Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

S ponistre se vidi Tokio

Košarkaši će se u Splitu boriti za odlazak na OI. Kakve su im šanse?

Zadnja izmjena: 28. studenoga 2019. Photo by Tom Pennington/Getty Images

Premda vrijeme postaje prilično tmurno i hladno, ozeblim pratiteljima hrvatske košarke doima se da je nakon dvogodišnje zime konačno stiglo proljeće. U studenom je došlo do zatopljenja preko nekoliko pozitivnih vijesti: Cibona je povezala dvije važne pobjede u ABA ligi (Krka kući i Mega u gostima); Zadar je prekinuo niz od sedam poraza razmontiravši na Višnjiku dotad vodeću Cedevitu Olimpiju s čak 38 razlike; te naposljetku, što je najvažnije, FIBA je dodijelila HKS-u jedan od kvalifikacijskih turnira za Olimpijske igre u Tokiju — reprezentacija se nakon više od dva desetljeća vraća u Split!

Dosta je povoljnih okolnosti bilo potrebno da se Hrvatska uopće nađe među 24 reprezentacije koje su dobile priliku potući se za Tokio. FIBA je jednostavno mogla odrediti da se za izravni plasman na Igre (što su izborili Japan, Španjolska, Francuska, SAD, Argentina, Australija, Nigerija i Iran) i kvalifikacijske turnire bori isključivo kroz Mundobasket.

Takav bi sustav vjerojatno i bio odabran da nekolicina jakih reprezentacija nije sletjela s autoceste za Kinu, tako da je FIBA odlučila podijeliti pozivnice prema svom rankingu. U prošlim se slučajevima ni taj ranking nije previše šljivio, već bi ‘specijalne’ pozivnice dobili ili igrački najpotentnije reprezentacije ili one čiji bi savezi ponudili najviše, hm, financijskog poticaja.

Hrvatska će biti u ulozi blagog favorita — što zbog domaćinstva, što zbog nominalno kvalitetnijeg kadra

Međutim, jedno od FIBA-inih postizbornih obećanja u svojoj zloglasnoj reformi kalendara iz 2017. bilo je da se takve etički sumnjive pozivnice ukidaju, a budući da se većina ostalih obećanja pokazala kao puste bajke, pala je odluka da se barem ovo ne pogazi, a lako se moglo — Slovenija i Latvija definitivno zvuče kao prvi izbor za pozivnice, pogotovo kada se uzme u obzir njihov spektakularni četvrtfinalni okršaj iz Istanbula.

No, prema FIBA-inom renkingu koji vrednuje sve rezultate iz proteklih osam godina, Hrvatska (14.) se, zahvaljujući četvrtom mjestu na Eurobasketu 2013. u Sloveniji, te petom mjestu s Igara u Rio de Janeiru, našla ispred Slovenaca (16.) i Letonaca (28.) koji su naposljetku izvisili, kao i Crna Gora (26.) koja je sudjelovala na Mundobasketu.

Domaći teren je adut

Zbog tih okolnosti ipak smo došli do mjesta u kvalifikacijama, a za dobivanje domaćinstva pomoglo je odustajanje Grčke od kandidature, zbog toga što je njihova vlada odbila pokriti financijsku strukturu organizacije.

I tako smo se, praktički nenadano, našli u odličnoj situaciji za plasman na Igre.

Sam ždrijeb prošao je jako dobro — a priori smo izbjegli najopasnije protivnike koji su također dobili domaćinstvo (Srbija, Litva, Kanada), a potom smo stavljeni u isti šešir sa Slovenijom, Turskom i Portorikom. Dakle, od najopasnijih reprezentacija ‘prijetili’ su još samo Grci s 50:50 šansi da ćemo ih izvući, ali novčić je pao na našu stranu i u Split poslao Rusiju. Oni će s Njemačkom i Meksikom biti u A skupini, dok će hrvatski protivnici biti Brazil i Tunis; po dvije momčadi prolaze u polufinale, a treba naglasiti da samo pobjednik turnira ide na OI u Tokio.

Domaći teren sjajan je adut za Veljka Mršića da pod svoje okrilje napokon okupi sve najbolje što Hrvatska ima, a to nijedan izbornik nije uspio još od 2015. i izbornika Velimira Perasovića, kada je Zagreb bio jedan od gradova domaćina Eurobasketa. Od naših NBA igrača kontinuitet u nastupanju za reprezentaciju drže jedino Bojan Bogdanović i Dario Šarić, srećom, naši najbolji igrači. Oni su se, nemojte ni sumnjati, jako uželjeli novih izazova, a neželjeno slobodno ljeto im je dobro došlo da zaliječe ljute rane od traumatičnih iskustava iz prethodnih reprezentativnih epizoda.

Što se tiče ostalih, za njih se ništa sa sigurnošću ne može reći.

Mario Hezonja je najveća enigma — povezao je tri velika natjecanja, a potom propustio iduća tri okupljanja, od kojih za posljednje samo on zna zašto. Inače, vrlo je aktivan na društvenim mrežama te često komentira zbivanja oko reprezentacije i općenito domaće košarke, iz čega se možda može naslutiti njegov povratak, ali opet… To je ipak Hezonja, bolje ništa ne predviđati.

Što se tiče Ivice Zupca, Ante Žižića i Dragana Bendera, oni su se i odazivali i otkazivali, ovisno o tome kakva im je bila klupska situacija. Ako ćemo gledati po tom parametru, onda ne bi trebao biti upitan Zupčev nastup, kojeg s LA Clippersima veže četverogodišnji ugovor. Bender ima s Milwaukee Bucksima ugovor na dvije godine koji je djelomično zajamčen, a uzevši u obzir njegov loš status u ovom trenutku, ne može se reći da se nalazi u stabilnoj situaciji.

Njemačka, Rusija i brazilska stara garda

Ante Toni Žižić također nema baš najsigurniji status u Cleveland Cavaliersima. On je ljetos za 24sata izjavio da izbornik na njega uvijek može računati ako je zdrav i slobodan, ali je u istom intervjuu poručio i ovo: “Ljudi moraju shvatiti poziciju u kojoj se mlad igrač ponekad nađe. Kad nemaš garantirani ugovor, nervozan si i iščekuješ što će se dogoditi. Reprezentacija zove, a klub ti kaže da ne bi bilo pametno da izostaneš mjesec dana… Što ćeš im odgovoriti?”

I za kraj je ostao najmlađi Luka Šamanić, koji još čeka svoj NBA debi. On se zasad kali u dresu Austina, a sa San Antonio Spursima ima zajamčen ugovor i za sljedeću sezonu. Čak i da ga Spursi primoraju da igra Ljetnu ligu, ona starta tek nakon što završe kvalifikacijski turniri, što znači da bi Luka trebao biti na dispoziciji.

Naravno, nešto će se pitati i protivnike. Postoji mogućnost otkaza najvažnijih igrača, no oni su, kada su Igre u pitanju, u pravilu svedeni na minimum.

Stoga, bacimo oko na suparnike: najveću opasnost nose atraktivni europski protivnici Njemačka i Rusija, vjerojatno predvođeni zvijezdama Dennisom Schröderom i Aleksejem Švedom, dok će veliki interes pobuditi i okršaj s brazilskom starom gardom pod vodstvom Ace Petrovića. Ne treba podcjenjivati ni Meksiko ni Tunis, pogotovo ne Afrikance. Recimo da za Tunis nastupaju Salah Mejri koji, nakon NBA epizode u Dallas Mavericksima, igra u Real Madridu, kao i Michael Roll, iskusni internacionalac iz Olimpije Milano.

U svakom slučaju, najvažnije je da je ždrijeb — prolazan.

Štoviše, Hrvatska će biti u ulozi blagog favorita. Što zbog domaćinstva, što zbog nominalno kvalitetnijeg kadra. No, u prošlosti se već pokazalo da veliki broj igrača iz NBA lige neće donijeti prevagu ako je igra loše posložena. Srećom, Dražen Anzulović stvar je prošlosti, a na Mršiću je da u Spaladium Arenu dovede 12 momaka koji znaju što žele i znaju kako to ostvariti.

I, za kraj, ne smijemo smetnuti s uma da ovaj kvalifikacijski turnir nipošto nije rješenje svih nagomilanih problema hrvatske košarke, ali s obzirom na opće beznađe u kojem se dugo, predugo nalazimo, više nam trenutno niti ne treba. Lijepo je opet nadati se!

Ne propusti top članke