Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Razbijanje Amerike

Hrvatska dobiva SAD rutinom na kakvu nismo navikli

Zadnja izmjena: 15. rujna 2018. Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Doktorica Margee Kerr, sociologinja iz Pittsburgha, bavi se proučavanjem straha kod ljudi. Ona tvrdi da najveći broj ljudi osjećaj straha voli doživljavati isključivo u sigurnom okruženju, i to tako da izazivajući reakciju umjetne borbe ili bijega aktiviraju hormon ugode dopamin, koji se kod takvog strašnog podražaja luči duže vrijeme i u većim količinama.

Strah je svojevrsna droga za čovjeka.

U međuvremenu se tenis u Hrvata pretvorio upravo u nešto takvo. Još tamo od jednog i drugog Gorana, a vjerojatno i ranije za one starije koji se sjećaju, gledanje hrvatskih tenisača ravno je posjetu nekakvoj kući straha ili vlaku smrti u velikom i blještavom lunaparku. Ono što u tom sigurnom okruženju strašni ali umjetni prizori, zvukovi, mirisi ili strovaljivanje u nepostojeću provaliju rade hormonalnoj struji kod čovjeka, radi i gledanje Hrvata kako prebacuju lopticu preko mreže. Plesanje po žici, jedna lopta na crti koja odlučuje i najčešće ode na pogrešnu stranu, nec kojeg ne vidi nitko osim suca, rutinsko gaženje do dvije meč lopte u trećem setu pa strmoglavi pad niz liticu i poraz koji mijenja povijest, ali i veliki povratak nakon 0-2 ili svevremenske pobjede s wild cardom

Ubrzani puls, želudac zavezan u čvor, znojni dlanovi, ledeno čelo, strah za kojeg niste sigurni ni zašto ni odakle dolazi, ali koji se najčešće prelijeva iz ljutnje i sekiracije u veselje i oduševljenje. I natrag. Tamo i ovamo. Po nekoliko puta.

Sve je u Zadru bilo toliko mirno i rutinski, gotovo savršeno

Zato dane poput ovog petka ili mečeve poput ovog polufinala sa Sjedinjenim Američkim Državama u Davis Cupu treba znati cijeniti. Jer ne događa se tako često da u jednom danu odgledamo dva teniska meča dvojice hrvatskih igrača, na takvoj razini natjecanja i takve važnosti, u kojima sve prođe gotovo rutinski, bez velikih problema i onako kako bi želio i svaki igrač, svaki izbornik i, na kraju, svaki navijač.

Znam, Davis Cup nije ono što je bio, i nema ni blizu atraktivnost kakvu je nekada imao. I istina, Amerika u ovom sastavu i s ovim igračima daleko je od renomea zemlje koja je 32 puta osvajala ovo natjecanje i još 29 puta igrala u finalu. Ali tim gore — Hrvatska je bila favorit, Hrvatska je bila pod pritiskom i očekivanja su bila ogromna, a njeni su tenisači u prva dva meča ta očekivanja hladno i bez problema ispunili. Manje od pet sati igre, niti jedan izgubljen set, samo tri ponuđene break lopte.

Sjajni Ćorić, neumoljivi Čilić

Borna Ćorić igra jako dobru sezonu.

Tri četvrtfinala, jedno polufinale (Indian Wells) i jedno finale (Halle), od Nove godine je s 48. mjesta stigao do rezultata karijere i 18. mjesta na ATP ljestvici. Prije US Opena je ušao u malo lošiju seriju, mučio se jedno vrijeme i s ozljedom, i protiv Juan Martína del Potra je tražio liječničku pomoć, a protiv sebe je imao solidnog Stevea Johnsona. Trenutačno 30. igrač svijeta osvojio je Houston na zemlji, kasnije i Newport, prije manje od mjesec dana igrao finale Winston-Salema, a prošle sezone upravo je on izbacio Ćorića s Roland Garrosa. Materijal za mučenje, pogotovo kada je protivnik predstavljen kao slabašan, a očekivanja javnosti i navijača na Višnjiku dodatno porasla.

Međutim, Borna je odigrao sjajan meč. Miran i hladan kada je najviše trebalo, prvi je završio jednim breakom, u drugom je Amerikanca slomio u tie breaku, da bi u trećem samo potvrdio dominaciju i uzeo prvi bod za Hrvatsku. Bilo je uspona i padova, ali generalno je rutina riječ koja je najbolje opisivala ono što smo odgledali; možda i najbolji dokaz je onaj poen koji je osvojio udarcem kroz noge na početku drugog seta — samopouzdanja mu nije nedostajalo.

Frances Tiafoe iznenada je dobio priliku za debi u Davis Cupu i ni potencijal njega kao nagazne mine nije bio za odbaciti. Perspektivni 20-godišnji Amerikanac 40. je na svijetu, ove je sezone imao padova i uspona, među koje ubraja osvojen Delray Beach u veljači (na kojem je skinuo Del Potra) i finale Estorila u svibnju. Njegov otpor bio je solidan, pogotovo u drugoj polovici drugog seta i u trećem setu koji je doveo do tie-breaka, ali činjenica je i da je Marin Čilić, osim u pojedinim momentima, od početka do kraja djelovao kao da ima apsolutnu kontrolu. Bez pretjeranog kompliciranja, jednostavan tenis. Tek je u trećem setu koncentracija malo pala; ali nakon što je Međugorac ubacio u brzinu više, Tiafoe nije imao šanse.

Završiti priču već danas?

Sve je, dakle, djelovalo rutinski i gotovo savršeno. I Ćorić i Čilić su odigrali mečeve na nivou, vrijeme nije bilo savršeno ali je dobro, podloga je solidna, a publika je napravila odličnu atmosferu i još imala savršen tajming kada je trebalo uskočiti i napuhati vjetar u leđa obojici Hrvata. Sve je u Zadru bilo toliko mirno i rutinski da priča dana u svjetskim medijima nije ni bila sada već očekivana pobjeda i jednog i drugog Hrvata; više se pričalo o sucima. Točnije, o jednom od njih.

Meč između Čilića i Tiafoea sa stolice je odradio Carlos Ramos. Ako vam ime ne zvuči poznato, njegovo lice svakako hoće — on je sudac koji je prošlog tjedna na US Openu kaznio Serenu Williams i dospio u fokus svjetske javnosti nakon što ga je ova optužila za otprilike sve što joj je palo na pamet, od rasizma do seksizma. Ramos nije mnogo komentirao, nisu ni igrači, poslije utakmice ga je Čilić pohvalio za odrađeni posao, američki izbornik Jim Courier također.

Dakle, sve ide onako kako bi trebalo i bez straha i anksioznosti na koje smo navikli. Hrvatska nikada nije izgubila od Amerikanaca i nakon prvog dana samo je podebljala svoj status favorita. Danas su na redu parovi i prilika da Mate Pavić i Ivan Dodig protiv Mikea Bryana i Ryana Harrisona završe priču te Hrvatsku gurnu u finale.

Valjda će se vikend nastaviti u istom ritmu, bez strahova i panike. Uz rutinu, na koju možda nismo navikli, ali je u njoj, ispostavlja se, lakše uživati nego što smo mislili.

Ne propusti top članke