Sedam godina ropstva

Usred korona-krize HNS ‘tajno’ prodaje dugogodišnja prava prijenosa za ligu. Klubovi šute

Zadnja izmjena: 22. travnja 2020.

Nakon više od četiri mjeseca pregovora, Premier liga je u proljeće 2018. postigla dogovor s BT Sportom, Sky Sportsom i Amazon Primeom po kojem im prodaje prava na prijenos utakmica na području Velike Britanije u razdoblju od 2019. do 2022. za iznos od 1,66 milijardi funti po sezoni. To je obrazac po kojem Premier liga funkcionira već desetljećima. Svake dvije, tri ili najviše četiri godine Englezi potpisuju novi ugovor s TV kućama kojim reguliraju prava prijenosa utakmica, konstantno prateći situaciju na tržištu i osiguravajući tako da klubovi izvuku financijski maksimum.

Hrvatski nogometni savez je odlučio dokazati kako je ipak pametniji i sposobniji od Premier lige. Usred najveće krize koja je pogodila nogometnu industriju od Drugog svjetskog rata, HNS je na svojim stranicama objavio neku vrstu natječaja za prodaju TV prava. Netko je odlučio da je stanje na tržištu takvo da je upravo sada najbolje vrijeme da se TV prava na HNL prodaju, i to da se prodaju na razdoblje od sedam godina. A da stvar bude bolja, novi ugovor počinje od sezone 2022./23., znači za više od dvije godine.

Zanimljiva je i dosadašnja praksa po kojoj se prodaju prava na HNL. Prvo su TV prava prodana firmi Sportska dimenzija kojoj je na čelu bio Ivica Blažičko, a nakon što je Sportsku dimenziju od Digitela kupio Pitch International, novi ugovor je dobila tvrtka VOX-nogomet. Ludom slučajnošću, predsjednik uprave VOX-nogometa je upravo Blažičko, bivši direktor Sportske dimenzije. Valjda upravo zbog toga kako bi se praksa nastavila u natječaju izričito piše da “otvaranje ponuda nije javno”.

Dakle, iz teksta natječaja se nameću tri pitanja.

Klubovima je normalno da se o odluci koja je najbolja ponuda raspravi tajno, a sutra će plakati kako je teško preživjeti na ovakvom tržištu

Zašto se ugovor potpisuje na sedam godina i zašto sada, kada je cijeli nogomet s pratećom industrijom u krizi, ako važeći ugovor ima još dvije godine do isteka i ako se razgovara o osnivanju Udruge prvoligaša? Zašto HNS koristi posredničku agenciju koja dalje prodaje prava po većoj cijeni, a ne dogovara izravno s TV kućama kao što to radi Premier liga, s obzirom na to da na našem tržištu postoje točno tri kuće koje mogu raditi prijenos? Zašto je otvaranje ponuda tajno i zašto su kriteriji izbora u natječaju nejasni?

Pitanja su, naravno, retorička jer svatko tko malo prati situaciju odavno zna odgovor.

Zašto žaliti klubove?

Hrvatski nogomet je odavno sveden na princip OPG-a u kojem se zna Gazda i svatko ispod njega zna svoje mjesto te kako uzeti svoj zub, a onda se ovakve stvari rade jer se naprosto mogu raditi. Tko će spriječiti Marijana Kustića i Davora Šukera da još jednom prodaju prava Blažičku? Klubovi koji to već godinama gledaju i kojima to savršeno odgovara?

Prošle godine je Damir Mišković — HNS-ov dopredsjednik, ne netko tko je autsajder u cijeloj priči — zagovarao prodaju TV prava talijanskoj agenciji od koje bi klubovi zaradili više novca. I opet, u državi koja ima točno tri specijalizirana TV operatera koja mogu ispratiti zahtjeve o broju prijenosa koje je postavio HNS, mi trebamo dodatnog posrednika kako bi nam prodao proizvod.

Po današnjem stanju, odnosno ugovoru koji je HNS sklopio s tvrtkom VOX-nogomet, 10 prvoligaša dijeli 12 milijuna kuna po sezoni. Prvak dobije oko 2,4 milijuna kuna, a klub koji je ušao iz Druge lige, što je ove sezone Varaždin, inkasira oko 450.000. Ukratko, klubovi dobiju u prosjeku 160.000 eura i s tim su zadovoljni. Da nisu zadovoljni, valjda bi tražili promjene i valjda bi reagirali na barem jedno od gore postavljenih pitanja.

Promjene se, doduše, traže, ali ne od sebe, nego od svih drugih oko sebe.

Očekuje se da država financira izgradnju stadiona i infrastrukture, da ih zaštiti od navijača, da lokalna zajednica pomaže rad klubova, da mijenjamo poreznu politiku kako bi se olakšalo financiranje profesionalnih klubova. Uostalom, svi HNL klubovi su se prikrpali na 40 milijuna kuna poticaja koje je Vlada osigurala za financiranje plaća u sportu u vrijeme krize uzrokovane koronavirusom — osim Osijeka, koji je još u ožujku aplicirao za druge mjere očuvanja zaposlenja. Istovremeno, nitko nije smatrao svrsishodnim reagirati na HNS-ov natječaj za prodaju TV prava koji ih se izravno tiče i koji im izravno izbija novac iz džepa.

Zašto onda žaliti klubove ako im je ovo prihvatljivo? I zašto ih financirati, kad sami sebi ne mogu pomoći?

Jasno je da klubovi u HNL-u ne mogu zarađivati novac od TV prava koji je usporediv s onom što zarađuje Premier liga. Hrvatska je određena veličinom tržišta i tu postoje objektivna ograničenja koliko klubovi mogu zaraditi. Međutim, Austrija je stanovništvom dvostruko veća od Hrvatske, ali klubovi u austrijskoj Bundesligi godišnje od TV prava zarade 31 milijun eura naspram milijun i pol koliko zaradi HNL. Razlika u tržištu postoji, postoji razlika i u kvaliteti proizvoda, ali ta razlika sigurno nije 20 puta veća, koliko su veći prihodi od TV prava za austrijske klubove. Jednako kao što Grčka i Švedska imaju oko 10 milijuna stanovnika i lige koje su po UEFA rankingu 17. i 21. u Europi, a klubovi godišnje zarade 56 i 54 milijuna eura godišnje samo od televizijskih prava.

Kvragu, norveška liga je 22. u Europi, cijela zemlja ima 5,3 milijuna stanovnika, prošle sezone je imala prosječno 5.773 gledatelja na utakmici, a opet godišnje inkasira 42 milijuna eura od TV prava. HNL klubovi ukupno zarade 28 puta manje nego Norvežani. Međutim, HNL klubovima ovo stanje očito odgovara i oni će sebe uvjeriti da se ne mogu mjeriti s moćnim Norvežanima i njihovom snažnom ligom za koju se svi bore kako bi je gledali.

Pomoć s neba

I naravno da ne mogu. Kod Norvežana otvaranje ponuda za prodaju TV prava nije tajno. A kad bi bilo tajno, barem bi netko upitao zašto.

Upravo zbog toga HNL zaslužuje sve što mu se događa, i još gore. Ne može se vječno uzimati za univerzalni alibi kriminal i diktaturu Zdravka Mamića kad klubovi svjesno biraju raditi na svoju štetu.

Mamić je Mamić, ali klubovi su ti koji su izravno odgovorni za ovo što se događa. Oni su izabrali ovakvo stanje, oni su odlučili ne raditi ništa i oni su ti kojima ova situacija odgovara jer im omogućava da budu pasivni i od sebe rade žrtve kojima država treba pomoći. Zadovoljavaju se mrvicama, gledaju kako se trpa novac u džepove i ni od koga unutar svoje organizacije ne traže odgovornost, a najbolji primjer za to su tri retorička pitanja postavljena gore zbog kojih oni izravno gube novac, a koja nisu javno postavili. Nisu ih postavili jer ovo im je sasvim normalna situacija — normalno je da se o odluci koja je najbolja ponuda raspravi tajno, a sutra će plakati kako je teško preživjeti na ovakvom tržištu. I onda, kada čovjek razmisli, zašto bi uopće bilo drugačije, čime su to naši klubovi zaslužili nešto bolje?

Nema masona, reptila i vanjskog neprijatelja. Nitko izvana ne sabotira hrvatski nogomet i isključivi krivci za sve loše su upravo hrvatski nogometni klubovi. Dok oni pasivno čekaju da dođe pomoć s neba, zaboravili su da trebaju raditi kako bi pomogli sami sebi i stvorili bolje uvjete za funkcioniranje u zdravijim okolnostima. Sedam godina ropstva u lošem ugovoru o TV pravima? Dajte, budite ozbiljni.

Hrvatski nogomet privatnim interesima robuje puno duže od sedam godina, a klubovima to odgovara, ma koliko glumili da je drugačije.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.