Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Reli na krivom kontinentu

Kreće Reli Dakar, najpoznatija maratonska off-road utrka na svijetu

Zadnja izmjena: 6. siječnja 2018. Profimedia

Jubilarno 40. izdanje Relija Dakar kreće ove subote u peruanskoj Limi, a završit će dva tjedna kasnije u argentinskoj Córdobi. Bez ikakve dileme, i ove ćemo godine gledati sjajno nadmetanje, koje se vozi nekima od najzahtjevnijih cesta na svijetu, kroz krajeve koji imaju bogatu povijest dugoprugaških automobilističkih natjecanja.

Samo što to nije Dakar.

Na vrhuncu popularnosti potkraj 1980-ih, ponovo u fokusu sredinom prošlog desetljeća, zadnji je pravi Dakar vožen 2007. Godinu potom, natjecanje je prvo otkazano zbog straha od mogućih terorističkih napada u Mauretaniji, pa je održana neka kvazizamjena u Mađarskoj i Rumunjskoj, a od 2009. se vozi u Južnoj Americi. Nažalost, saharskom Afrikom još uvijek haraju Boko Haram i druge džihadističke organizacije te povratak relija onamo ne izgleda mogućim u dogledno vrijeme. Do daljnjeg će se nastaviti voziti preko Anda.

A to nije Dakar.

Zapravo, reli na novom kontinentu je odličan. Vjerojatno ste čuli za bolivijsku ‘Cestu smrti’ – ona je najekstremnija, ali mnoge druge prometnice na području Anda i Kordiljera nude tek nešto manju razinu opasnosti, pružajući fantastičnu trasu za reli. Usto, 1930-ih i 1940-ih onuda su vožene sjajne transkontinentalne utrke u kojima je dominirao (neka oproste eventualni obožavatelji Oscara Gálveza) stanoviti vozač iz Argentine po imenu Juan Manuel Fangio, o kome će se kasnije ponešto čuti i u ostatku svijeta. Velika je to i sjajna tradicija.

Ali to nije Dakar.

Pa što je onda današnji ‘Dakar’? U jednu ruku, pošteni nastavak velike tradicije, u drugu muljaža izgubljena u prostoru i vremenu; bez saharskog pijeska i pokojeg usputnog beduina lažna poput goblena s izvezenom Mona Lisom ili uokvirene Djevojke s lutnjom s omota bombonjere.

Za sve je kriv, dakako, novac. Dakar je daleko najveći brend u svijetu endurance relija i organizatori se nisu željeli lišiti prestiža i ugleda zbog sitnice kao što je premještanje na drugi kontinent i udaljavanje od grada po kojem je nazvan. Gradova je zapravo bilo više, pa je u našem narodu ovaj reli poznat pod prvobitnim nazivom Pariz-Dakar, mada su tijekom godina na početnu točku uskakali i Granada, Lisabon i nekoliko drugih europskih gradova. U dva navrata, 1992. i 2003. afrička je ruta prolazila nekim drugim dijelovima, niti ne dolazeći do glavnog grada Senegala, ali ipak je on postao sinonim za ovo natjecanje – a i u tim godinama poštovana je tradicija starta u Europi, nakon koje slijedi jurnjava kroz Saharu.

Dolazak glamura

Reli je osmislio Thierry Sabine, nakon što se tijekom jedne transsaharske utrke izgubio u pustinji Ténéré. Prvi je vožen na prijelazu iz 1978. u 1979. i nastupali su entuzijasti amateri. Uz automobile i motocikle ubrzo je dodana i kategorija kamiona, dobar marketing privukao je velika imena iz svijeta automobilizma poput Jackyja Ickxa i Henrija Pescarola, a potom i tvorničke momčadi, poput Porschea i Mitsubishija. Dvodnevni nestanak Marka Thatchera, sina tadašnje britanske premijerke, doveo je 1982. reli u sve svjetske medije. Pad helikoptera u kojem su poginuli Sabine, poznati pjevač Daniel Balavoine i još trojica je 1986. dodatno osnažio publicitet.

Opasnost je integralni dio privlačnosti ovog natjecanja. Ono nikada neće postići razinu sigurnosti drugih grana auto-moto sportova

No, ključni je trenutak bilo gašenje grupe B u Svjetskom reli prvenstvu (WRC-u) na kraju iste godine. Najednom je Pariz-Dakar je postao gotovo jedina utrka u kojoj ste mogli vidjeti najsnažnije, najbrže i najatraktivnije off-road automobile na svijetu. Dolaskom tvorničke momčadi Peugeota te relijaša u naponu snage poput Arija Vatanena i Juhe Kankkunena stigao je glamur i svi su svjetski mediji uprli oči u ovo natjecanje.

Imali su što i vidjeti.

Bile su to godine koje su ga učinile legendarnim i donijele najpoznatije anegdote u njegovoj povijesti: nikad objašnjenu krađu automobila Arija Vatanena, koja mu je odnijela pobjedu 1988. ili bacanje novčića koje mu ju je donijelo godinu kasnije. No, prava je zvijezda tog razdoblja bio Nizozemac Jan de Rooy u twin-turbo DAF kamionu, koji je 1988. razvijao čak 1200 KS. Derao je automobile i motocikle, bio neko vrijeme i treći u ukupnom poretku, ali tada je kobna nesreća sestrinskog kamiona nagnala nizozemsku marku na povlačenje. Pravila su promijenjena, nikad više nismo vidjeli slično vozilo, a Dakar je počeo polako, ali sigurno uškopljavanje i pacificiranje.

Što ipak ne sprečava natjecatelje (pogotovo motocikliste) i gledatelje da i dalje ginu. Dosad njih najmanje 70 u 40 godina, a vrlo je moguće da svi incidenti s gledateljima, posebice u ranim sezonama relija, nisu niti dokumentirani.

Opasnost je integralni dio privlačnosti ovog natjecanja i, premda povremeno novim pravilima malo usporavaju i znatno strukturno ojačavaju vozila, ono nikada neće postići razinu sigurnosti drugih grana auto-moto sportova. Nerijetko se vozi neutabanim stazama kroz divljinu, ne može se obaviti neki pravi recce, a pogotovo ne naučiti putanje kroz zavoje. Bitna je snalažljivost, kao i dobra procjena terena.

Najbitnije je da svi prežive

Selidba u Južnu Ameriku poklopila se s odlaskom Mitsubishija, najuspješnije marke u automobilskom dijelu nadmetanja, te s uvođenjem novih kategorija – prvo quadova, a od lani i UTV vozila. Petstotinjak natjecatelja u dva će tjedna pokušati proći rutom od 8.793 km, a vjerojatno će tek manje od polovice njih u tome i uspjeti.

Najveći je favorit u konkurenciji automobila svakako Stéphane Peterhansel, koji je pobijedio u već 13 navrata, ali tu je i najuspješniji WRC vozač svih vremena Sébastien Loeb, koji je lanjskim drugim mjestom potvrdio da je vrijeme učenja iza njega. Ako Peugeotov Dream Team nekim čudom ne odnese pobjedu, iz prikrajka vrebaju vozači Toyote i Minija. Posebno je zanimljivo da nastupaju i dva Borgwarda – riječ je o nekad vrlo popularnoj njemačkoj marci, nedavno obnovljenoj nakon više od pola stoljeća pauze, čiji se automobili zasad prodaju samo u Kini.

Među motociklistima s popriličnom vjerojatnošću možemo prognozirati da će pobjedu odnijeti netko tko vozi KTM, kao i u posljednjih 16 izdanja utrke. Sam Sunderland, Toby Price ili netko treći. Posebno pratite slovačkog majstora Štefana Svitka. Najbitnije je ipak da svi prežive… Kod quadova i UTV-a neću se upuštati u prognoze, u tim je kategorijama sve prilično otvoreno.

U svijetu kamiona Kamaz je vladar otkako je Tatra zbog financijskih problema morala ograničiti razvoj. Iveco isto ima ponekog asa u rukavu, ali malo tko bi se kladio protiv ruskog proizvođača. Srce mi je pri pregledavanju startne liste ipak najbrže zakucalo ugledavši ime Aleša Lopraisa, no nećak velikog Karela ipak je realno autsajder.

Hrvatskih natjecatelja ni ove godine nema, a nema ni šanse da neka dama ponovi podvig Jutte Kleinschmidt iz 2001. i postane druga pobjednica u povijesti relija. Kako god, vrijedi tijekom sljedeća dva tjedna iskoristiti priliku i na nekom od TV programa koji to prenose pogledati što više krasnih južnoameričkih pejzaža i dobrog utrkivanja.

Mada to nije Dakar.

Ne propusti top članke