Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Revolveraš

Aurelio De Laurentiis je izazvao čitavu Napolijevu momčad na dvoboj. Tko će prvi trepnuti?

Zadnja izmjena: 25. studenoga 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

U spaghetti westernima sukobi se rješavaju javno. Nasred ulice, u podne, s revolverima u rukama. Krvavo, prašnjavo i efikasno, kao poruka svima drugima.

Aurelio De Laurentiis je svoj problem s igračima odlučio riješiti upravo tako.

Nakon što je Napoli u Ligi prvaka remizirao s Red Bull Salzburgom, De Laurentiis je još na stadionu objasnio novinarima kako je organizirao il ritiro. U doslovnom prijevodu to znači povlačenje kako bi se vojska pregrupirala, a u konkretnom slučaju podrazumijeva karantenu u koju su igrači trebali krenuti izravno iz svlačionice i u kojoj su trebali dočekati utakmicu protiv Genoe četiri dana kasnije. Predsjednik je bio nezadovoljan kako je Napoli odigrao, tim više što se ta utakmica nadovezala na onu s Romom koju je Napoli izgubio, a posebno je frustriran bio činjenicom da su u obje utakmice njegovi igrači skrivili jedanaesterce, što je protumačio kao manjak koncentracije koji treba popraviti izolacijom od svih vanjskih utjecaja.

Uostalom, De Laurentiis je uvijek javno pričao o tome kako se porazi u nogometu shvaćaju previše olako i kako loši rezultati nisu samo dio igre, nego nešto što se treba oštro kažnjavati.

De Laurentiis ne može pobijediti. Čak i da očisti sve pobunjene faktore iz svlačionice, to nije pobjeda jer mu neće ostati ništa s čime bi dalje bio relevantan u Europi

“Ako završiš prvi na ljestvici, dobiješ, primjerice, nagradu od 100 milijuna eura. Ako završiš drugi dobiješ 50, a ako završiš zadnji, onda ne dobiješ ništa nego još moraš platiti kaznu“, komentirao je slučaj Frosinonea, koji se nije mogao nositi s konkurencijom u Serie A. “Trebamo kažnjavati loše rezultate, nema smisla da Frosinone dobije dio kolača, a onda se vrati u treću ligu. Ako se ne može natjecati, ako završi zadnji, onda mora platiti kaznu. Ne možemo nagrađivati neuspjeh.“

Međutim, slavni filmski producent je odlukom da momčad zatvori u karantenu sebi režirao pravu malu pobunu. Igrači su odbili poslušati De Laurentiisa i otišli su kućama, a Carlo Ancelotti ih je podržao, poručivši predsjedniku kako je trening sutra u 10 sati po standardnom rasporedu. De Laurentiis je iz te točke mogao krenuti samo u dva pravca. Mogao je prihvatiti udarac na autoritet i podržati Ancelottija nekom generičkom izjavom kako trener zna najbolje što momčad treba i da nije njegovo da se miješa u trenerov posao ili je mogao krenuti u otvoreni rat, jer mu je ugroženo pravo da sa svojom momčadi radi ono što ga je volja.

Problem tržišta

Odrastao u filmaškoj obitelji koja je prvi kapital zaradila producirajući spaghetti westerne, De Laurentiis je znao da u pobuni nema dijaloga i da se rješavanje sukoba oko imanja ne događa riječima. Ili se povučeš i glumiš da se ništa nije dogodilo, ili reagiraš silom, treće opcije nema. Njegov autoritet je bio ugrožen i jedina opcija da spasi ugled u javnosti bila je pokazati mišiće, pa makar to značilo otvoreni rat protiv vlastitih igrača i trenera. Drugi izbor netko tko želi zadržati imidž alfa muškarca sebi nije mogao dopustiti. De Laurentiis je na pobunu igrača i trenera reagirao tako što je zamrznuo isplatu plaća za prošli mjesec i otezat će s transakcijama sve dok to zakonski bude mogao, a najavio je da će svi igrači biti kažnjeni s 25 posto plaće i da će većina njih biti prodana na ljeto ili već na zimu.

Sukob je eskalirao samo zato što je De Laurentiis bio nemoćan, a želio je dokazati svoju moć. Taj psihološki osjećaj moći, izražen novcem kao mjerljivim pokazateljem, i jest bio u pozadini svega.

Koliko se god radilo o nekontroliranom južnjačkom mentalitetu cijepljenom protiv strpljenja i strukture, postoji sasvim opipljiv razlog zašto je De Laurentiis reagirao baš na remi s Red Bullom. Naprosto, Liga prvaka je izrazito važna za Napoli i tu si ne može dopustiti kiksanje. Serie A nije Premier liga da ima ogromne ugovore o TV pravima, Napoli nije svjetski nogometni brand koji može zarađivati milijune od marketinga na stranim tržištima i De Laurentiis treba Ligu prvaka da Napoli održi financijski stabilnim.

De Laurentiis je filmaš. On u svojim izjavama uvijek uzima preširoke kadrove, ima običaj širiti priču i svoje rečenice zamotavati u anegdote i parabole koje oslikavaju stanje stvari i dočaravaju ugođaj. Ponekad je teško uopće pratiti sve te njegove stranputice i digresije kojima odluta od bitnoga. Međutim, na kraju uvijek slijedi epilog, jasna poanta svega.

“Promocije i ispadanja su najveći idiotizam u nogometu“, objasnio je svoj problem De Laurentiis. “Posebno kada imate UEFA-u koja tjera klubove da se prilagode ovim pravilima financijskog fair playa. Klubovi trebaju biti strukturirani geografski, ali Napoli ne može u Italiji zaraditi dovoljno da se nosi sa svima s kojima se želi nositi jer oni na svom tržištu mogu zaraditi više.“

Igrati protiv Frosinonea koji u Serie A dolazi nespreman ozbiljno se natjecati nikoga posebno ne zanima. De Laurentiis bi takve klubove kažnjavao, ali ono što bi mu najviše odgovaralo, a to je dovoljno puta javno objašnjavao, bila bi zatvorena Superliga u kojoj ne bi bilo promocija i ispadanja i u kojoj bi Napoli igrao s najboljim klubovima. Svjestan je da radi na tržištu koje je malo i da ima ograničenja kojih se treba držati, a svjestan je da na taj način ne može zaraditi.

Uostalom, prije nego što je kupio Bari, De Laurentiis se raspitivao o kupnji kluba u Londonu i MLS franšizi koju bi smjestio u Baltimore, Detroit ili Las Vegas. Globalna tržišta naprosto nude veću priliku za zaradu nego jug Italije. Međutim, s obzirom na to da su ponude koje su mu bile zanimljive ili preskupe ili prekomplicirane jer De Laurentiis niti je toliko moćan niti je toliko bogat, jedino globalno tržište koje ima je Liga prvaka.

Ideal alfa muškarca

Upravo zato ga remi protiv Red Bulla toliko ljuti — to nije samo poligon na kojem se može zaraditi novac, iako je to primarna stvar o kojoj razmišlja. Liga prvaka je ujedno i poligon na kojem De Laurentiis može stvarati narative velikog Napolija, graditi priču relevantnog kluba koji neće moći biti preskočen u slučaju da nekad nekome padne na pamet napraviti tu Superligu o kojoj De Laurentiis više ili manje otvoreno priča već godinama.

Međutim, ego je gadna stvar.

Svojom reakcijom na pobunu igrača nije samo stvorio potencijalni problem za rezultate s obzirom na to da Napoli nije pobijedio ni Genou ni Milan, što je sasvim logično jer igrači očito nisu i ne mogu biti potpuno koncentrirani i motivirani kad im se prijeti otkazom i kad im se ne isplaćuje plaća. Svojom reakcijom je stvorio loš publicitet, još jednom se pokazao ekstravagantnim i impulzivnim, a to nije karakteristika kakvu bi ta potencijalna i još uvijek samo teoretska Superliga željela. Ako se ikad formira, to će biti društvo koje će biti elita u svakom smislu te riječi, čak i kad znači snobizam.

De Laurentiis se naprosto ne uklapa u takvo društvo. Za njega loši rezultati nisu dio igre nego problem koji treba kažnjavati, a on ne zna stvari rješavati u rukavicama. On je lik koji se obračunava javno; nasred ulice, u podne, s revolverima u rukama. Režirat će sam sebi problem, petljat će se treneru u posao i tvrdoglavo će gurati sukob čak i onda kad je u krivu.

Ili pogotovo onda kad je u krivu. Jer koliko god novac i uspjeh bili važni, u spaghetti westernima je ipak najvažniji ideal nepobjedivog alfa muškarca, a De Laurentiis ne može sebi dopustiti da to izgubi i zato se u ovom sukobu neće povući, iako ne postoji scenarij u kojem može pobijediti. Čak i da očisti sve pobunjene faktore iz svlačionice, to nije pobjeda jer mu neće ostati ništa s čime bi dalje bio relevantan u Europi.

loading...
Ne propusti top članke