Rennes, klub s planom

Lokalna ekipa iz male sredine ima najuspješniju akademiju u Francuskoj

Zadnja izmjena: 25. studenoga 2020.

Kada je Didier Deschamps ovog rujna pozvao Eduarda Camavingu i na Stade de Franceu mu dao priliku da uđe u igru protiv Hrvatske, on je postao najmlađi debitant u povijesti francuske reprezentacije u zadnjih 100 godina. Bilo mu je 17 godina, devet mjeseci i 17 dana i za 12 dana je bio stariji od Mauricea Gastigera, prvog idućeg na ljestvici najmlađih debitanta.

Između Gastigera i Camavinge nema previše sličnosti. Prvi je debitirao kada je nogomet bio u povojima i svoj prvi nastup je upisao još tamo 1914., tako da je njegova priča neusporediva s Camavinginom. Jedina stvar koja ih zbilja povezuje jest činjenica da su obojica igrala za Stade Rennais.

Jasno, riječ je o slučajnosti. Prošlo je previše vremena da bismo izvlačili ikakve zaključke na račun takvog poklapanja. Međutim, kada gledamo debitante u zadnjih 20 godina, dolazimo do relevantnijeg zaključka. Camavinga je, naravno, najmlađi, iza njega ide Kylian Mbappé, a treći je Ousmane Dembélé s 19 godina i 109 dana. Ako znamo da su Camavinga i Dembélé su produkti Rennesove omladinske škole, to onda postaje indikator nečega potencijalno puno zanimljivijeg od puke slučajnosti.

Rennesova akademija osnovana je 1977. na inicijativu gradonačelnika Edmonda Hervéa, nakon što je Rennes zauzeo zadnje mjesto na ljestivici i ispao u drugoligaško društvo. Gradonačelnik je u okretanju vlastitom kadru vidio način na koji Rennes može kompenzirati nedostatak financija i opciju po kojoj za manje ulaganje klub može stvoriti veću vrijednost.

Vlasnik je François-Henri Pinault, čija se imovina procjenjuje na 37 milijardi eura. Ako itko može usuti novac, to je on. Ali Rennesov način je stvaranje igrača

Međutim, sve do 1987. je kompleks nazvan po Henriju Guérinu bio tek mrtvo slovo na papiru. Tereni su bili izgrađeni za godinu dana, sva popratna infrastruktura je podignuta kroz još dvije godine i lopta se od 1980. redovito naganjala po treninzima mlađih kategorija, ali iza toga nije bilo nekog većeg plana. Akademija je postojala jer je gradonačelnik ponudio novac i gradsko zemljište za izgradnju, klub nije imao neke troškove i bila je šteta da se ne iskoristi ponuđeno. Ali u globalu, prvih 10 godina je akademija La Piverdière služila da bi prva momčad mogla negdje trenirati i pritom očuvati travnjak glavnog terena, nije bilo nikakve ideje kako stvoriti vrijednost.

Patrick Rampillon je odlučio to promijeniti. Nakon prilično kratke i relativno neuspješne igračke karijere, preuzeo je Rennesovu prvu momčad sa samo 32 godine. U klubu je proveo četiri godine baš dok se kompleks Henri Guérin gradio i vrlo brzo je shvatio kakav ogroman potencijal Rennes trati samo da bi prvotimci imali gdje kartati između treninga. Nakon samo šest mjeseci je napustio klupu prve momčadi i preuzeo mjesto direktora omladinske škole.

Škola kao ključni adut

Prva stvar koju je Rampillon napravio bila je pretvoriti Rennesov omladinski pogon u školu.

Imao je vlastiti primjer iz kojeg je mogao učiti. Njegov stariji brat Gilles bio je sjajan nogometaš, jedan od najboljih u Nantesovoj povijesti i francuski reprezentativac. Bilo je to neko malo drugačije vrijeme i novca u nogometu je bilo manje, ali Gilles je zaradio sasvim dovoljno za lijep život. S druge strane, Patrick je uložio jednako truda kao i Gilles, žrtvovao se i pokušavao dostići tu razinu, samo da bi se s 28 godina našao u situaciji da mora prekinuti karijeru. Cijeli svoj život je uložio u nogomet, zaradio je sitniš, a nije imao nikakvu školu ni zanat na koje bi se mogao osloniti.

Upravo zato je prvi Rampillonov strateški potez bio otvaranje škole. U dijelu kompleksa koji su prvotimci koristili za kartanje i bilijar, dogovorio je otvaranje privatne tehničke škole. Uređene su učionice, menza i dogovorena je suradnja s lokalnom školom koja je održavala nastavu, a zaposlena su i dva pedagoga koja su cijelo vrijeme provodila s djecom.

Rampillion je stvari postavio maksimalno jasno. U Rennes se dolazi igrati nogomet i on je na prvom mjestu, ali obrazovanje je sastavni dio procesa sazrijevanja i ne smije biti u sukobu s nogometom. Znao je da neće svi polaznici iz akademije izaći kao nogometaši koji će zaraditi milijune, ali se pobrinuo da apsolutno svi izađu s nekim zanatom na koji se mogu osloniti ako ne uspiju kao igrači. Rennes je mali lokalni klub i od trofeja ima samo tri kupa, zadnji osvojen pretprošle godine, a onaj prije njega 1971. i nije imao neki imidž. Samim time, Rampillion je morao osmisliti način na koji će proširiti polje na kojem je lovio mlade igrače.

Recimo, Ousmane Dembélé je rođen u Vernonu, mjestu koje je od Rennesa udaljeno 350 kilometara, a od Pariza tek 70. Međutim, kada je Rampillon s trenerom kadeta Yannickom Menuom pristupio Dembéléovoj majci Fatimati, argument kojom ju je pridobio je bila upravo privatna tehnička škola Odorico. Rampillion je garantirao da će Ousmane iz Rennesa otići sa završenom srednjom školom i da će obrazovanje biti sastavni dio dnevnih aktivnosti. Imat će svoju sobu u internatu, imat će hranu u menzi i imat će priliku završiti školu.

Za Dembéléa to nije ključna stvar. Trenutno čovjek u Barceloni ima 240.000 eura tjedne plaće i tako mu je svejedno što je završio u srednjoj školi. Međutim, kada je 2010. došao u Rennes s 13 godina, s njim je u generaciji bilo 27 suigrača. Danas samo još četvorica igraju profesionalni nogomet i to mahom u nižim ligama. To je argument kojim Rennes pristupa mladim talentima i način na koji ostvaruje prednost u selekcijama diljem Francuske. Kompleks Henri Guérin još uvijek ima tri trening terena koja su zamišljena još tamo 1977. i taj dio nije proširen usprkos povećanim potrebama u suvremenim trenažnim procesima. Ono što je Rampillion širio su bile učionice i sobe u internatu, kapaciteti s kojima može privući najtalentiranije igrače u Francuskoj tako da od lokalnog kluba dobije onaj s dosegom po cijeloj zemlji.

Stvaranje kao identitet

Jasno, tajna Rennesova uspjeha nije samo u akademskom elementu. To je samo bonus na jezgru koja se sastoji od vrhunskog nogometnog znanja.

Klub je stvorio Camavingu i Dembéléa koji su debitirali za reprezentaciju još kao tinejdžeri, ali i niz drugih igrača poput Yoanna Gourcuffa i Yanna M’Vile, koji su smatrani najtalentiranijim igračima generacije u Francuskoj. Obojica su napustila Rennes i kasnije nisu u potpunosti realizirali svoje potencijale, ali su dokaz da je Rennes najuspješnija nogometna škola u Francuskoj.

Rampillon je stvorio nogometni inkubator s jasnom filozofijom nogometa koji se zasniva na napadačkom stilu i jasnoj strukturi. Trajalo je jer izgradnja sustava i kulture traje, ali stvorio je okruženje u koje je konstantno dovodio najbolje mlade trenere iz cijele zemlje.

Cilj je samo jedan – ravnopravnije se boriti sa suparnicima koji ulažu više. To je još 1977. bila ideja Edmonda Hervéa koji je počeo graditi akademiju i to se nije promijenilo, ključno je stvoriti dodatnu vrijednost.

I ne radi se o tome da Rennes ne može drugačije. Trenutni vlasnik kluba je François-Henri Pinault, čovjek čija se imovina procjenjuje na 37 milijardi eura. Ako itko može otvoriti novčanik i usuti novac, to je on jer Forbes ga rangira kao 25. najbogatijeg čovjeka na svijetu. Stvar je u tome da to ne želi. Rennesov način je stvaranje igrača, to je identitet kluba koji se nije promijenio kada je Pinault preuzeo klub prije 22 godine i vjerojatno se neće mijenjati bez obzira na to koliko vlasnik imao novca na bankovnom računu.

To pokazuje i činjenica da je prošle sezone trener Julien Stéphan u seniorskoj momčadi imao desetoricu igrača koji su prošli selekcije Rennesove akademije i za koje se može reći da su dio sustava kojeg je stvorio Rampillon. Uz njih, okosnicu momčadi uglavnom čine igrači poput Edouarda Mendyja koji nisu direktni izdanak Rennesove škole, ali su dovedeni u doselekciji kao mladi igrači na kojima se može zaraditi.

Upravo je Mendy, koji se sinoć našao s krive strane, na Chelseajevu golu, najbolji primjer poslovanja zbog kojeg Rennes mijenja imidž lokalnog kluba. Omladinska škola je već proširena na cijelu zemlju i funkcionira kao jedan od najboljih sustava u Europi, a na tim temeljima cijeli klub polako zauzima drugačiju kulturu i postaje nešto više.

Nastup u Ligi prvaka protiv Chelseaja, usprkos rezultatu, dokaz je da Rennes raste.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.