Schalke: Trulež

Treći klub u Njemačkoj nalazi se u ‘Hamburg zoni’. Hoće li mu barem ispadanje pomoći?

Zadnja izmjena: 22. veljače 2021.

Samo dva kola ove sezone bila su dovoljna da Schalke 04 otpusti trenera. Naravno, u oba kola je Schalke je izgubio. Prvo je nastradao u gostima kod Bayerna rezultatom 8:0, a onda je izgubio doma 3:1 od Werdera i to je bilo to. David Wagner je dobio otkaz i Schalke je odlučio tražiti drugo rješenje.

Na prvi pogled, malo je pretjerano dati otkaz treneru nakon dva poraza, iako je momčad u oba susreta izgledala grozno. Međutim, to je bio samo nastavak katastrofe. Schalke je prošlu sezonu završio s nizom od 16 utakmica bez pobjede i dvije nove katastrofe su bile samo nove kapi koje su prelile ionako punu čašu.

Naravno, otkaz Wagneru nije ništa riješio. Schalke je jučer izgubio od Borussije Dortmund, primio je četiri komada u Revierderbyju, ali glavni problem nije poniženje koje je klub doživio od najvećeg rivala. Uostalom, već je naviknut na to, Borussia je dobila zadnje tri utakmice, a gol razlika u te tri utakmice je bila 12:0. Glavni problem je taj što Schalke nakon 22 odigrana kola ima samo devet bodova, a zona spasa mu bježi duplo toliko, Arminia Bielefeld i Hertha drže 15. i 16. mjesto s po 18 bodova i utakmicom manje.

“Schalke je trenutno u toj nekoj Hamburg zoni i svaki bod je važan”, izjavio je prije tri tjedna tehnički direktor Peter Knäbel nakon remija s Werderom, aludirajući na to koliko je HSV koketirao s ispadanjem u niži rang natjecanja. “Znamo da imamo kvalitetu i znamo da se možemo spasiti, ali znamo da ne bismo trebali biti ovdje i ne možemo prestati razmišljati o tome, a to nas dodatno koči da postignemo rezultat. Ovo je tek početak drugog kruga prvenstva i ima dovoljno vremena da se izvučemo, ali teško je kada si svjestan veličine kluba, a moraš misliti na spašavanje prvoligaškog statusa.”

Kultura kluba je najvažniji faktor uspjeha. Tu je nešto u Schalkeu duboko trulo

Iz ove perspektive zvuči bizarno da je prošle sezone u ovo vrijeme — dakle, prije samo godinu dana —Schalke bio peti. Nakon 18 odigranih kola držao je petu poziciju s 33 boda, koliko je imala i četvrta Borussia Dortmund. Bayern je na drugom mjestu imao 36. Zvuči nevjerojatno, ali prošle sezone je na pola prvenstva Schalke bio tri boda udaljen od Bayerna. Danas je razlika 40 bodova.

U čemu je problem? U tome da je to Schalke.

Prosipanje resursa

Možda je najbolji primjer slučaj Maxa Meyera. On je u projekcijama bio postavljen kao čovjek koji je s Leroyom Sanéom trebao nositi neki novi Schalke. Nisu ga cijenili samo navijači; i za medije i za sve stručnjake Meyer je bio potencijal u koji se isplatilo ulagati i koji je trebao donijeti ogromni povrat. Dečko je odradio 24 utakmice za njemačku U21 reprezentaciju i zabio sedam golova, a za A reprezentaciju je debitirao sa samo 18 i pol godina. Stvari su bile toliko jasne kada je zbog njega je prodan Julian Draxler, sve kako bi se otvorilo mjesto za Meyerov igrački razvoj. Sa Sanéom na krilu i Leonom Goretzkom iza Meyera, Schalke je u najavi imao nevjerojatnu bazu na kojoj je mogao graditi uspjeh.

Najtočniji opis procesa u kojem je to uspio upropastiti bi bio: schalkeovski. Sané je prodan Manchester Cityju, a Goretzka i Meyer su iz kluba otišli besplatno. Istekli su im ugovori i otišli su dalje.

Nije to bilo ništa novo; Schalke je za sitniš prosuo čitavu jednu momčad s kojom je mogao konkurirati za naslov. Od Ivana Rakitića koji je otišao u Sevillu za tek dva milijuna eura do Seada Kolašinca, Erica Maxima Choupo-Motinga, Romana Neustädtera i Joëla Matipa koji su otišli besplatno, preko Goretzke i Meyera te kapetana Benedikta Höwedesa… Rudari su samo prosipali resurse.

To se sada čini kao drevna prošlost, tim više što Meyer nije uspio u Crystal Palaceu, ali Schalke je prije tri sezone bio drugi u Bundesligi. Igrao je Ligu prvaka, ostavio je Borussiju Dortmund i Bayer Leverkusen 13 bodova iza sebe, a RB Leipzig zaostao je 15 bodova. Iduću sezonu je Schalke završio na 14. mjestu, prošlu na 12. iako je opet bio u borbi za Ligu prvaka, a ovu drži uvjerljivo zadnje mjesto.

Iz momčadi koja je prije tri godine bila druga Schalke je izgubio Meyera koji je otišao u Palace za dvostruko većom plaćom u odnosu na onu koju mu je davao matični klub; Goretzka je otišao u Bayern s istekom ugovora, baš kao i Alexander Nübel; Weston McKennie je u Juventusu, a Thilo Kehrer u PSG-u.

Okretanje nove stranice

Nevjerojatno je da Schalke nije uspio zadržati takvu jezgru mladih igrača jer problem ne bi trebao biti u novcu. Prema podacima koje donosi Deloitte Football Money League, Schalke je u 2020. godini po komercijalnim prihodima bio 15. klub na svijetu i treći u Njemačkoj. Uprihodio je 324,8 milijuna eura, a neposredno ispred njega je milanski Inter sa prihodima od 364,6 milijuna eura, Atlético Madrid s 367,6 milijuna i Borussia Dortmund s 377,1 milijuna eura. Za usporedbu, Milan, Leicester i Ajax su uprihodili oko 200 milijuna eura, a prvi idući njemački klub na listi je Eintracht s prihodima od 183,8 milijuna eura. Dakle, razlika između Eintrachta i Schalkea je ista kao između Schalkea i Bayerna. Bayern uprihođuje otprilike dvostruko više od Schalkea, a Schalke dvostruko više od Eintrachta. Eintracht je trenutno četvrti i ima 42 boda, a Schalke je zadnji.

Da skratimo priču: para ima.

Nema toliko da zadržiš Goretzku kada želi prijeći u Bayern, niti ga možeš zadržati jer mu tako kočiš razvoj, ali para ima sasvim dovoljno da ti igrači ne odlaze iz kluba besplatno na redovnoj bazi. Kada se to tako ponavlja — a kvalitete ima, jer tu kadar popunjavaju Bayern, Juventus i sad Liverpool, koji je došao po Ozana Kabaka — onda postoji dublji problem koji pokazuje da u Schalkeu nema ideje.

Najlakše je reći da Schalkeu treba okretanje nove stranice. To je popularno u ovakvim situacijama — reći kako će ispadanje u drugu ligu biti doticanje dna nakon kojeg će se stvari restirati i nakon čega se može krenuti ponovo. Međutim, Schalke nove stranice okreće toliko često da je već došao do kraja bilježnice.

Felix Magath je bio šef struke do 2011. kada je mjesto sportskog direktora preuzeo Horst Heldt, a onda je 2016. tu poziciju preuzeo Christian Heidel, čovjek koji je u Mainzu ‘izmislio’ Jürgena Kloppa i Thomasa Tuchela. Heidel je bio šaptač trenerima s ogromnim ugledom u Njemačkoj, ali je u Schalkeu izdržao nešto manje od tri godine. Sredinom 2019. ga je zamijenio Jochen Schneider, koji je već najavio povlačenje na kraju ove sezone.

Vjeruje li netko da će doći novi sportski direktor i da će sve biti drugačije? Ili novi tehnički direktor — jer i njih su mijenjali, Knäbel je prošle godine preuzeo obaveze koje je držao Michael Reschke, a on je izdržao manje od dvije godine? Predsjednik uprave? Financijski direktor? Trener? Igrači?

Duša svakog kluba

Schalke nezaustavljivo klizi prema Drugoj ligi i samo ispadanje ništa neće popraviti. Iluzija je da se kultura kluba može promijeniti jednim potezom, pa bilo to ispadanje u Cvajtu, plasman u Ligu prvaka ili promjena trenera/sportskog direktora/tehničkog direktora.

Kultura kluba se širi kapilarno, ona je koncentrirana u fizioterapeutima, skautima, čistačicama, oružarima i ljudima koji čine klub na toj svakodnevnoj razini. Oni uvijek ostaju isti. Dolazak nove figure na čelo može promijeniti neke procedure, ali praksa ostaje ista. I nije kuharica kriva što su Meyer i Goretzka otišli besplatno, niti je čovjek koji šiša travu odgovoran zašto isti igrači koji su lani na pola sezone bili na tri boda od Bayerna sada nakon 22 kola imaju devet bodova. Ali kao što je naš Aljoša jednom napisao, ti ljudi su duša svakog kluba i za uspješnost projekta je bitna energija koju klub ima i koju u najvećem postotku nose ljudi koji svaki dan komuniciraju s ovima koji donose odluke.

Mi koji gledamo klubove s distance podcjenjujemo to koliko ti obični ljudi svojom motivacijom, pozitivnim pristupom, podrškom i povjerenjem guraju naprijed one koji su pod reflektorima. Kultura kluba koja kreće s dna je ono što je sir Alex Ferguson u svojoj autobiografiji istaknuo kao najvažniji faktor uspjeha. Tu je nešto u Schalkeu duboko trulo. Kako drugačije objasniti da svi ljudi koji donose strateške odluke obično donose iste krive odluke? I kako drugačije objasniti da je Schalke upao u Hamburg zonu s kadrom koji se pola prošle sezone borio za Ligu prvaka i budžetom koji je treći najveći u Bundesligi?

Upravo zato ispadanje u Cvajtu nije rješenje jer na tu bazičnu razinu kluba neće donijeti ništa novo osim financijskih problema za sve ljude koji su u klubu i koji gledaju kako svi treneri i sportski direktori prolaze ispred njihovih očiju. Iz Hamburg zone se izlazi promjenom kulture, a ne šokom ispadanja.

Pitajte samo HSV.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.