Doktorica antropologije Tesla Monson provela je istraživanje na University of California u Berkeleyu u kojem je istraživala omjer raspona ruku i visine i pokušala dokazati da dijelovi tijela rastu različitim brzinama i da to dovodi do varijacijama u proporcijama koje odudaraju od Vitruvijeva čovjeka. Monson je analizirala podatke 10.000 individualaca, između čega 2.990 košarkaša, 1.284 MMA boraca i 6.068 regruta koji su pristupili različitim rodovima američke vojske.

Zadnji tako mršavi i dugonogi igrač kojeg je Guardiola imao na raspolaganju bio je Sergio Busquets. Rodri dominira na sličan način

Rezultati koje je dobila su bili logični. Košarkaši koji su imali veći raspon ruku su po pravilu ostvarili bolje plasmane na draftovima jer to je ono što skauti ciljano traže, a MMA borci su imali veći postotak pobjeda. Međutim, poanta je bila u kontrolnoj grupi. Regruti za vojsku su obični ljudi, daleko od atletske izvrsnosti Kevina Duranta, Kawhija Leonarda ili Jona Jonesa i zato su bili skupina koja je služila kako bi se provjerili rezultati dobiveni na profesionalcima. Monson je došla do rezultata koji su potvrđivali da i među njima najbolje rezultate na testiranjima ostvaruju oni koji imaju veći raspon ruku od visine, nudeći zaključak kako pozitivna alometrija nudi veliku prednost u atletskim rezultatima, veću nego visok postotak mišićne mase.

U nogometu, barem zasad, nema takvih testiranja ili znanstvenih radova na sličnu temu kojima bi se definitivno dokazalo da veća dužina nogu u odnosu na visinu od normalne dolazi kao atletska prednost. Međutim, kod Rodriga Hernándeza Cascantea, poznatijeg pod nadimkom Rodri, upravo je dužina nogu prva stvar koja vam upadne u oči i koja skoro pa sama po sebi objašnjava zašto je Manchester City isplatio otkupnu klauzulu od 70 milijuna eura koju je za njega izvisio Atlético Madrid.

Dugi korak kao glavno oružje

Cityju naprosto treba zadnji vezni. S Fernandinhom na terenu City daje više golova, prima manje i ostvaruje značajno više bodova. Uostalom, dok je Fernandinho u prosincu bio izvan kadra zbog ozljede prepona, City je izgubio dvije uzastopne utakmice protiv Crystal Palacea i Leicestera te na taj način ugrozio osvajanje titule. Problem je to što Fernandinho nema zamjenu, a 34 su mu godine i koliko god bio ključan kotačić u Cityjevoj igri zbog svoje sposobnosti da pokrije ogromnu površinu terena ispred obrane nakon što napad izgubi loptu, suludo je očekivati da može još dugo pratiti ritam koji se traži od igrača na toj razini.

Baš zato je Rodri idealno pojačanje za Pepa Guardiolu.

Nakon što je odradio juniorski staž u akademiji Atlético Madrida, pušten je jer je procijenjeno da je fizički preslab da bi bio vrijednost u seniorskom nogometu. Atlético nije bio u krivu, s obzirom na to da je Rodri u trenutku kad je odlazio imao 188 centimetara visine i tek 71 kilogram težine, što i nije neka referenca za poziciju zadnjeg veznog u kojoj se stalno mora nalaziti u duelima. Međutim, u Villarrealu je ubrzo pokazao kako je pozitivna alometrija često veća atletska prednost nego visok postotak mišićne mase.

Narastao je još dva centimetra i dobio desetak kilograma mase, ali Rodri je i dalje kao glavno oružje koristio svoj dugi korak. Bio je sposoban pokriti ogromnu površinu terena, oduzimati lopte u izravnim duelima na širokom prostoru i dominirati terenom ulazeći u presing kojim je gušio suparnika nakon što bi njegovi suigrači oduzeli loptu.

Kad igrate stil igre s visokim postotkom posjeda lopte, kao što igra City, trebate točno takav profil igrača — nekoga tko će pokriti prostor ispred obrane kad zbijete suparnika u njegov kazneni prostor; nekoga tko će iščačkati loptu suparničkom igraču koji se okrene licem u kontru i nekoga tko će čitati igru kako bi dovoljno rano ušao u presing i napravio brzi reposjed lopte da možete nastaviti s napadom.

A Rodri sa svojim dugim nogama radi upravo to — ima najviše uspješnih startova u La Ligi i u fazi obrane ili u situacijama branjenja suparničke tranzicije može bez problema zamijeniti Fernandinha.

Tih nekoliko centimetara

Dodatni razlog zašto je Rodri savršen dodatak Cityju je činjenica da se nakon povratka u Atlético potvrdio kao jedan od ključnih igrača u posjedu lopte. Ima drugi najveći broj dodavanja u momčadi i 92 posto njihove točnosti, loptu odigrava brzo i precizno, s lakoćom se rješava suparničkog presinga, a postavlja se tako da otvara linije dodavanja suigračima u prvoj fazi posjeda. Ukratko, igra točno onako kako Guardiola traži od svog zadnjeg veznog. Mirno, tehnički ispolirano i taktički odgovorno, s dodatnom sposobnošću da otvori suparničke linije okomitim dodavanjima zbog odličnog čitanja igre, a bit će mu još lakše igrati u razrađenijem sustavu koji sam od sebe nudi više opcija u posjedu.

I odjednom City postaje najjači u ligi i ondje gdje je bio najtanji. Fernandinhu, koji još uvijek može odigrati dobar dio utakmica, dolazi igrač koji je u teoriji jednostavno savršen za ulogu koju treba odigrati u sustavu igre Manchester Cityja.

Zadnji tako mršavi i dugonogi igrač kojeg je Guardiola imao na raspolaganju bio je Sergio Busquets. Rodri dominira na sličan način, ne koristeći toliko snagu koju — barem u klasičnom smislu riječi — nemaju ni jedan ni drugi, koliko pozitivnu alometriju zbog koje je u svakom duelu on onaj koji je duži i koji ima tih nekoliko centimetara prednosti da dođe do lopte. I baš zato, s obzirom na to da je Rodri najsličniji igrač Busquetsu koji se dosad pojavio na vrhunskoj razini, City je potencijalno dobio savršenog igrača za Guardiolin stil nogometa, pojačanje koje će ga učiniti još jačim.