Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sabonisov mali

Domantas Sabonis, sin legende, krupnim koracima napreduje u NBA ligi

Zadnja izmjena: 10. prosinca 2018. Ilustracija: Vladimir Šagain/Telesport

Arvydas Sabonis! Kao nekome tko se rodio krajem 1980-ih i odrastao 1990-ih to čudno ime i prezime konstantno je zvonilo u zapećku svijesti. Sabonis! Sabonis! Uz Sabonisa bila su još dva kojima me otac naučio: Lav Jašin i Sergej Bubka. Znao je dosta o svoj trojici ‘Rusa’, kako ih je nazivao, ali Sabonis je bio pojam i član njegova košarkaškog Svetog Trojstva koje su još činili Dražen Petrović i Toni Kukoč. S Draženom i Tonijem sam se upoznavao na razne načine i nisu mi bili tako daleki kao mitski Sabas.

“Čoviče, taj kad bi primio balun niko ga nije moga zaustavit”, govorio je stari. “Visok, jak, robustan. Redovito se s našima tuka u finalima. Uh, kakav igrač!”

Kad sam konačno prestao ovisiti o usmenoj predaji i dokopao se interneta te videa i članaka o Sabonisu, sve mi je bilo jasno. Beskrajne individualne i timske nagrade sa Žalgirisom, Real Madridom. reprezentacijama SSSR-a i Litve, oboreni košarkaški rekordi… A ono što mu je davalo posebnu notu bio je stil igre i pojava. Arvydas je bio visok 221 cm, na vrhuncu moći težak preko 120 kg, a kretao se lagano na prstima poput boksača, savršene koordinacije poput baletana i nevjerojatnog osjećaja za igru. Za dodavanje, za mekani horog daleko od obruča, za finte ispod koša. Uh, kakav igrač!

Sabas je jedan od najboljih Europljana ikad, a kasnije sam shvatio i dodatni razlog mog starog za fascinaciju njegovim likom i dijelom: Litavac je bio jedan od rijetkih koji se u ono vrijeme mogao ravnopravno na parketu nositi s Draženom. O njemu se zato pričalo sa strahopoštovanjem.

Zbog rigidnih sovjetskih pravila, Hladnog rata i ostalih zavrzlama Sabonis u NBA dolazi tek u 31. godini života — i to, zanimljivo, nakon Real Madrida baš u Portland. Igrao je jako dobro u Blazersima iako dosta usporen ozljedama od ranije, prvenstveno ozljedom Ahilove tetive. To ga nije spriječilo da 1996. uđe u najbolju rookie petorku i završi kao drugi u utrci za najboljeg šestog igrača. Blazersi su iste godine u prvoj rundi doigravanja naletjeli na Utah Jazz, i taman između četvrte i odlučujuće pete utakmice serije veliki Sabas dobio je trećeg i danas najpoznatijeg sina — Domantasa.

Slika i prilika

Obitelj Sabonis je sve do kraja Arvydasove NBA karijere (2003.) živjela u Portlandu. Kada majka Ingrid, inače bivša Miss Litve, ne bi bila kod kuće, stari bi braću vodio na treninge Blazersa. U dvorani i teretani sretali su tadašnje vedete poput Damona Stoudamirea, Scottieja Pippena, Bonzija Wellsa i Rasheeda Wallacea. Žygimantas, Tautvydas i Domantas posebno su bili zanimljivi Wallaceu, koji ih je zvao Sabonis Junior, Sabonis Junior Junior i Sabonis Junior Junior Junior — jer tko će se bakćati s litavskim imenima i izgovorom.

Nakon Portlanda obitelj se vratila u Španjolsku, u Málagu. Arvydas je živio na relaciji Malaga-Kaunas, ali mu nije padalo na pamet obitelj preseliti u Litvu. “Mislio je da je tako najbolje za nas”, kaže danas Domantas. “Nije znao kako bismo se mi u Litvi nosili s tim što smo Sabonisi.”

“Košarka je mojoj obitelji sve. Kao litavskom košarkašu ova igra mi je religija”

Današnji centar Indiana Pacersa priznaje i da sve do svoje 13. godine nije puno znao o očevoj karijeri, kao ni o tome kakav je trag ostavio u svjetskoj košarci. Sve dotad Arvydas je bio samo otac. Nikad nijednog sina nije tjerao na igranje košarke; ispred kuće u Malagi nije bilo košarkaškog terena, a s Domantasom po njegovim riječima nikada nije zaigrao ni jedan-na-jedan.

“Nisam želio forsirati, pustio sam ih da sami dođu do košarke ako tako odluče”, kaže danas Arvydas.

Ali znate kako to već ide: DNA, geni, ona o jabuci i stablu. Domantas se zarazio košarkom i počeo igrati za juniorsku momčad Unicaje iz Málage i mlađe selekcije litavske reprezentacije, dok je otac preuzeo funkciju predsjednika litavskog saveza. Odradio je čak i dvije sezone sa seniorima Malage, ali nikada nije potpisao profesionalni ugovor zato što je htio ostaviti opciju odlaska na sveučilište.

Talent i ime nisu prošli nezapaženo. U redu su stajali bogatiji i poznatiji programi od Gonzage za koju se na kraju Domas odlučio, jer su ondje bili najbrži i najuporniji te je njima dao riječ. Unicaji nije pomogli ni to što je klub bio spreman iskeširati 500.000 dolara za jednu sezonu. Sabonisu Junioru novac nije trebao, a u Zagsima je vidio idealnu platformu za razvoj.

“Došao je k nama kao vrlo sirov igrač”, prisjeća se trener Mark Few. “Užasan izvođač slobodnih. Nije mogao zabiti tricu. Nije mogao zabiti ništa što nije bilo u blizini obruča. Ali je bio radnik. Radio je uvijek nakon treninga, ostajao do kasno u dvorani radeći na svom šutu za tri iako ga nikada nije pokušavao tijekom utakmice.“ Doista, u svojoj freshman sezoni Domas nije uzeo nijedan šut za tricu, da bi se stanje malo popravilo u drugoj sezoni kad je uzeo 14 pokušaja. “Govorio sam mu da će mu se taj rad na šutu isplatiti kad mu bude bilo 24 i 25 godina”, kaže Few.

Trade dodatak postaje hit

Usporedbe s ocem bile su neminovne, iako je Domas tek počeo graditi svoje košarkaško ime. Few je u Domantasovoj igri hvalio fizičku moć, skok i čitanje igre, pa onda i detalje poput jednoručnog dodavanja iz posta na tricu, horog i rad nogu. Osim fizičkih i košarkaških usporedbi Few je izjavio da Domantas ima i “litavski borbeni duh”, baš kao i Arvydas.

“Košarka je dio njihove nacionalne kulture, oni se igraju košarke i igraju je s emocijom. To je više od igre za njih. Domas je pristojan i povučen izvan parketa. Ali kada je na parketu, postaje drzak i bezobrazan. Izvrsna kombinacija.”

Ni nakon Domasova odlaska na sveučilište Arvydas nije želio ništa forsirati. U prvoj sezoni za Gonzagu veliki Sabas pojavio se samo dvaput na utakmici svog sina. Domantas kaže da je imao veliku tremu kada ga je otac prvi put gledao, što se i osjetilo na parketu, gdje je skupio šest prekšraja u 13 minuta.

Nakon druge sezone na Gonzagi, u kojoj je u prosjeku imao 17,6 poena i 11,8 skokova, Sabonis se odlučuje za NBA gdje ga 2016. 11. izborom prve runde uzima Orlando Magic. Nikada nije zaigrao za Magic jer je razmijenjen za Sergea Ibaku u Thunder. Oklahoma je zapravo htjela Victora Oladipa uz kojeg je još dobila i korisnog Ersana İlyasovu. Sabonis je tu bio samo kao dodatak tradeu.

Za Thunder je ipak odigrao 81 utakmicu, od čega 66 kao starter. Iz prvih je redova svjedočio pohodu Russella Westbrooka na MVP titulu uz triple-double prosjeke, ali je problem bio što je igrao izvan pozicije i rolu koja mu nije odgovarala. Billy Donovan je Sabonisa vidio kao stretch četvorku u tandemu sa Stevenom Adamsom, što on nikako nije bio. Prilagodio se i te sezone ispalio 159 trica uz realizaciju od 32 posto. U doigravanju protiv Houstona bio je slaba točka. Odigrao je samo dvije utakmice i ukupno šest minuta kao starter.

“Bilo je teško. Igrao sam izvan svoje pozicije i nisam mogao pomoći momčadi onoliko koliko sam htio”, prisjeća se. “Prilagodio sam se koliko sam mogao jer sam htio igrati. Zahvalan sam jer sam gledao Westbrooka u MVP sezoni, naučio puno od Adamsa i Collisona, ali stalno sam govorio u sebi ‘Dajte mi da pokažem što mogu na svojoj prirodnoj poziciji’”.

Želja mu se ispunila, ali ne u Oklahomi. Thunder ga mijenja na ljeto 2017. za Paula Georgea. Oladipo i Sabonis opet odlaze u paketu — ovaj put u Pacerse, koji su bez Georgea, po svemu sudeći, trebali biti lutrijska ekipa. Bili su sastavljeni od nedokazanih, odbačenih i stigmatiziranih igrača. Nadmašili su očekivanja lani i ušli u playoff, pošteno namučili LeBrona Jamesa i Cavse u prvoj rundi, i čini se da danas nitko ne može reći kako je Oklahoma bolje prošla u tradeu. Oladipo je postao All-Star bek, a Sabonis i njegove igre su hit i jedno od najugodnijih iznenađenja.

Sposobnost kreacije

Domantas je 10 cm (211 cm) niži, 10-ak kg (108 kg) lakši nego što je bio njegov otac na svom vrhuncu; također je i ljevak, ali gledanje Sabonisa Juniora itekako budi uspomene na Arvydasa. Centar Pacersa ove je sezone jedan od najboljih igrača ekipe, istovremeno kandidat za najboljeg šestog igrača godine i igrača koji je najviše napredovao. U njegovoj igri posebno imponiraju tri stvari: efikasnost, skok i kreacija.

Sabonis iz igre trenutno šutira čak 64 posto i samo su petorica igrača u ligi efikasniji od njega. Dobar dio ovog postotka čine šutovi oko obruča, koje realizira sa 75 posto. Kad primi loptu ispod koša, možete smatrati da je zabio. Ima dobru paletu poteza u postu i pouzdan lijevi horog. Prostora za napredak ima u pokušajima s poludistance i trice. U Pacersima igra puno bliže košu nego što je igrao u Oklahomi, a trice uzima samo kada mora. Trenutno je na šest pokušaja u 22 utakmice, zabio ih je pet.

Domas je nakon Oladipa i Bojana Bogdanovića treći najbolji strijelac i daleko najbolji skakač ekipe. Prosječno dograbi 10,1 skokova i čak 30 posto svih dostupnih obrambenih skokova. Izvrsno se pozicionira ispod obruča za skok, ima jako dobar tajming, prirodno je žilav i sposoban da se izbori za loptu protiv često višeg i jačeg suparnika.

Razlog zašto ću uvijek upaliti utakmice Pacersa je Sabonisova sposobnost kreacije. Priznajem, imam fetiš na visoke igrače koji znaju asistirati, pogoditi suigrača na cutu, baciti povratnu na perimetar. Imati dodatnog beka koji to nije na parketu ima svojih prednosti. Nate McMillan dao je potpunu slobodu Sabonisu kada uđe s klupe da kreira napade Pacersa i da se igra vrti preko njega. Litavac je trenutno četvrti asistent momčadi s 3,3 asista po utakmici i svojim je dodavanjima sposoban održati napad živim i brzim. Rijetko kada će mu se dogoditi da držanjem lopte uspori započeti napad. Ne, on će dobiti loptu, u milisekundi svojim softverom skenirati situaciju na parketu i odabrati pravo rješenje za dodavanje, tjerajući suparničke obrane na rotiranje.

Domas je četvrti najbolji asistent ekipe, ali i igrač s najviše dodavanja po utakmici. Zna kreirati s visokog posta, kao sekundarni dodavač iz picka, a posebno je opasan kao handoff dodavač zbog masivnih blokova koje postavlja. Upravo se u pass igri najbolje očituje njegov košarkaški IQ koji je krasio i legendarnog Sabasa.

Košarka u krvi

Trenutno se čini da Domantas ima sve predispozicije za biti startni centar i s te pozicije u Indiani izgurati Mylesa Turnera. Međutim, McMillan zna da to možda ne bi bila dobra ideja jer Sabonis ima i svojih minusa. Nedostaje mu nešto visine da bi bio prava ‘petica’ i  kao atleta je prosječan, što mu zna stvarati probleme u zaštiti obruča i obrani perimetra kada igra ‘četvorku’. Sklon je pretjeranom fauliranju i njegove defenzivne manjkavosti trenutno je najlakše maskirati kada igra s drugom postavom i limitiran broj minuta (24,8). Turner napadački nije ni blizu talentiran kao Sabonis, ali je zato defeanzivni as i kao takav potrebniji momčadi.

Pacersi se trude pronaći način za upariti svoju dvojicu visokih igrača. Takav eksperiment trenutno ne funkcionira i izvjesno je da će se u bliskoj budućnosti uprava morati odlučiti za jednog, a da će drugi postati luksuz kojeg si neće moći priuštiti. Ako mene pitate, Sabonis bi mogao svoju sreću potražiti na drugoj destinaciji jer je Turner već lani dobio novi ugovor koji starta od iduće sezone.

Sabonisov plafon je ogroman i ovisi o tome koliko može popraviti defenzivni aspekt igre te može li funkcionirati u momčadi koja neće glavninu akcija vrtjeti preko njega. Zato će biti potrebno da doda tricu u svoj napadački repertoar. Neovisno o tome, ekipe barem znaju na čemu su s njim. Dobiješ pouzdanog timskog igrača sa svilenkastim osjećajem za igru, a koji se ne boji zasukati rukave i odraditi prljavi posao.

“Košarka je mojoj obitelji sve”, govori Domantas. “U svakoj utakmici dajem sve što imam, bez kalkulacije. Kao litavskom košarkašu ova igra mi je religija. U mojoj je krvi. Zato, kada trener McMillan kaže da izađem na parket i odradim posao, moje je da to i napravim.”

Trener Few s Gonzage zadovoljan je Domantasovim napretkom i dao je možda i najbolji opis zašto je Sabonis Junior predodređen za uspjeh; možda i za bolju NBA karijeru od one koju je imao njegov otac, iako su konteksti karijera sasvim drugačiji.

“Ima kombinaciju vještine, pokretljivosti i pobjedničkog mentaliteta. Ali ima i nešto u sebi što gori. Kao trener, to uvijek tražite u igraču. On je 100 posto motiviran, 100 posto nesebičan i ima 100 posto sposobnosti razljutiti se i natjecati pokretom trenerovog prsta. Kada biste to sve mogli skladištiti i davati svim igračima, bilo bi super. Ali to je jedna od onih stvari koje, znate, imaju veze s DNA kodom.”

Ne propusti top članke