Je li moguće da je Sergio Agüero zatrpao Chelsea zato što je poslušao savjet svojeg šefa Pepa Guardiole, onaj kako se valja što više seksati? Je li na taj način riješio svoj problem sa spavanjem? Je li seks uopće poželjan prije kakve utakmice ili za vrijeme sportskih natjecanja?

Moram priznati da sam o ovom sportsko-egzistencijalnom pitanju znao razmišljati, ponajprije onda kad bi čuo da je pala kakva zabrana seksa u sportaša. I nekako mi je logično bilo da je kontekst u kojem se taj seks odvija prilično zanemarena stavka.

“Nogometaš koji ne može kontrolirati svoj penis nije čovjek, već iracionalna životinja”

Jeste li se uistinu probudili lagani poput ptičice? Što ako su se nakon goreopisanog Kun i njegova draga spontano probudili ranom zorom te u to najslađe doba još jednom strastveno općili? Što ako je vaša odabranica dominatna i nezasitna luđakinja koja vas izmori više nego jedno nogometno poluvrijeme? Što ako je te večeri niste uspjeli zadovoljiti, pa ste razmišljali kakva ste papčina i niste mogli usnuti? Što ako to nije bila vaša draga, već neka random sponza koju ste pokupili, pa ste se uz obilan seks predozirali pljugama, cugom, pa i pokojom crtom?

Upoznavanje drugih kultura na brazilski način

Da, mali je milijun pitanja i scenarija, ali među jednim dijelom trenera i sportaša, i dan-danas je uvriježeno mišljenje kako uoči sportske aktivnosti valja apstinirati od seksa.

Kažemo dan-danas jer takva je misao postala dominantna još u antičkoj Grčkoj, kad se zdravo za gotovo uzimalo kako seks oduzima energiju te da je pametnije sačuvati vlastito sjeme. Tako je nekom vrstom narodne predaje pitanje apstinecije od seksa aktualno i danas, a o njemu se nešto intenzvnije počelo raspravljati prije nekih 60 godina, kad se zapadni svijet susreo sa seksualnom revolucijom, ali i kad je profesionalni sport sve više pažnje počeo posvećivati detaljima.

Krajem 1950-ih taj profesionalizam u nogometu nije bio niti blizu toliko sputavajući kao što je to danas slučaj. I zamislite da ste 17-godišnji Pelé, dječak kojemu divljaju hormoni i koji drugu kulturu želi ‘upoznati’ ponajprije kroz upoznavanje žena — pa, bit ću toliko gnjusan, uskogrudan ili što već i priznat ću kako mi sama pomisao na Šveđanke zagolica maštu. Ili, još gore, zamislite da ste Garrincha, čovjek koji razmišlja o tri stvari: kako predriblati protivnika, kako predriblati malu i kako se nalokati. Ili uopće o njima ne razmišlja, samo ih radi. Baš je zato uoči Svjetskog prvenstva 1958. u Švedskoj brazilski stručni stožer zamolio hotel u kojem je odsjedao Seleção da 28 pripadnica ženskog osoblja zamijeni muškim. Garrinhca ih je uspio sve predriblati te se redovito iskradao.

Brazilski su nogometaši nekako uvijek slovili za one koji nisu osobito disciplinirani, pa je među njima uvijek bilo dosta onih koji su, osim na terenu, najviše ‘zabijali’ i izvan njega. Pravi pravcati lover boy bio je čuveni Romário, koji je uoči prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva čednom maminu sinu Gabrielu Jesusu savjetovao što više seksualne aktivnosti. S obzirom na to kako je na minulom prvenstvu Jesus igrao, možda bi mu bilo bolje da je poslušao starog lisca koji veli da se jednom seksao četiri sata prije tekme, a nije mu bilo strano ni uzrokovati turbulencije na međunarodnom letu. Romário se često iskradao iz hotela u potrazi za prijateljicama i bivši brazilski izbornik Luiz Felipe Scolari dobro je to znao.

“Nogometaš koji ne može kontrolirati svoj penis nije čovjek, već iracionalna životinja”, rekao je Scolari uoči Svjetskog prvenstva 2002. kad je Brazil otišao do kraja, a njegovi su igrači zbog toga punih 50 dana apstinirali od seksa. Dojam je kako je Scolari na taj način htio uvesti disciplinu, a ne da se oslanjao na kakvu znanstveno poduprtu tezu o štetnosti seksa. Od te metode čvrste ruke Scolari je odustao 12 godina kasnije, na domaćem SP-u, kad je zamolio igrače da, ako već moraju, da ne prakticiraju “akrobatski seks”.

Istraživanja za mačku o rep

“Seksa u Brazilu neće biti! Neka se snalaze kako znaju. Ima desanka. Tako napiši ako smiješ!”, uskliknuo je uoči istog prvenstva bosanskohercegovački izbornik Safet Sušić, dodavši kako igrači ne idu na ekskurziju. Sličan stav oduvijek je dijelio i već pomalo mitski Ćiro Blažević, koji je žene smatrao nekom vrstom takoreći otrova, uzimajući kako su u stanju njegovim nogometašima pomutiti razum, a time i “odsjeći noge”. Svojevremeno je Ćiroki blebetao kako Veldin Karić ima problema jer se dan prije utakmice ne može suzdržati od seksa — a tko bi ga znao, možda upravo zbog toga nestašni Kara dan-danas u Varteksu zabija kao u cvijetu mladosti.

Naravno, postoje i oni koji su ‘pravilo’ apstinencije poštivali neovisno o tome što bi im naložio nadređeni. Njima je zapravo preporučljivo da se toga drže jerbo bi sami sebima mogli ‘ući u glavu’ ukoliko bi ih pekla savjest ili slično.

“Ja sam dobar dečko — dan prije utakmice nema seksa”, izjavio je jednom bivši Chelseajev igrač Salomon Kalou, pa, onako, nastavio ravno iz srca: “Ako bih morao reći što je bolje, uvijek bi rekao nogomet. To je 90 minuta čistog užitka, što ne možete uvijek reći za seks. Doduše, bitno je i protiv kog igrate i kakav je rezultat.” Ne baš pozitivno iskustvo imao je Fredrik Ljunberg — tko zna gdje je, s kim, kako i zašto zapeo ovaj švedski ljubavnik: “Primijetio sam da bi mi noge utrnule i ne bih bio toliko agresivan”, opisao je onaj osjećaj kad ste na terenu drveni.

Upravo se za tu tezu o navodno smanjenoj agresivnosti hvataju oni koji apstiniraju ili savjetuju apstinenciju.

“Seks vas čini sretnim. Sretni ljudi ne trče milju za tri minute i 47 sekundi”, htio je pojasniti američki trkač Marty Liquori. Vjerojatno je zato među onima iz borilačkih sportova suzdržavanje od seksa uoči borbi prilično popularno — dobar dio njih na taj način žele povećati frustraciju i agresiju. S druge strane, MMA borkinja Ronda Rousey svojevremeno je isticala kako se prije borbi učestalo seksa jer time povećava razinu testosterona.

No, problem leži upravo u činjenici što postoji iznimno mali broj znanstvenih istraživanja, koja usto imaju svoja ograničenja. Istraživanja se uglavnom dotiču muškaraca, imaju neka metodološka ograničenja i, na kraju krajeva, nisu provedena na reprezentativnim uzorcima. Pa, opet, niti jedno od njih nije utvrdilo kako seks negativno utječe na izvedbu sportaša. I, eto, drago mi je što ste sad sve ovo pročitali, samo da bi vam rekao kako se odgovor na to sportsko-egzistencijalno pitanje dobrim dijelom krije već pri samom početku teksta — izuzetno je bitan kontekst u kojem se seks odvija, a mana svih tih istraživanja jest što taj kontekst zapostavlja ili ga ionako ne može vjerodostojno replicirati.

Naravno da ako maratonski puše, piju, ševe se i poput Diega Armanda Maradone slažu lajne, profići nemaju baš povećane izglede za hat trick jadnom i nemoćnom Chelseaju. Doduše, možda bi u nekim prošlim vremena mogli takvo što učiniti. Danas je, međutim, svrsishodnije, onako, strastveno voditi ljubav sa svojom odabranicom, pa usnuti poput bebača nakon dojenja, a dr. Pep preporuča da se seksate prije ponoći.

I tko bi ga znao — možda je stvarno to bio taj detalj koji je Kuna učinio laganim poput ptičice.