 1966. godine nogomet može vratiti kući.
A nije se tako činilo. Uoči prvenstva 1996. godine engleski nogometaši bili su otpisani i proglašeni nacionalnom sramotom. Naime, na pripremnom turniru u Hong Kongu igrači su jedne večeri izašli u bar te se, predvođeni Paulom Gascoigneom, napili. U nekoj od prostorija puba igrači su našli stomatološki stolac, a nesretni Gazza prvi je sjeo na njega i rekao: “Dečki, navalite!”. Steve McManaman, Teddy Sheringham i ostali uzeli su boce tekile i ulijevali alkohol u Gazzina usta. Sljedeći dan fotografije igrača u stolcu vrtjele su se po britanskim medijima uz naslove u kojima su dominirale riječi “sramota”, “izdajice” i “pijandure”.
Nakon što se Engleska nije plasirala na svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama dvije godine ranije, narod je bio spreman na još jedno veliko razočarenje. I to na domaćem terenu. U prvoj utakmici Engleska je remizirala sa Švicarskom, ali onda je na Wembley došla Škotska.
Neil je bio na toj utakmici i podsjetio nas kako je to izgledalo: “Alan Shearer zabio je prvi gol za nas, a onda je uslijedio potez koji je promijenio iz temelja sve što se znalo o toj engleskoj momčadi. Darren Anderton poslao je loptu Gazzi koji se našao između dvojice škotskih braniča, prebacio lijevom nogom jednog od njih te dočekao loptu na desni volej i zakucao je u škotsku mrežu.“
Ostat će to jedan od najopjevanijih poteza ikad viđenih na Wembleyju, ali još je legendarnija bila proslava koja je uslijedila. Gazza se zatrčao do gol-linije, legao pored gola baš kao nekoliko tjedana ranije u stomatološki stolac, a suigrači su doletjeli, uzeli bočicu s vodom te štrcali u Gazzina širom otvorena usta.
Od tog momenta igračima je bilo oprošteno sve, a u Daily Mirroru sljedeći dan osvanulo je pismo isprike Gazzi: “Zadnja dva tjedna Daily Mirror možda je stvorio dojam da je Paul Gascoigne debeli, bezobrazni, pijani imbecil koji je trebao biti izbačen iz momčadi prije početka Eura. Međutim, sada postaje jasno da je on u stvari nogometni čarobnjak sposoban osvojiti turnir bez ičije pomoći. Htjeli bismo se ispričati gospodinu Gascoigneu za sav potencijalni stres koji su mu naši članci uzrokovali i poslati mu poruku od cijelog tima Daily Mirrora: Go get ’em Gazza, you little Geordie genius!”
Toliko pobjeda nad Škotima znači za Engleze, a isto toliko Škotima znači jučerašnji remi protiv Engleza. Hrvatsku čeka strašno težak posao u Glasgowu.
