Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ribe na suhom

O Premier ligi, VAR-u, pritisku i nogometnim puristima

Zadnja izmjena: 4. rujna 2018. Profimedia

Istraživanje koje je u ožujku ove godine proveo PGMOL (Professional Game Match Officials Limited), organizacija koja okuplja profesionalne engleske nogometne suce, pokazalo je kako glavni sudac u Premier ligi prosječno po utakmici donosi oko 245 odluka.*

Pojednostavljeno rečeno, ljudi u crnom tijekom utakmice odluku donose svake 22 sekunde. To se, dakako, odnosi na apsolutne sve odluke — od onih kojima se zaustavlja igra do onih kojima se, primjerice, procijeni kako nije bilo prekršaja i slično. Od tih 245 njih 98 posto, kaže istraživanje, ispravne su sudačke odluke; drugim riječima, ispostavilo se kako glavni sudac po utakmici Premier lige napravi pet pogrešaka. U oči upada i podatak o količini trčanja, tj. u odnosu na sezonu 2009./2010. suci danas naprave 70 posto više sprintova te sveukupno tijekom utakmice pretrče 11 do 12 kilometara.

Jasno, podatak o količini istrčanih sprinteva sugerira koliko je igra postala intenzivnija i brža, a možda i koliko tečnija. Što se tiče pomoćnih sudaca, tih nebitnih likova kojima obično nitko ne zna ime i prezime, oni tijekom utakmice donose oko 50 odluka, također s 98-postotnom ispravnošću.

“Jedino što tražimo je razumijevanje za taj jako kompleksan posao”, zavapio je Mike Riley, bivši sudac i sada čelni čovjek PGMOL-a. “Jer suci iz tjedna u tjedan donose briljantne odluke”, uvjeren je Riley, kojeg su, međutim, ubrzo i začudo demantirali njegovi bivši kolege i sada mu podređeni.

Baš nedavno ‘izdao’ ga je jedan od najkvalitetnijih sudaca u Premier ligi, 47-godišnji Martin Atkinson, kojeg su pak, jednim dijelom, izdali njegovi pomoćnici. Bilo je to u trećem kolu, kad je Manchester City gostovao kod novopečenog prvoligaša Wolverhampton Wanderersa. Prvi pogodak za Wolvese pao je nakon zaleđa koje bi s mukom detektirao i ‘svemoćni’ VAR; da stvar bude jasnija, pobrinuo se Willy Boly, koji je taj zgoditak naposljetku zabio ‘Božjom rukom’. Bilo je pomalo tragikomično gledati kako se nitko od Cityjevih igrača nije bunio; čini se da su možda prepotentni momci Pepa Guardiole naprosto bili sigurni u preokret.

O pritisku je svojevremeno progovorio sam Clattenburg, koji je — dalo se iščitati između redaka — priznao kako stres liječi tako što se oblije k’o svinja

Samo minutu kasnije, Cityjev David Silva sapleten je u šesnaestercu domaćina, ali Atkinson je bio uvjeren kako je situaciju sagledao iz pravog kuta te da nije bilo govora o jedanaestercu. Bila je to druga od ‘dopuštenih’ pet pogrešaka. Nakon utakmice, koja je završila 1-1, Guardiola je prokomentirao kako ga se odluka o (ne)upotrebi VAR-a u Premier ligi ne tiče. Čovjek je naprosto uvjeren u novi naslov prvaka.

Lekcije sa SP-a

Ipak, na tom putu pokušat će mu se suprotstaviti Chelsea Maurizija Sarrija, koji je dan kasnije gostovao kod Newcastlea. Sarri je nervozno cuclao onu svoju kvazi cigaretu ili štoveć sve do 70-i-neke minute, kada je nakon realiziranog jedanesterca Edena Hazarda napetost mrvicu popustila. Krivac je bio Fabian Schär koji je, snimka će pokazati, startao na loptu, a ne samo na Marcosa Alonsa. Osvetu za tu, kako ju je vidio, pljačku spremio je Newcastleov desni bek DeAndre Yedlin, koji je nekoliko minuta kasnije laktom nokautirao Oliviera Girouda, oduzeo mu loptu te centrirao za Joseluov pogodak. U isto vrijeme na preslatkom Craven Cottageu Burnley se pogotkom iz zaleđa Fulhamu prišuljao na 3-2, a nešto kasnije André Schürrle mesarski je startao na Burnleyeva igrača te zaradio žuti karton. U tom kolu podijeljena su još četiri crvena kartona, a sudačkih kontroverzi bilo je i u prva dva kola, naravno.

Pitanja koja se nameću sama od sebe jesu – treba li Premier ligi VAR još ove sezone te zašto pored ostalih liga Petice jedino Englezi ne upotrebljavaju ovu tehnologiju?

Kad su u travnju ove godine premijerligaški klubovi dvotrećinskom većinom odlučili kako upotrebu VAR-a treba odgoditi za još jednu godinu, odnosno dodatno ga testirati u FA i Liga kupu, bila je to sasvim logična odluka. Dotadašnja testiranja u tim natjecanjima, koja su započela u siječnju ove godine, nisu opravdala očekivanja. Prigovori su se ponajprije vezali uz transparentnost, odnosno gledatelji na stadionu nerijetko nisu znali što se i zašto pregledava, a razlog za frustraciju bilo je i predugačko zaustavljanje igre prilikom korištenja VAR-a. Dakako, prikrala se i pokoja pogrešna odluka, pa su vlasnici klubova logično odlučili kako jedan od najatraktivnijih nogometnih proizvoda na svijetu ne smije biti poprište eksperimentiranja.

Međutim, 20 prvoligaša nije bilo poučeno iskustvom sa Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Dakako, ne moramo biti naivni i vjerovati svemu onom što nam FIFA servira, pa tako ni onom podatku o manje od jedan posto pogrešaka na minulom prvenstvu. Bjelodano je jasno kako je VAR počinio više ‘grijeha’; od toga da se određene snimke nisu pregledavale, a trebale su, do naprosto krivih odluka. I ne morate biti ‘naš’ kako biste ustanovili da je kruna svih pogrešaka bio u finalu dosuđeni jedanaesterac za Francusku.*

*ponajprije je nejasno zašto je VAR javio glavnom sucu da incident valja pregledavati, odnosno da se radi o potencijalnoj čistoj ili očiglednoj pogrešci (tzv. clear error) – što je glavni preduvjet eventualne promjene odluke – a potom i zašto je nesretni Nestor Pitana, suprotno FIFA-inim preporukama, snimku pregledavao u slow-motionu.

Pa, ipak, unatoč svemu, opći je dojam kako VAR nije ubio čar nogometa, kako mu ‘tepaju’ samo neki od njegovih kritičara. Možda i dva najosnovnija testa na Svjetskom je prvenstvu ova tehnologija položila — onaj vezan uz transparentnost, jer je gledateljima putem velikog video screena jasno komunicirano koji se incident i zašto revidira, te činjenica da su se ti incidenti pregledavali u prihvatljivom vremenskom roku.

Engleska bruka

Možda ste mogli primijetiti da među sucima na prvenstvu nije bilo niti jednog engleskog suca, ni glavnog ni pomoćnog, i to prvi put na Svjetskom prvenstvu nakon Drugog svjetskog rata. Dijelom je tomu tako jer je onaj number one sudac, Mark Clattenburg, koji je 2016. sudio finala Eura i Lige prvaka, u veljači prošle godine napustio matični savez kako bi postao šef sudačke organizacije u petrodolarima bogatoj Saudijskoj Arabiji.

“Više je stvar tajminga nego toga da nemamo kvalitetne suce”, izjavio je kasnije Riley, pokušavajući objasniti kako nitko nije mogao zamijeniti Clattenburga jer su u trenutku njegova odlaska FIFA-ine sudačke pripreme za prvenstvo već obavljene ili su bile u punom jeku.

Ipak, iz svega toga dalo se iščitati kako su engleski suci na svjetskoj i europskoj sceni već neko vrijeme u defenzivi. Primjerice, u četiri kategorije UEFA-inih sudaca od mogućih 10 mjesta Englezi zauzimaju njih sedam. Četiri su suca u trećoj kategoriji, a trojica su u prvoj, odnosno elitnoj — uz Atkinsona, koji se zbog problema s leđima odlučio posvetiti samo domaćoj ligi, tu su još Michael Oliver i Anthony Taylor, obojica primljeni u prvu kategoriju u siječnju te obojica bez iskustva u knockout fazi Lige prvaka.

Niti Oliver, niti Taylor, a niti ostali engleski suci pak nisu sudjelovali ni u međunarodnim testiranjima VAR-a, odnosno nisu bili na ‘praksi’ u Covercianu, gdje se od siječnja ove godine nalazi međunarodni VAR centar koji su pokrenuli talijanski savez i FIFA.

Takvu nonšalanciju spram jedne od najopsežnijih promjena u povijesti igre možda bismo mogli objasniti stereotipnim zaključkom o napuhanim Englezima koji su sami sebi dovoljni. Upravo zbog takvog pristupa Englezi u primjeni VAR-a u odnosu na druge doživljavaju takoreći ‘bruku’ te imaju problema s dva najosnovnija ‘postulata’ — transparentnošću te vremenom potrebnim za donošenje odluke. Taj problem s transparentnošću ide do pomalo smiješne granice, odnosno kao ključni problem postavlja se činjenica da nemaju svi stadioni velike video-screenove, a Manchester United prošle je godine odbacio mogućnost njegove ugradnje jer Old Trafford smatra “stadionom za nogometnog purista”, kako su to iz kluba poručili.

Uvođenje već do Božića?

Posljedice ovakvog podcjenjivačkog odnosa saveza, Premier lige i sudačke organizacije spram VAR-a ogledale su se već u prvim kolima novog prvenstva, pa je u vidu sudačkih rasprava na Otok stigao dašak onoga što smatramo karakterističnim za HNL.

Sva sreća, međutim, pa se Premier liga ne percipira kao naša liga ili čak i kao UEFA-ina Liga prvaka, kojima se spočitava da protežiraju određene klubove. No, upravo zbog činjenice da se u svim ostalim ligama Petice upotrebljava VAR — a on će i dalje izazivati kontroverze, i to ponajviše zbog krivih sudačkih procjena — liga bi se mogla zapetljati u nerazmrsivim sudačkim kontroverzama. Dok će Talijani, Francuzi, Španjolci i Nijemci jednim ‘klikom’ poništiti kakav pogodak a la Boly, Englezi će ‘eksperimentirati’ s Atkinsonom i njegovim slabovidnim pomoćnicima.

Suci bi se tako mogli naći kao ribe na suhom, a na njima je ionako ogromni pritisak. O tome je svojevremeno progovorio sam Clattenburg, koji je — dalo se iščitati između redaka — priznao kako stres nakon loše odsuđene utakmice liječi tako što se oblije k’o svinja. I zato među elitnim engleskim sucima navodno postoji jaka želja za što skorašnjim uvođenjem VAR-a; iako se to vjerojatno neće dogoditi, neki spominju kako bi se odluka mogla revidirati već do Božića.

Na koncu, možda bismo mogli postaviti pitanje: zašto je sve to bitno?

Pa, osim same činjenice da je na kocki ugled cijele Premier lige, neki su skloni shvaćati nogomet kao pitanje života i smrti. Ili, primjerice, zamislite budalastog i romantičnog Liverpoolova navijača. On tapka u mraku i već 28 godina nastoji pronaći naslov prvaka. I zamislite da mu taj naslov prvaka otme kakav šupčinski dotepenac poput Bolyja ili kakav čovjek od krvi i mesa poput Atkinsona. Pa vi imajte razumijevanja za ljude u crnom.

Ne propusti top članke