Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Schalke: Opet novi početak

Rudarima je opet rasturena momčad, ali nema panike

Zadnja izmjena: 6. rujna 2018. Profimedia

Negdje sredinom svibnja izgledalo je kako su stvari u Gelsenkirchenu krenule nekim puno boljim putem. Nakon što je Schalke 04 pretprošlu sezonu završio na 10. mjestu Bundeslige i nakon što četiri uzastopne sezone nije sudjelovao u Ligi prvaka, pobjeda protiv Augsburga u predzadnjem kolu značila je da su Rudari osigurali drugo mjesto u prvenstvu.

Danas, niti četiri mjeseca kasnije, stvari izgledaju jednako loše kao što su izgledale nekoliko proteklih sezona. Nakon dvije utakmice, Schalke ima nula bodova i u obje je zaradio crveni karton. U iduća dva kola ide u Mönchengladbach u goste Borussiji, a onda mu na Veltins-Arenu dolazi Bayern i lako je moguće da će i nakon četiri kola ostati bez ijednog boda.

Međutim, lošim stvarima tu nije kraj.

Klub je u zadnjih nekoliko godina stvorio nekoliko fantastičnih mladih talenata, ali je te talente nastavio gubiti na nevjerojatno glup način. Leon Goretzka je besplatno prešao u Bayern, a Max Meyer je napustio klub i otišao u Crystal Palace, tako da je Schalke na dvojici njemačkih reprezentativaca zaradio točno nula eura. I upravo je Meyerova priča ono što najbolje simbolizira kako Schalke funkcionira zadnjih godina. Ili bolje rečeno, kako ne funkcionira.

Navijači su na iznimno talentiranim veznjaku temeljili nadu da klub zaista može ući u borbu za trofeje. Uostalom, Meyer je u svim projekcijama bio čovjek koji je s Leroyom Sanéom trebao nositi neki novi Schalke. Nisu ga cijenili samo navijači; i za medije i sve stručnjake Meyer je bio potencijal u kojeg se isplatilo ulagati i koji je trebao donijeti ogromni povrat. Stvari su bile toliko jasne kad je zbog njega je tako olako prodan Julian Draxler, sve kako bi se otvorilo mjesto za Meyerov igrački razvoj. Sa Sanéom na krilu i Goretzkom iza Meyera, Schalke je u najavi imao nevjerojatnu bazu na kojoj je mogao graditi uspjeh. Najtočniji opis procesa u kojem su to uspjeli upropastiti bi bio — schalkeovski.

Vezivni materijal

Sané je prodan u Manchester City za veliki novac, zaradilo se na Draxleru, a mladi stoper Thilo Kehrer — koji je upravo dobio poziv u njemačku reprezentaciju — ove je sezone prodan u PSG za 37 milijuna eura. I to je otprilike to, između Manuela Neuera i Kehrera, Schalke je za sitniš prosuo čitavu jednu momčad s kojom je mogao konkurirati za naslov. Od Ivana Rakitića koji je otišao u Sevillu za tek dva milijuna eura ili Seada Kolašinca, Erica Maxima Choupa-Motinga, Romana Neustädtera i Joëla Matipa koji su otišli besplatno, do kapetana Benedikta Höwedesa, Rudari su prosipali resurse — male ciglice kojima su mogli graditi zid uspješne momčad.

U tom kontekstu, Meyer je nešto i vratio — barem kroz novac koji će se zaraditi od Lige prvaka, jer upravo je on bio ključna figura u osvajanju drugog mjesta u prvenstvu.

Domenico Tedesco, tek 32 godine star trener, vrlo je brzo postao svjestan da neće moći računati na Goretzku, koji je već za Božić sebi poklonio ugovor s Bayernom. Ostalo mu je jedino pokušati uvjeriti Meyera da ostane u momčadi i zato ga je stavio u centralnu ulogu. U sistemu u kojem je suština bila u tome da uvjeri svoje igrače da trče kroz zidove od cigle, Meyer je bio vezivni materijal koji je momčad držao na okupu. Povukao ga je duboko u vezni red, od ‘desetke’ je postao ‘šestica’ i glavni playmaker svoje momčadi.

S 89,1 posto uspješnosti mao je najbolji postotak dodavanja u momčadi, a dodavao je najviše dirigirajući igrom momčadi, posebno u kontranapadima gdje je dodatna prednost bila njegova sposobnost da se driblingom oslobodi pritiska i sebi otvori prostor u tranziciji. Usto je u cijeloj Bundesligi samo Daniel Baier više puta osvojio posjed lopte u centralnoj trećini terena.

Ovo je momčad koja ima gomilu svojih mana, nema više svjetsku klasu na kojoj može graditi budućnost i zato klub mora napokon početi raditi pametno i dugoročno

Jasno je kako je najvećeg talenta momčadi i igrača koji je bio i mozak i mišići Tedescova sustava sportski direktor Christian Heidel pokušao zadržati u klubu na sve načine. Međutim, to nije završilo baš dobro.

“Ne želim ostati u Schalkeu i raditi s Heidelom”, izjavio je Meyer u travnju za Bild, u vrijeme kad mu je isticao ugovor i kad, za razliku od Goretzke, nije imao dogovoren drugi angažman. “Sve se svodi na to, ne želim raditi s njim. U zadnje vrijeme se osjećam kao da me zlostavlja.”

Reputacija genijalca

Vjerojatno se sve svodilo na novac koji mu Heidel nije želio dati. Meyerov agent Roger Wittmann je javno pričao o zahtjevima koje ima za svog klijenta i javno je izvisio potraživanje od osam milijuna eura po sezoni te mjesto startera u momčadi koja igra Ligu prvaka. Mjesto startera i Ligu prvaka je imao i doma; problem je bio u osam milijuna, što je bilo malo previše za Schalke koji, barem u ovoj fazi razvoja Bundeslige, nije mogao dati više od 4,5 milijuna godišnje, kako su prenijeli lokalni mediji. Wittmann je inzistirao na osam, a bilo je to previše i za Olympique de Marseille, čiji interes nije bio tajan.

Kako je bio bez angažmana, Wittmann je svom klijentu u Grčkoj organizirao privatni trening kamp u kojem se pripremao za sezonu, a Meyera su obilazili predstavnici Arsenala, Liverpoola i West Hama. Nije neka tajna da, izuzevši Kineze, samo Englezi mogu platiti Meyerove zahtjeve a da ne uruše hijerarhiju plaća, koja je iznimno važna stvar za odnose u svlačionici. Na kraju je ciljanu sumu, a lako moguće i nešto preko toga, iskrcao Palace, kojem ugovor o TV pravima omogućava ogromnu količinu keša, a rang među engleskim klubovima obično onemogućava pristup elitnim talentima poput Meyera.

I Schalke je tako, zbog tri i pol milijuna eura godišnje koje nije sebi mogao dopustiti potrošiti na igrača, ostao bez Meyera. To se jasno osjeća i na igri i na rezultatu. On je bio temelj onoga što je Tedesco radio i glavni kramp s kojim su Rudari sebi iskopali plasman u Ligu prvaka.

Međutim, usprkos lošem startu sezone i nastavku blesave prakse po kojoj S04 gubi igrače besplatno ili elitni mladi talenti odlaze dok su još premladi, nema panike. Njemačka javnost vjeruje Heidelu, a prošlosezonsko drugo mjesto je kupilo dovoljno povjerenja i Tedescu i upravi da nastave raditi.

Schalkeov sportski direktor je svoje ime izgradio na starom poslu u Mainzu. Heidel je ondje s jako ograničenim resursima uspijevao držati klub stabilnim članom Bundeslige, a reputaciju genijalca je zaradion na trenerima. Priliku je dao Jürgenu Kloppu, koji je donekle bio i logično rješenje s obzirom na to da je igrao za Mainz. Međutim, isto tako je ‘izmislio’ i Thomasa Tuchela, a sada je bio dovoljno hrabar da priliku da Tedescu. Heidel je naprosto pravi čovjek za pronalazak vrijednosti ondje gdje to drugi ili ne vide ili nemaju hrabrosti tražiti, i u to njemačka javnost još uvijek vjeruje.

Krpanje i dugoročno planiranje

Njegov projekt u Schalkeu je još uvijek u povojima, a dugoročno planiranje je fenomen koji nije nešto osobito poznat u Gelsenkirchenu. Uostalom, odlasci Goretzke i Meyera su najmanje Heidelova krivica jer je došao u situaciju kad su igrači imali puno povoljniju situaciju za pregovore i kad su drugi mogli ispuniti zahtjeve koje Schalke nije mogao — ili financijske ili garanciju trofeja, kako u čijem slučaju.

Prva ruka krpanja je Salif Sané iz Hannovera u obrani umjesto Kehrera i Sebastian Rudy umjesto Meyera u sredini — obojica dovoljno mladi da se može graditi na njima i dovoljno dokazani da pomognu odmah. Mark Uth i Steven Skrzybski daleko su od klase koja je potrebna za nošenje napada koji ima u planu konkurirati za naslov, ali Schalke sada živi svoju realnost — ovo je momčad koja ima gomilu svojih mana, nema više svjetsku klasu na kojoj može graditi budućnost i zato klub mora napokon početi raditi pametno i dugoročno.

A u klubu koji je za sitan novac gubio resurse potrebne za slaganje vrhunske momčadi, Heidel i Tedesco su dobra osnovica za dugoročno planiranje, nešto što je Schalkeu apsolutno nužno. I zato, koliko god početak sezone bio traumatičan, nema panike.

Ne propusti top članke