Ako niste vegetarijanac, ne smijete zaobići ćevabdžinice na Baščaršiji, počinje svoju priču 11 Freunde, koji u svakom broju nudi ‘alternativni’ nogometno-turistički obilazak stadiona i drugih znamenitosti u nekoj zemlji; ovaj put na red je došla Bosna i Hercegovina.
„U srcu starog grada nalazi se bezbroj restorana koji služe ovaj biser tradicionalne bosanske kuhinje, ali za nogometne navijače nije svejedno u kojemu će pojesti svoje ćevape. Tako u Želji, čije su gazde, jasno, navijači Željezničara, nećete zateći navijače Sarajeva, dok niti jedan Manijak koji drži do sebe neće završiti u Petici, koja je u vlasništvu obitelji Ferhatović“, piše 11 Freunde.
Tura se nastavlja obilaskom stadiona, najprije u BIH prijestolnici.
„Asim Ferhatović Hase bio je legendarni napadač i boem koji je u pedesetim i šezdesetim godinama nosio dres Sarajeva i slovio za heroja raje. Njegov kult dodatno je porastao 1963., kada je nakon samo sedam utakmica za Fenerbahce raskinuo ugovor i vratio se u Sarajevo poručivši: „Ne mogu igrati za pare, mogu igrati samo za Sarajevo“. Bend Zabranjeno Pušenje posvetio je pjesmu njegovoj oproštajnoj utakmici. Dom FK Sarajeva i najveći stadion u zemlji, na kojemu su 1984. otvorene i zatvorene Zimske olimpijske igre, nosi njegovo ime, a ispred se nalazi i spomenik posvećen Hasetu.“
Za Grbavicu se spominje kako se za vrijeme rata nalazila na prvoj liniji fronta, a za vrijeme opsade Sarajeva – smješteni, između ostalog, i u okolnim visokih zgradama – tamošnji su srpski snajperi ranili preko tisuću i ubili 225 ljudi. „Sam stadion je teško oštećen i nikada nije u potpunosti renoviran, iako je u međuvremenu doveden u funkcionalno stanje. Klub gaji svoju željezničarsku tradiciju, a u čast toga na istočnoj je tribini instalirana parna lokomotiva.“
Osim po nogometu, Zenica je najpoznatija po dvije stvari: zatvoru i industriji čelika; čak je za vrijeme bivše Jugoslavije ovaj grad držao neslavnu titulu najzagađenijeg u zemlji, piše 11 Freunde. „Bilino polje, dom lokalnog kluba koji je jednostavno nazvan Čelik, ujedno je i najčešći dom reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja svoje kvalifikacijske utakmice igra na ovom stadionu. Bez atletske staze, s tribinama jako blizu terena i maglom koja se često nadvija nad njim, ovaj stadion djeluje kao sve, samo ne prijateljsko okruženje.“
U Banjaluci, čiji je najveći klub Borac prošle sezone ispao iz Premijer lige, preporuča se posjet njegovu puno manjem sugrađaninu, FK Rekreativu, koji sebe zove „najvećim malim klubom na svijetu“.
„Nastupaju u najnižoj ligi i utjelovljuju pokret Against Modern Football na bosanski način. U praksi nemaju ni trenera ni upravu – samo igrače – a njihov stadion nazvan je po pjevaču i komičaru (Dr. Nele Karajlić, op. a.). Poznati su po svojim pivskim zabavama poslije utakmica, ali i dobrotvornom radu. Među počasne članove ovog kluba ubrajaju se i Leo Messi, Ruud Gullit i Nikola Karabatić.“
Groundhopping po BIH završava u Mostaru, odnosno na Starom mostu. „Možda na prvu ne djeluje povezano s nogometom, ali ovaj most simbolizira jedno od najžešćih lokalnih rivalstava na Balkanu: Stari most spaja dvije obale Neretve, koja dijeli grad na njegov zapadni dio, većinom naseljen Hrvatima, i istočni u kojem većinom žive Bošnjaci“, objašnjava 11 Freunde.
„Na zapadnoj strani egzistira Zrinjski koji je aktualni prvak i lider Premijer lige, dok je s druge strane Velež, koji se ove sezone bori za ostanak u drugoj ligi. Zrinjski, koji je sebi nadjenuo nadimak Plemići, u jeku je rata preuzeo Veležov stadion Pod Bijelim brijegom, a uništena je gotovo kompletna arhiva Rođenih. Velež, koji je u bivšoj zemlji bio vrlo respektibilan prvoligaš, bio je prisiljen izgraditi novi stadion u istočnom dijelu grada, ali je ponosno zadržao zvijezdu u svom grbu.“
