“Volim ovog čovjeka više od svoje žene”, suznih je očiju ‘priznao’ Danny Dyer, engleska televizijska zvijezda planetarno poznata po svojim ulogama u dokumentarnim i igranim serijalima o nogometnim huliganima. “Zaista nisam mogao zamisliti da mi lik može biti išta draži”.
Dyerov izljev bromance emocija stigao je lani nakon što je Jarrod Bowen pobjegao Fiorentininoj obrani u zadnjoj sekundi finala Konferencijske lige, postigavši pobjednički gol za West Ham. Tim je pogotkom klubu donio prvi europski trofej još od 1965. i titule osvajača Kupa pobjednika kupova. Dyer je veliki West Hamov navijač i to što je baš Bowen zabio taj povijesni pogodak njemu znači dvostruko: Bowen je, naime, Dyerov zet, oženio je njegovu najstariju kćer Dani s kojom ima troje djece.
Ali na stranu sada i celebrity fanovi, i ta golema sreća koju je te praške večeri donio milijunima Čekićara diljem svijeta. Bowen je nastavio istim ritnom tako što je golgeterski učinak podebljao i jučer, golom i asistencijom kojima je veoma izvjesno ugasio Liverpoolove nade za novu titulu.
Redsi su mu na određeni način postali mušterija, barem po individualnom učinku, pošto je ove sezone protiv njih ukupno triput zabio i jednom asistirao, a trenutno je 27-godišnji krilni napadač ove sezone zasad na sjajnih 20 golova i 10 asistencija u svim natjecanjima. Zabijao je Bowen i ove sezone u Europi, gol Freiburgu i ukupno četiri asistencije u sedam utakmica, ali momčad u četvrtfinalu Europa lige nije uspjela preskočiti nepobjedivi Bayer Leverkusen.
“Možeš ići u teretanu i bjesomučno dizati utege i trčati oko pomoćnog terena, ali moj je stari imao drugačije ideje”
Željko Sopić nedavno je teren u Koprivnici opisao kao “krumpirište”, a Bowenu je upravo krumpirište takoreći izvorno okruženje, ono oko kojeg se rotira njegov cijeli život. I dalje danas, sad već kao engleski reprezentativac koji će vrlo vjerojatno zaigrati u nacionalnom dresu na ovoljetnom Euru, često zna naglasiti kako se jednog dana svakako želi vratiti onamo gdje je sve krenulo, u maleni Hereford, na krumpirište koje ga je formiralo i za koje je dugo mislio da će mu vjerojatno biti i vrhunac nogometne karijere.
Ondje, u gradiću blizu granice s Walesom, Bowen je živio puno značenje izraza proper football, kako Englezi vole nazvati te zadnje bastione ‘starog’ nogometa. Danas 17-godišnjaci već i u Premier ligi dobivaju zapaženije uloge na terenu; Bowen je na pragu punoljetnosti i dalje radio dnevne poslove na obiteljskoj farmi, a onda nastupao za Hereford, momčad koju je tada na pragu ispadanja iz petoligaškog društva gledao jedva četveroznamenkasti broj ljudi.
Nema do fizičkog rada
Nogomet je, kao i farmerski radovi, dio njegovog obiteljskog stabla: njegov otac Sam također je bio napadač u klubu, dok je istovremeno radio na održavanju nazovi-travnjaka na Edgar Streetu. Harry Redknapp još je tamo 1996. pikirao Sama za West Ham dok je ovaj trpao golove u velškom Merthyr Tydfilu; stari je isto tako bio ‘proper’ napadač starog kova, a Jarroda i dalje uvjerava da premalo koristi prljave niželigaške trikove, poput stajanja golmanu na prste pri izvođenju kornera ili povremenog lakta u rebra braniču.
Sama je od velikog potpisa za Harryjev West Ham na kraju dijelila samo nerazumno visoka odšteta koju je za svog napadača postavio amaterski velški klub, što Čekićari nisu platili. Ali, Bowen senior se nije previše bunio. Njegov je život bio vezan uz proplanke Hereforda i uz Edgar Street, na kojem je s vremenom i Jarrod krenuo oduševljavati one vjerne gledatelje koji su ostali uz klub i onda kad je Samov klinac bio rijetka svijetla točka.
Dok je tinejdžer Jarrod polagano privlačio pozornost na travnjacima, njegov je maleni klub tonuo sve dublje u dugove koje nije mogao vraćati. S jedne mu je to strane pomoglo da se već sa 16 godina uvuče u prvu momčad, pošto je mnogo starijih igrača otišlo nakon mjeseci obećanih crkavica koje su im na kraju navijači sami skupljali na tribinama. A onda više ni to nije bilo dovoljno, pa se Hereford United tog prosinca 2014. i službeno rasformirao i ugasio, ostavivši mladog Bowena i one preostale entuzijaste na životnoj prekretnici.
Bowen je već nešto ranije bio odradio probu u Cardiff Cityjevoj akademiji, koja ga ipak nije odlučila zadržati. Ipak, s niželigaških travnjaka kolale su priče o klinci sjajne lijeve noge i driblinga, ali problem je bila prilagodba na fizičke zahtjeve natjecanja. Kad mu je Hull City odlučio dati šansu u svojoj akademiji, tek je tada uvidio nesrazmjer između tehnike i tjelesnog razvoja, odnosno načina na koji još uvijek nije mogao adekvatno uskladiti ta dva ključna igračka faktora.
“Možeš dosta stvari koristiti kako bi napredovao u tom pogledu”, prisjetio se u svojim uspomenama iz tih formativnih dana i prelaska u Hull. “Možeš ići u teretanu i bjesomučno dizati utege i trčati oko pomoćnog terena, ali moj je stari imao drugačije ideje”.
Ljudi u Hullu bili su užasnuti kad im je Jarrod rekao da nema namjeru odustati od fizičkog rada tijekom prekida sezone. Trčanje dok guraš tačke, rukovanje miješalicama za beton, prevrtanje i mijenjanje guma za traktor i povlačenje valjaka kojima po nogometnom terenu; sve su to i dalje poslovi na kojima je radio s ocem čim bi sezona završila ili bi došla neka pauza.
“Kondicijski treneri su i dalje zabrinuti što insistiram na tome, ali to je ono što ja jesam i odakle sam”, rekao je. “Moj stari i dalje stoji iza rada na polju i građevini kao rutini koja pomaže izgraditi i održavati fizičku snagu, a to što se nikad nisam ozbiljnije ozlijedio u karijeri samo potvrđuje da mi to koristi”.
Čini se da je u pravu. U Hullu, za koji je nakon proboja u prvu momčad skupio 131 nastup i zabio čak 54 gola, uključujući 22 u samo jednoj sezoni u Championshipu, Bowena nisu više željeli previše odvraćati od tih korijena. Dapače, prisjetili su se kako je produžio ugovor, iako je za njega već postojao interes premierligaških klubova; navodno ga je okruženje ondje, posebno u klupskom kampu Cottinghamu, jako podsjećala na njegov Herefordshire. On je stasao i uspio daleko od njega, ali se njemu uvijek vraća, čak i nakon što je postao West Hamova zvijezda i engleski reprezentativac.
Bowen je možda sada celebrity zet i strijelac dramatičnih golova vrijednih europskih trofeja, ali poput svojih roditelja — tata i dalje primarno radi na fizičkim poslovima, mama je učiteljica u lokalnoj školi — ali ne zaboravlja otkud dolazi.
