Doping je mračna strana svih sportova, ali u nekima ipak ima nemjerljivo veću ulogu nego u ostalima. Može se reći da atletika i biciklizam vode bitku za najokaljaniji sport kada je u pitanju upotreba nedopuštenih sredstava.
Prošlog je tjedna novi ‘pad’ odjeknuo atletskim svijetom — Kenijac Asbel Kiprop bio je pozitivan na zloglasni EPO, citokin koji se koristi za ubrzavanje oslobađanja eritrocita u krv pa tako povećava količinu kisika koja se krvlju doprema u tkiva, odnosno poboljšava izdržljivost, koja je srednjoprugašima izuzetno bitna. Kiprop je trostruki svjetski prvak na 1.500 metara, usto posjeduje i olimpijsko zlato iz Pekinga — koje mu je, ironično, uručeno nakon što je se pokazalo da je pobjednik Rashid Ramzi uzimao eritropoetin.
Kiprop se, naravno, izjasnio nevinim, ali njegova se verzija istine podosta razlikuje od uobičajenih izmotavanja onih koji su uhvaćeni na djelu. On se nije iščuđavao niti pretpostavljao da mu je nešto podmetnuto u piletinu, već je izravno optužio zaposlenike AIU-a koji su ga došli testirati. Neovisna jedinica za integritet atletike novi je projekt IAAF-a, aktivna tek nešto više od godinu dana. Jedinica se ne bavi samo doping-prijestupima, već i svim ostalim malverzacijama u atletici poput klađenja, korupcije, manipulacije dobi natjecatelja i tako dalje.
Nisu toliki problem zvučna imena koliko masovnost upotrebe. Doping je ušao u kenijsku sportsku kulturu
Sve se odigralo u studenom prošle godine. U priopćenju koje je izdao posredstvom svog odvjetnika, Kiprop tvrdi da je večer prije testiranja primio poziv od ljudi iz AIU-a, koji su ga obavijestili o svom dolasku. Takav se postupak, naravno, protivi antidopinškim pravilima. Kada su došli, članovi osoblja zatražili su ga neodređen iznos novca, što mu se nikad prije nije dogodilo. Ostavio je svoj uzorak urina bez nadzora dok je otišao potražiti novac, ali se na kraju odlučio za uplatu putem mobilnog bankarstva, kako bi imao dokaz transakcije.
U tom trenutku nije mislio da je traženi novac zapravo mito, već da službenici trebaju pokriti neke troškove nevezane za uzimanje uzorka. Nakon što je doznao da je pao na testu, njegova je pretpostavka da im je dao manje novca nego su očekivali, stoga su stigli kontaminirati uzorak u devet minuta koliko je prošlo od isplate do konačnog zatvaranja bočica. U razgovorima koji su kasnije uslijedili, Kiprop tvrdi da su mu iz vrhuške IAAF-a u zamjenu za priznanje nudili mjesto ambasadora u borbi protiv dopinga.
Varalica ili škrtac?
Premda se ova priča čini kao scenarij nešto slabije epizode serije Krv nije voda, izgleda da u njoj ima nešto istine. Naime, AIU je odgovorila na Kipropove optužbe i priznala da ga je njezin dužnosnik uistinu unaprijed obavijestio o dolasku kontrole. Takav čin nazvali su razočaravajućim, ali u priopćenju stoji da to nije moglo utjecati na rezultate analize. Kipropova tvrdnja da mu je ponuđeno mjesto ambasadora je opovrgnuta, dok je pitanje njegove navodne uplate naprosto zaobiđeno. Ugledni kenijski novinar Saddique Shaban na Twitteru je objavio informaciju da je to također istina.
Istraga će pokazati što je istina – je li Kiprop varalica ili je doista ponudio premalo novca pa su mu ‘razočarani’ službenici odlučili dati lekciju. U svakom slučaju, slučaj je pokazao mnogo zabrinjavajućih nepravilnosti pri testiranju sportaša, a Kenija je dobila još jednog u nizu antijunaka.
Podsjetimo, već dulje vrijeme se sumnja u čistoću kenijskih atletičara i zbog toga su oni rekorderi IAAF-a po učestalosti testiranja, a samo suspendirana Rusija ima više atletičara koji su povezani s uporabom nedopuštenih sredstava. Kenijski mediji barataju s brojkom od čak 53 njihovih atletičara i atletičarki koji su bili pozitivni, a mnoga imena još su obavijena velom tajne dok istraga traje, poput Kipropova donedavno. Zbog takve politike šutnje IAAF se nalazi na udaru kritika da sve želi zataškati.
Međutim, nije baš da je IAAF odlučio odvratiti pogled od ove afričke zemlje.
Riba smrdi od glave, stoga je krajem 2015. vodstvo Kenijskog atletskog saveza zaradilo suspenziju zbog sumnje za primanje mita i štićenje dopinških prijestupnika. Predsjednik Isaiah Kiplagat u međuvremenu je preminuo, a protiv dopredsjednika Davida Okeya i ostalih postupak se još uvijek vodi, gotovo tri godine nakon početka istrage.
Što se tiče najzvučnijih imena, dosad je primat držala Rita Jeptoo, trostruka pobjednica bostonskog maratona. Ona je 2014. također pala na EPO i dobila suspenziju od dvije godine. Zatim je prljav bio Matthew Kipkoech Kisorio, još jedan osvajač niza natjecanja u maratonu i polumaratonu, u kojem je svojedobno držao treće najbolje vrijeme svih vremena (danas sedmo). On je koristio steroide.
Izlaz iz bijede
No, nisu toliki problem zvučna imena koliko masovnost upotrebe. Doping je ušao u kenijsku sportsku kulturu. Prije dvije godine je BBC-jev sportski urednik Dan Roan otputovao u Iten, mitsko mjesto kenijskog sporta. U atletskom centru koji se nalazi na 2,4 kilometra nadmorske visine Roan je popričao s mnoštvom poznatih (između ostalih i Kipropom), ali i nepoznatih atletičara koji se tek pokušavaju izboriti za svoje mjesto pod suncem.
Svjedočanstva potonjih u najmanju su ruku uznemirujuća.
Na pitanje je li uzimao nedopuštena sredstva, anonimni trkač odgovara “Da, naravno, mnogo puta.” Potom obrazlaže da ih u Keniji većina sportaša uzima, pa bi u suprotnom mogao danonoćno trenirati bez ikakvog uspjeha. Drugi je atletičar ispričao kako je pao na doping testu, da bi ga potom iz kenijske antidopinške agencije tražili 5.000 šilinga za zataškavanje slučaja. Kada je rekao da nema toliko novca, odrezali su mu dvogodišnju suspenziju.
Kenija se nalazi na isti za promatranje svjetske dopinške agencije i sve je bliže suspenziji s velikih natjecanja kakvu je već zaradila Rusija. Jasno je, međutim, da se ta dva slučaja podosta razlikuju. Kenija ima 44 milijuna stanovnika, od kojih 42 posto živi ispod granice siromaštva, a tri četvrtine populacije bavi se poljoprivredom. Atletika je jedan od rijetkih izlaza iz posvemašnje bijede te se sredstva za ostvarenje cilja ne biraju.
Korupcija, mito i razne prevare uobičajeni su modus vivendi počevši od politike pa sve do sporta, koji nije uspio zadržati čistoću iz svojih začetaka. Prvo su padala manja imena, uglavnom maratonska, pa Jeptoo, a sada i Kiprop. To će neumitno baciti još veću sumnju na ostale velike prvake, poput Davida Rudishe, dvostrukog olimpijskog zlatnog na 800 metara.
Ipak, čini se da se nakon kompromitacije Kipropa svijest o ovom problemu počela buditi.
“Kenijci su još u poricanju”, izjavio je Barnabas Korir, član Izvršnog odbora Kenijskog atletskog saveza. “Vrijeme je da priznamo kako problem postoji i nađemo način da se suočimo s njim”. Borba za spas kenijske atletike mogla bi konačno započeti, ali je li već prekasno?
