Na fotografiji se vidi da je kasnojesenski dan, siv i prohladan. Zrak je vlažan, a uzak asfaltirani puteljak, kakvih po poljima južne Njemačke ima na tisuće kilometara, prekriven masnim filmom svježe napadalih oborina. U kadru Bayernovi nogometaši u punoj opremi, s vjetrovkama, kacigama i rukavicama, odrađuju trening na biciklima.
Peloton izgleda uredno i kompaktno, s bicklistima većinom uspravnog položaja tijela. Naprijed, sam samcat u bijegu, Franck Ribéry pedalira punom snagom, gornjeg dijela tijela svinutog u svrhu postizanja optimalne aerodinamike. Sve što kadru nedostaje jest zabezeknuta faca odgovornog pratitelja, trenera, kako unezvijeren viče prema naprijed na način kako bi zabrinuti roditelj vikao vlastitom djetetu.
“Fraaaanck! Čekaj! Paaziiii!”
Bezbroj životnih lica Francka Ribéryja proizlazi iz jednoga osnovnog. On je zaigrani dječarac, nezreo i infantilan, što uvijek traži natjecanje i ne zna prihvatiti poraz. Kad je taj i takav Ribéry potpisao za Bayern, izgledi da se zadrži dulje od dvije, tri godine izgledali su minimalni. Ostao je, međutim, čitavo desetljeće – toliko je, evo, proteklo otkako je u ljeto 2007. godine potpisao za – po bavarski klub onomad rekordnih – 25 milijuna eura odštete.
Već je činjenica da se pored tolikih prosaca odlučio baš za Bayern, u ono vrijeme ne osobito atraktivnu i europski kompetitivnu momčad, bila malo čudo. Ono se donekle ipak da objasniti ondašnjim Ribéryjevim rakursom. Bayern i Bundesligu, koje tada Bavarci čak nisu bili niti prvaci, Francuz je vidio kao međupostaju i odskočnu dasku za ugovor, odnosno klub karijere, a koji je po vlastitom mu tumačenju pripadao sferi Premier lige ili španjolske Primere.
U Bayernu su dvojica zaslužnih za ‘Operaciju Ribéry’, sportski direktor Uli Hoeneß i izvršni predsjednik Karl-Heinz Rummenigge, imali posve drukčiji plan: s Ribéryjem i oko njega sagraditi novu megamomčad, jer je ona prijašnja, poražena u finalu Lige prvaka 1999. i pobjednička u istom natjecanju dvije godine kasnije, upravo bila na silasku. Mnogo neočekivanih okolnosti, ali i planskog djelovanja s mnogo umješnosti, prvenstveno Hoeneßa i Rummeniggea, rezultiralo je pobjedom Bayernova plana. Makar protivno njegovoj prvotnoj volji, ispala je to na kraju i igračeva pobjeda: Franck Ribéry u stvarnosti je utemeljitelj Bayerna kakvog danas poznajemo.
Platio cijenu jer nije Zidane
Koliko je dobar nogometaš, dokazao je na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. Tek 12 dana uoči početka turnira debitirao je za reprezentaciju, da bi na njemu sudjelovao u maksimalnih sedam utakmica, od čega šest kao starter. Pod ravnanjem karizmatičnih suigrača poput Zinedinea Zidanea i Patricka Vieire funkcionirao je savršeno.
Iz gliba teške privatne krize izdigao se preporođeni čovjek koji je, u godinama koje su uslijedile, zrelim godinama vlastite karijere, počeo igrati svoj najbolji nogomet
Instantan je bio njegov učinak i u Bayernu, koji je u oproštajnoj sezoni vodio Ottmar Hitzfield. U premijernoj je sezoni skupio 46 nastupa za minhenski klub, zabivši pritom 19 golova uz 20 asistencija. Chelsea se javio s fantastičnom ponudom: 60 milijuna eura plus Jose Bosingwa. Interes su također pokazivali Barcelona, Juventus, Manchester City te Real Madrid, kamo ga je svojim preporukama svim silama gurao Zidane. Veličanstveni Francuz kao da je osjećao da mladom suigraču nešto duguje.
Kad je 2009. u Madrid stigao Karim Benzema, njegov prvi pajdaš iz reprezentacije, Madriđanima je u idućoj sezoni, pretposljednjoj kad je četverogodišnji Ribéryjev ugovor bio u pitanju, preostala samo formalnost priključiti ga novoformiranoj zvjezdanoj postavi na čelu s Cristianom Ronaldom.
A onda je, kako bi to Nijemci slikovito kazali, Francuz ‘izgradio sranje’.
Afera s maloljetnom prostitutkom kojoj je platio za seks potresala je Francusku u mjesecima uoči Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, a Ribéry se od negativnog publiciteta i javnih kritika u domovini pokušava oporaviti svih ovih godina. Manjkavosti njegova temperamenta sunarodnjaci su očito iskoristili da ga diskreditiraju i povrijede na brutalan način. Motive je teško dokučiti, ali može se pretpostaviti da je Ribéryjev primarni grijeh to što nije znao, mogao ili uspio popuniti vakuum koji je, premda nehotično, upravo njemu svojim povlačenjem iz reprezentacije prepustio Zinedine Zidane. Od Eura u Austriji i Švicarskoj, preko onoga sramotnog bojkota izbornika Raymonda Domenecha u Južnoj Africi kada je upravo Ribéry proglašen kolovođom, Francuzi su presudili da Bayernov krilni nogometaš nije u stanju predvoditi nacionalnu momčad na častan i dostojanstven način. Ribéry je platio cijenu jer nije bio Zidane.
Slapstick komičar
Za razliku od Francuza – a i Madriđana, koji su posljedice afere procijenili preteškim zalogajem za vlastitu PR-službu koja bi trebala intenzivno peglati Ribéryjev izgužvani imidž, Bavarci su dobro znali što im je činiti.
“Franck je emotivni karakter koji treba stalnu brigu i podršku”, izjavio je za njemački Kicker nekadašnji francuski reprezentativac i Bayernov prvotimac Bixente Lizarazu. “U Bayernu su mu to znali dati, u reprezentaciji nisu”.
Kad je afera izašla na svjetlo dana, Ribéry je zakazao u polufinalnom dvoboju Lige prvaka protiv Lyona, zaradivši isključenje koje ga je koštalo uzvrata, ali i finala protiv Mourinhova Intera. Umjesto da ga osude, u Bayernu su mu pružili ruku. Kapetan Marc van Bommel otišao mu je u kućnu posjetu, ponašajući se kao bračni posrednik između Francuza i njegove supruge Wahibe. Hoeneß ga je pozvao, kao i mnogo puta prije i poslije, kod sebe kući na večeru, dok ga je predsjednik Rummenigge osobno pratio na saslušanje UEFA-inoj Disciplinskoj komisiji u Nyon, kao i na Sportski sud u Lausannei nakon toga, neuspješno pokušavajući umanjiti suspenziju da bi Bayernu mogao pomoći u madridskom finalu Lige prvaka. Bio je to odnos do kojeg je Ribéry, kao ne do kraja sazrio individuum, posebno držao. Bavarci su ga time kupili zauvijek.
“Isch ‘abe gemacht fünf Jahre mehr!“, obznanio je tisućama Bayernovih navijača s balkona gradske vijećnice na minhenskom Marienplatzu u noći proslave dvostruke krune 2010.. Sintagma koja nema smisla, izrečena na kombinaciji lošega bavarskog i još lošijeg njemačkog, izazvala je totalnu euforiju među okupljenim narodom. Ribéry je, naime, pokušao reći da je potpisao novi petogodišnji ugovor.
U tom je trenutku postalo jasno da će, vrlo vjerojatno, u Bayernu završiti karijeru.
Iz gliba teške privatne krize izdigao se preporođeni čovjek koji je, u godinama koje su uslijedile, zrelim godinama vlastite karijere, počeo igrati svoj najbolji i najkompletniji nogomet, te je uvelike pridonio osvajanju Lige prvaka 2013.. Iako je za interne potrebe Bayernove svlačionice ostao slapstick komičar, redikul koji s krova upravne zgrade na Säbener Straße po Oliveru Kahnu prolijeva kantu ledene vode te suigračima u hotelskim sobama zubnom pastom premazuje kvake na vratima, na travnjaku je pod Juppom Heynckesom definitivno odrastao.
Početkom dolazeće sezone Franck Ribéry prestići će Hasana Salihamidžića na vrhu ljestvice stranaca s najviše nastupa u Bayernovu dresu. Braco je trenutačno na 234 utakmice, on na 228. U 35. godini života odigrat će 11. sezonu u Bayernovu dresu. Nije loše za čovjeka kojeg je prije 10 godina, kad je dolazio, na naslovnici njemačkih tiskovina dočekao glomazni naslov: “Risiko total!“.
