Vikend u Austriji bio je dosad daleko najbolji u mladoj karijeri vozača Formule 1 Micka Schumachera. Na Velikoj nagradi Velike Britanije u Silverstoneu je Schumi Junior osvojio svoje prve bodove u Svjetskom prvenstvu i odškrinuo si vrata, a sad ih je, čini se, širom i otvorio, završivši utrku na šestom mjestu.
Schumacher nije od svog legendarnog oca Michaela naslijedio singularni talent u sklopu kojeg su bili sjedinjeni svi aspekti vještina koje čine vrhunskog vozača, ali jest njegovu radnu etiku, metodičnost i nezaustavljivu potrebu za usavršavanjem. Mickova je karijera u single-seater trkaćim bolidima počela 2015., kad se kao 16-godišnjak natjecao u Formuli 4, a sada je, sedam godina kasnije, doživjela vrhunac. Na momente se, kada se borio kotač o kotač s Lewisom Hamiltonom tijekom sprinta u subotu, a onda i tijekom nedjeljne utrke, činilo da iz kokpita njegova Haasa isijava aura šampionskog oca. Schumijev mali lani je debitirao u Formuli 1, ali je tek ove nedjelje počeo odrastati, pred našim očima.
Ruku na srce, Mick Schumacher je oduvijek bio vozač kojem je trebalo vremena da se prilagodi na bolid, momčadskog kolegu i natjecanje u kojem se nalazi.
U prvoj sezoni u F4 završio je 10. u ukupnom poretku, ali je onda, godinu dana kasnije, bio drugi u talijanskoj Formuli 4 i u ADAC Formuli 4. U sklopu FIA-inih natjecanja debitirao je 2017. u Europskoj Formuli 1. Vozio je za Premu, momčad koja ima snažnu vezom s Ferrarijevim juniorskim programom; u prvoj sezoni se mučio i završio 12. u ukupnom poretku, samo jednom se našavši na pobjedničkom postolju. Godinu dana kasnije je u istom natjecanju pobijedio osam puta i skupio 14 postolja te osvojio titulu. Identični se uzorak ponovio i kad je napravio iskorak u Formulu 2, posljednju stepenicu prije one najviše: prve je sezone pobijedio na jednoj utrci i završio 12., druge je skupio 10 pobjedničkih postolja i dvije pobjede na putu do titule.
Njegov je otac jedan od najboljih vozača svih vremena. U odnosu na takav talent i takvu karijeru, gotovo sve djeluje nedostatno i razočaravajuće
To je, dakle, bio obrazac njegove juniorske karijere: učenje u prvoj, ni po čemu iznimnoj, sezoni, pa metodično, konzistentno skupljanje bodova na putu do titule u drugoj. Iako rezultati u juniorskim kategorijama nisu uvijek dobar indikator potencijala mladih vozača — Nico Hülkenberg je bio jedan od najboljih juniora svih vremena, ali nikad nije pokazao sličan potencijal u Formuli 1 — Mickovi rezultati sugeriraju da nije riječ o vozaču koji ima dovoljno sirove brzine da bi konkurirao uskom krugu elitnih vozača koji su budućnost sporta, onome u kojem su Lando Norris, George Russell, Charles Leclerc i, naravno, Max Verstappen.
Oni su, uostalom, već u svojim debitantskim sezonama u Formuli 2 pokazali brzinu i konzistentnost i svi odreda imaju puno impresivnije rezultate nego Schumijev sin. Russell je u svojoj prvoj sezoni u F2 osvojio titulu i sedam puta pobjeđivao u utrkama; Norris bio je drugi u ukupnom poretku sa jednakim brojem pobjeda kao Schumi (jednom), ali i tri druga i četiri treća mjesta. Čak je i Alex Albon, koji se ove sezone vratio u sport nakon što ga je lani Red Bull zamijenio Sergiom Pérezom, imao bolje rezultate: pobijedio je četiri puta i još četiri puta bio na postolju.
Cilj je Ferrari
Želi li se Mick boriti za pobjede i postolja, da ne pričamo i o titulama, morat će se suočiti s nekim od tih vozača u istoj momčadi: Russell je Mercedesova, Norris McLarenova budućnost, a Red Bull je još od 2018. Verstappenova momčad. Po svemu što znamo o Micku Schumacheru, teško je očekivati da bi u istom bolidu mogao biti bolji od njih.
Ali nije sramota ne biti na razini jedne od najtalentiranijih generacija u povijesti sporta. Nije pokazao da može uskočiti u bilo koji bolid bilo koje kategorije i odmah biti brz poput Leclerca i Verstappena, ali je u posljednje dvije utrke konačno pokazao da ga Ferrarijeva vozačka akademija nije odabrala samo zbog slavnog prezimena.
Iako ima manje bodova i u prosjeku i dalje zaostaje za Kevinom Magnussenom (0,584 posto vremena po krugu), VN Austrije bila je četvrta uzastopna utrka u kojoj je, ne računajući mehaničke kvarove, bio bolji od svog iskusnog momčadskog kolege. Želi li jednog dana zaraditi mjesto u Ferrariju, momčadi s kojom je njegov otac dominirao sportom, Mick će morati kroz cijelu sezonu pokazati da se u utrkama može nositi s iskusnim vozačem poput Magnussena.
Morat će, doduše, popraviti formu u kvalifikacijama. Lani se natjecao s Nikitom Mazepinom, protiv kojeg je dominirao i u kvalifikacijama i u utrkama, ali — budući da je i ruski vozač 2021. bio debitant — tek ove sezone uz sebe ima vozača u odnosu na kojega možemo odmjeriti njegove prednosti i mane. Magnussen je u prvih 11 kvalifikacijskih sesija bio brži u njih devet, s prilično velikom prednošću od 0,477 posto kruga u prosjeku. To je četvrti najveći zaostatak na cijelom gridu; više kasne samo Guanyou Zhou u odnosu na Valtterija Bottasa, Nicholas Latifi u odnosu na Albona i Lance Stroll u odnosu na Sebastiana Vettela. Prvi je u svojoj debitantskoj sezoni, a druga dvojica su prema generalnom konsenzusu možda i najslabiji vozači na gridu.
S jedne strane, Magnussen nikada nije imao reputaciju posebno brzog vozača u kvalifikacijama, s druge, Mick za pojasom još nema niti dvije sezone i vjerojatno može otključati još nešto čiste brzine u jednom krugu. Haas je ove sezone dizajnirao prilično solidan bolid koji se redovito bori za bodove, a na nekim stazama, kao što je slučaj bio u Austriji, može konkurirati čak i momčadima poput McLarena. Međutim, Schumacherov cilj je, nema sumnje, zaraditi mjesto u Ferrariju. O tome će gotovo pa u potpunosti odlučivati njegova karijera u Haasu i način na koji se obračuna s momčadskim kolegama, bio to Magnussen ili netko drugi.
U procjepu
Prezime, naravno, neće biti dovoljno.
Prezime je za Micka od samog početka karijere ujedno bilo i štit i uteg. Kad je kao devetogodišnjak započeo s utrkivanjem u kartingu, natjecao se pod majčinim djevojačkim prezimenom Betsch, sve kako bi izbjegao višak pozornosti. Pod prezimenom Schumacher natječe se od 2015. i ono mu je do dana današnjeg donijelo raširene ruke diljem svijeta Formule 1; Sebastian Vettel tretira ga na isti način na koji je Michael tretirao njega, poput štićenika i učenika, ima podršku i strica Ralfa, još jednog bivšeg F1 vozača. Kad je osvojio svoje prve bodove u Silverstoneu, cijeli je svijet čuo kako njegova sestra Gina-Maria slavi s njim, prvo preko momčadskog radija, onda uz prskanje šampanjca.
Međutim, nema sumnje ni da to prezime sa sobom nosi određenu dozu očekivanja, koja vrlo brzo i lako mogu postati nerealna. Njegov je otac jedan od najboljih vozača svih vremena, vozač koji je s vremenom prestao biti samo vozač i postao F1 institucija. U odnosu na takav talent i takvu karijeru, gotovo sve djeluje nedostatno i razočaravajuće. O nesreći njegova oca nema se što pisati, budući da je obitelj bila jasna i izrazila želju da to ostane privatna stvar.
Negdje u procjepu između tih dvaju ekstrema trenutačno se nalazi i karijera Schumijeva sina. Mick je popularan među vozačima i navijačima, slava i status F1 vozača nisu mu zavrtjele glavom. Čini se da svi žele da mali uspije. U prošla dva tjedna počeo je sazrijevati i napravio prvi iskorak prema tome. Popravi li formu u kvalifikacijama i nastavi li konzistentno biti bolji od Magnussena, nastavit će tim putem, ali on će biti dug i još je rano za reći gdje može završiti.
