Za tri kolovoška dana će biti točno dvije godine otkako se jedan kuštravi klinac s britanskih obala otisnuo u nepoznatu i hladnu Njemačku u potrazi za slavom. Jadon Sancho kaže kako mu odgovara život u stanu u prohladnom i industrijskom Dortmundu, ali kako će mu “uvijek biti teško naučiti njemački”, makar je osnove svladao. Stil života i okruženje je poprilično drugačije, ali Sanchu — koji je i ovog vikenda utkao gol i asistenciju u dresu njegove Borussije Dortmund u pobjedi protiv Kölna, ponovivši tako sjajan učinak iz prvog kola — to nije ništa novo. Za njega su adaptacije na nove sredine sastavni dio još uvijek tinejdžerskog života.
Sancho je rođen i odrastao u Kenningtonu, predjelu južnog Londona u kojem su skupe nekretnine i imanja naizgled pred nosom, preko ceste, baš negdje gdje se nazire i panorama turističkih atrakcija u samom centru velike metropole. Ali, ta jedna cesta preko koje se gleda u prosperitet znači golemu razliku za mnoge obitelji, pa tako i onu Sanchovu, koja je pristigla u London iz Trinidada i Tobaga; oni su se po dolasku smjestili u neugledni blok ciglenih zgrada, onih u kojima se rodio i sam Jadon. Uvjeti i nisu bili bajni, pa će tako Sancho priznati da je Svjetsko prvenstvo u Rusiji bilo prvo koje je mogao u miru odgledati u udobnosti svog doma, naprosto jer čak ni tijekom SP-a u Brazilu 2014. obitelj nije imala televizor na kojem bi on mogao pratiti utakmice.
Ironično je to što Jadon, da su se stvari samo malo drugačije odvile, i dalje ne bi mogao reći da je gledao Svjetsko prvenstvo na televiziji, pošto je lako mogao završiti kao dio engleskog sastava u Rusiji na kojem su ostali gotovo do samog kraja.
Na svoju neymarovsku tehniku na malom prostoru i ubojitu realizaciju, Jadon je dodao i pozicijsku disciplinu, vrhunski razvoj pregleda igre kao i brutalni ključni pas
No, razvoj događaja to tog trenutka dug je i kompliciran, baš kako bi čovjek mogao i pretpostaviti.
Sancho je, u nedostatku silnih isplaniranih izvanškolskih aktivnosti kojima su djeci s druge strane ulice ispunjavali dane, svoje slobodno vrijeme isključivo provodio igrajući nogomet s prijateljima ispred te iste dotrajale zgrade. Kako to ide, talentirane klince se brzo primijeti, pa su mu s ulice ponudili da se pridruži mlađim kategorijama u Watfordu. Bio je to prvi put da se Jadon pošteno treba odvojiti od te ulice i krenuti u nepoznato, makar je to bio ‘tek’ krajnji sjever Londona i njihov trening-centar u St. Albansu, koji se nalazi tik do onog Arsenalovog. Bez ironije, to je zbilja dug put za klinca iz južnog Londona, pa mu je klub odlučio pronaći stan u kojem će živjeti zajedno s ocem i tako posvetiti više vremena učenju i treningu u sklopu partnerskog omladinskog kluba Harefield Academy.
Cigle u zidu
“Analogiju koju volim koristiti je ona s ciglama u zidu”, pričao je u intervjuu Dan Micciche, Sanchov trener u mlađim reprezentativnim kategorijama, koji ga je pratio još iz doba dok je po ulici naganjao loptu. “Ako je potrebno 10 cigli za izgraditi neku strukturu a igrač je zid, onda on u toj dobi dođe kao zid u kojem je nekolicina cigli na mjestu i vi morate tek popuniti one rupe gdje one nedostaju. S Jadonom je uvijek bilo jasno da je jedna važna cigla ona s njegovom kreacijom; ako ga svedete isključivo na jednostavna dodavanja s jednim ili maksimalno dva dodira, izvukli ste je iz njegove strukture”.
Miccicheova analogija s ciglama u zidu bila je precizna i u doslovnom i u figurativnom obliku kada pričamo o Sanchu. Znali su to i u Manchester Cityju, koji je u rekordnom roku želio podebljati svoj kontigent mladog engleskog talenta u vlastitom novoizgrađenom Etihad Campusu, a Sancho je bio onaj o čijem talentu su svi govorili u superlativima. Bio je idealan spoj atraktivnosti i PR-a za Cityjevu akademiju, a šeik Khaldoon Al Mubarak — koji je Watfordu za njega istresao svega 66.000 funti uz potencijalne bonuse u iznosu do 500.000 funti — naglašavao je kako će Sancho zajedno s Brahimom Díazom i drugim velikim talentom iz nadolazeće engleske generacije, Philom Fodenom, činiti trojac koji će iz akademije uskočiti u prvu momčad.
Stiglo je i ljeto 2017., a obećanje je trebala postati i realnost; njih trojica su u tom trenutku, ako ne računamo braniča Tosina Adarabioyoa s tek tri nastupa pod Pepom Guardiolom u njegovoj prvoj sezoni u Manchesteru, prvi akademci koji su predodređeni za uskakanje među seniore još od Micaha Richardsa tamo davne 2005. godine.
“To su dobri momci, ali oni se na pripremama ne natječu”, spustio je loptu Pep, iako je obznanio kako ih namjerava voditi s ekipom na pripremne turnire u Sjedinjenim Američkim Državama. “Oni trebaju znati igrati na Old Traffordu i Stamford Bridgeu. A ja nisam siguran jesu li to sposobni učiniti.”
Zvuči brutalno skeptično, ali City je jasno znao da poslovnog rizika tu i nema previše, ali da je povjerenje u vlastite talente ipak prevelik rizik u tom kompetitivnom vrtlogu. Istovremeno nisu željeli da Sancho prosperira u nekom drugom klubu, što je s obzirom na razinu talenta i činjenicu da je tog ljeta baš uz Fodena bio motor mlade engleske selekcije koja je u Indiji osvojila naslov svjetskog prvaka bila itekako realna mogućnost. Ponudili su mu ugovor u iznosu od čak 30.000 funti tjedno, ali za Sancha je bilo krucijalno to što su mu odbili zagarantirati ono što je za mladog igrača najvažnije: igru. Novac je ionako za City sasvim sporedna stvar.
Sancho je ponudu odbio, na zaprepaštenje svih na Etihadu; navijači su ga odmah prozvali “pohlepnim klincem” dok je Guardiola asertivno zaključio kako je “odbio izazov” probijanja u njegovoj momčadi, iako ga je i kroz izjave držao u debeloj sjeni. Naravno, Sancho je već znao gdje njegova budućnost leži; put ga je odveo u prohladni njemački industrijski grad, gdje je naumio one ključne preostale cigle svog razvoja utisnuti u Žuti zid na Westfalenu.
Potraga za šansom
Želio je pokazati da se ne boji izazova, već želi onaj koji će podrazumijevati da zaista može kao talent igrati i pred bučnom, srčanom i ne baš uvijek korektnom njemačkom publikom. Znao je da će tamo priliku svakako i dobiti, s poviješću u kojoj su na njegovim prirodnim i srodnim pozicijama stasavali igrači poput Marca Reusa, Christiana Pulisica ili Ousmanea Dembéléa, koji su svi redom vrlo mladi u Borussiji Dortmund dobivali šanse. Upravo je od Dembéléa Sancho pokupio i ‘sedmicu’ na dresu kada je i on u rekordnom roku stigao na red.
Bilo je to turbulentno razdoblje u Dortmundu, u kojem je prvo Thomas Tuchel napustio klupu momčadi, a onda je i njegov nasljednik Peter Bosz potpisao katastrofalnu polusezonu. Kada je kao vatrogasno rješenje stigao Peter Stöger, glavni cilj je bio spašavanje klupskih ambicija u Europi, što je bilo od krucijalne važnosti i za samog Sancha. Na tom, također zaboravljivom Stögerovom putu, Borussia je od Tuchelovog pozicijskog nogometa krenula više prema imidžu ekipe koja udara kroz protunapade iz dubine, da bi dolazak Luciena Favrea na početku prošle sezone bio onaj idealan klik između pozicijskog nogometa i nešto konzervativnije igre u posjedu.
To je ono gdje je Pulisic počeo stagnirati, a Sancho prosperirati, pogotovo kada se sa širokih pozicija ubacivao u sredinu; nakon što je i u tim mukama natjerao Žuti zid da zaboravi ‘izdajnika’ Dembéléa, Sancho je u drugi plan gurnuo i američkog ‘prethodnika’ na listi talenata. Nakon što je prvu sezonu na Westfalenu završio sa golom i četiri asistencije u 12 odigranih utakmica, Sancho je pod Favreom u potpunosti eksplodirao, otkrivajući nove načine kako unutar tog specifičnog sustava nadograditi sve preostale rupe u svom zidu. Na svoju gotovo pa neymarovsku tehniku na malom prostoru i ubojitu realizaciju dodao je i pozicijsku disciplinu, a ona mu je donijela i vrhunski razvoj pregleda igre kao i brutalni ključni pas.
Sve to se najpovršnije moguće može sažeti u učinak od 12 golova i čak 17 asistencija u 34 odigrane lanjske utakmice. Ove sezone je nastavio u istom ritmu, s tri gola i tri asistencije u četiri odigrane utakmice. Osim što je važan kotač Borussijinih šampionskih ambicija, Sancho će ponovno igrati i Ligu prvaka, što je također jako važno, a iako ima tek 19 godina sve je više prisutan i u planovima engleskog izbornika Garetha Southgatea, koji mu je dao i debitantske minute u onom 0:0 remiju protiv Hrvatske na (praznoj) Rujevici, u sklopu utakmice Lige Nacija.
No, njegov fantastični uspjeh u krajnje neprirodnoj tuđini za Engleze također je otvorio i vrata mnogim drugim mladim talentima koji u vlastitom domu nikako ne uspijevaju dobiti prigodu. Prvo je pod povećalo došao Reece Oxford, koji je kao najmlađi debitant u West Hamovoj povijesti ispao iz rotacije i te iste 2017. stigao također u Borussiju, ali Mönchengladbach; sada je Augsburg i otkupio njegov ugovor.
Za Sanchom je pak stigao i Reiss Nelson, njegov vršnjak, susjed i prijatelj od mladih dana, a koji je prošle sezone zapaženim igrama i razvojem u Hoffenheimu pod Julianom Nagelsmannom zaradio povratak u matične Arsenalove redove ove sezone. U Njemačkoj se skrasio i engleski mladi reprezentativac Ademola Lookman, koji je ovog ljeta za 18 milijuna eura i službeno prešao iz Evertona u RB Leipzig u kojem je također prvo proveo dvije sezone na posudbi. Pitanje je i što bi bilo sa slučajem 18-godišnjeg Calluma Hudsona-Odoija da se Chelsea nije silom prilika zbog transfer embarga morao okrenuti unutarnjim rezervama; i njemu je zov minhenskog Bayerna tijekom proljeća postao presnažan.
Dodatni izvor prihoda
U Bundesligi je još nekolicina engleskih mladih igrača koji kod kuće jednostavno nisu dobili prigodu; Sanchov uspjeh ih je oslobodio tih okova i motivirao da i oni sreću potražu daleko od Otoka, u zemlji vjekovnih rivala. Kod elitnih engleskih nogometnih akademija problem postaje taj što su klubovi svjesni da, u kompetitivnom okruženju u kojem je novac diktira sve aspekte igre pa tako i one razvojne, mladi igrač više nije proizvod za prvu momčad, već više dodatni izvor prihoda.
O tome je pričao i sam Michael Zorc, sportski direktor u Borussiji Dortmund, kada je naglašavao kako je to jednostavno engleski “biznis model”, uz napomenu kako je baš Manchester City u proteklih pet godina zaradio oko 150 milijuna eura na mladim igračima koji nikada nisu dobili pravu prigodu. Oni u potrazi za slobodom ne biraju prigode, baš poput Jadona, koji je sada potpisao novi izdašni ugovor s Borussijom Dortmund koji mu garantira minutažu prvotimca, ali i 80.000 funti tjedno, čime je postao ponajbolje plaćeni igrač.
“Preporučio bih to svakom”, rekao je Sancho u intervjuu za The Independent kada je upitan o odlasku vani. “Ako si spreman zaigrati u inozemstvu i vjeruješ u sebe da to možeš, onda zašto ne?”
Sancho je u Njemačkoj dobio slobodu i potvrdu talenta koje nije mogao dobiti kod kuće. Možda mu učenje njemačkog jezika ide teško, ali neka ga to ne brine. Bilo je teško i The Beatlesima dok su pekli zanat po zagušljivim klubovima u Hamburgu, a vjerojatno su se mučila i gospoda iz Monty Pythona snimajući kultni specijal u potpunosti na njemačkom jeziku. Sada je Jadon najglasnije moguće potvrdio da je spreman, poput spomenutih znamenitih Britanaca na privremenom radu u Njemačkoj, pokoriti svijet.
