Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sin modernog nogometa

Javier Mascherano igrač je preko čije se karijere mijenjala igra

Zadnja izmjena: 28. siječnja 2018. Profimedia

Jean-Marc Bosman otac je modernog nogometa. Taj prilično opskurni nogometaš je tužbom na Europskom sudu pravde u Luksemburgu potpuno promijenio čitavu logiku poslovanja u nogometu i prebacio težište s klubova na igrače. Posljedično, pomogao je bogatim klubovima da budu još jači i dao nam je nogomet kakvog sada gledamo. Nogomet sa svim nedostacima i nejednakostima koje su posljedica promjene ravnoteže moći i s cijelim kvantnim skokom u kvaliteti koji je posljedica taktičkih trendova poteklih iz rada upravo najboljih ekipa.

A ako je Bosman otac, onda je Javier Mascherano sin modernog nogometa.

El Jefecito je karijeru počeo igrajući za River Plate, ali je vrlo brzo prešao u brazilski Corinthians. Razlog je bio vrlo jednostavan i svodio se isključivo na novac. Naime, iranski poduzetnik Kiavash Joorabchian osnovao je firmu Media Sports Investment preko koje je namjeravao, jasno je iz kreativnog imena, ulagati u sport i medije. Jedan od prvih velikih poslova MSI grupe bila je kupnja 51 posto Corinthiansovih dionica. Primarni cilj tog preuzimanja nije bio ni medijski ni sportski, bio je isključivo investitorski; time je Joorabchian dobio sasvim dobru polazišnu točku, prilično ugledan klub pod svojom kontrolom i iz njega se mogao zapravo uključiti u trgovinu s najboljim mladim talentima iz cijele Južne Amerike. Bez Corinthiansa pod njegovom kontrolom, Joorabchian bi teško potpisivao igrače na koje je ciljao i ostala bi mu opcija kockanja s manje poznatim igračima koje bi pridobio nekim financijskim bonusima i instant-sitnišem koje bi im gurnuo u džepove. Ovako je, osim trenutne financijske injekcije siromašnim nogometašima, nudio i priliku za izlazak na najveću scenu.

U to je vrijeme Corinthians bio svježi osvajač Svjetskog klupskog prvenstva, a nadimak kluba je Timão, što znači ‘velika ekipa’. Dakle, Joorabchian je imao i love za kupovati mlade talente i dobar klub u koji ih je mogao parkirati i staviti ih u izlog za velike klubove. Jasno, za veliku proviziju koja će ići njemu i njegovoj firmi, a ne igračima i klubu. Joorabchian je bio ‘Savjetnik’ koji je namirisao veliku lovu .

Prvi poslovi MSI grupe po kupnji Corinthiansa bili su Mascherano i Carlos Tévez. Masch iz Rivera, a El Apache iz Boca Juniorsa došli su u Brazil, ali su se zadržali prilično kratko. Obojica su pomogla u osvajanju naslova prvaka Brazila i obojica su bila dio Argentine na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, a time su privukli pažnju najvećih europskih klubova.

Simbol prljavštine u nogometu

I baš kada se očekivalo da Mascherano i Tévez prijeđu u neki klub iz užeg kruga favorita za osvajanje Lige prvaka, potpisali su ugovor s West Hamom.

Dobro, to s kim su i kakav ugovor potpisali, to još ni danas nije potpuno jasno. Bio je to klasični primjer sada potpuno zabranjenog ‘Third Party Ownershipa‘ u kojem je vlasnik nad ekonomskim pravima igrača bio njegov agent.

U Tévezovu je ugovoru tada stajalo kako ni klub ni igrač nemaju pravo odlučivati o transfernoj ponudi i prihvaćanju iste, nego isključivo MSI grupa. West Ham je bio u borbi za opstanak i sigurno nije mogao dovesti tako talentirane igrače, tako da je morao prihvatiti uvjete koje je MSI grupa postavila i prihvatiti igrače bez ekonomskih prava na njih, a za Joorabchiana bila je to prilika staviti svoje igrače u još privlačniji izlog nego što je to bila brazilska liga. Uostalom, nije slučajno da je Joorabchian pokušao kupiti i Čekićare.

Mascheranov prelazak u obranu označio je promjenu paradigme nogometa kao igre

Na kraju, West Ham je ostao u ligi, u zadnjem kolu Tévez je zabio gol za pobjedu i zaradio transfer u Manchester United, a West Ham je dobio i pišljiva dva milijuna funti. Ostatak je išao u džep Joorabchianu, koji je napokon prodao ekonomska prava na igrača.

Mascherano je otišao i ranije. Već na polusezoni i nakon samo sedam odigranih utakmica u West Hamovu dresu, njegovi su ga ‘Savjetnici’ poslali dalje. West Ham je bio protiv, trebao mu je u borbi za opstanak, ali klub nitko ništa nije pitao. Samo par mjeseci nakon što je došao na Boleyn Ground, otišao je u Liverpool.

Došao je do samog vrha igračke piramide, došao je u klub u koji kvalitetom i talentom itekako pripada. Samo, način na koji je došao onamo postao je simbol svega pokvarenog u modernom nogometu. Kroz Mascheranov se primjer najbolje očituje koliko je nogomet prljav posao, koliko se najviše bogate agenti i ‘savjetnici’ koji ucjenjuju klubove i igrače drže kao robove. Ove najbolje u zlatnim krletkama, one lošije u smrdljivim stajama, ali princip je isti. A Mascherano je postao simbol takvog poslovanja, sin modernog nogometa.

Kvantni skok i Pep

Igrački, bio je čudo. Još u Njemačkoj na Svjetskom prvenstvu, prije nego što ga je Europa upoznala, bio je standardni prvotimac Argentine. Odigrao je svaku minutu turnira na kojem je Juanu Romanu Riquelmeu čuvao leđa. Pokrivao je hektare prostora, trčao je kao lud i oduzimalo lopte. Bio je nenadmašan u duelima, agresivan i nabrijan, ali je bio sposoban distribuirati loptu i naći Riquelmea koji je čekao da mu ovaj prenese loptu od stopera.

Zapravo, bio je veznjak kakvog je Rafael Benítez trebao. Agresivan i moćan u duelu, ali i – kako ga je opisao Xabi Alonso – igrač „hladne glave na terenu, koji uvijek analizira i razmišlja o utakmici u svakom trenutku“. Samo što Benítezov nogomet nije bio moderan.

S Carlesom Puyolom koji se bližio kraju karijere, Pep Guardiola je u Barceloni trebao novog stopera. Međutim, Guardiola nije tražio pojačanje među stoperima; tažio je novog stopera među svim igračima po točno određenim karakteristikama. Trebao mu je igrač koji je agresivan i dobar u duelu, trebao mu je netko tko je toliko brz da može igrati gotovo na centru, a obavezno je da bude i dobar dodavač. Stopera koji udovoljavaju kriteriju bilo je iznimno malo. Jednostavno, odgajani su u drugačijem stilu nogometa, nisu mogli ispratiti kvantni skok u kvaliteti jer su pred njih stavljeni zahtjevi drastično drugačiji onima koje su naučili na svojoj poziciji u fazi igračkog odrastanja.

Zato, umjesto da traži stopera, Pep je uzeo Mascherana.

Tako je, na vrhuncu svoje fizičke moći, od Benítezova veznjaka postao Guardiolin stoper. Njemu su zahtjevi za agresivnom igrom visoko i distribucijom lopte bili prirodni. Jedino što mu se promijenilo u odnosu na vrijeme kad je čuvao leđa Riquelmeu bilo je to što je sada morao razmišljati o zaleđu. Ali za lika koji je hladne glave, koji stalno analizira i razmišlja, to i nije bio nekakav problem. Nije to bio ni manjak visine, jer Barcelona je imala ogromne postotke posjeda lopte, zbog čega nije često branila skok. Uostalom najbolji način da neutraliziraš visokog napadača dobrog u skoku i realizaciji nije da se hrvaš s njim, nego da postaviš liniju zaleđa toliko daleko da ga udaljiš od kaznenog prostora. Onda je visina nebitna sve dok je imao brzinu zbog koje je mogao napraviti ovo:

Moderni nogomet je uvjetovao da za Mascherana nema dovoljno mjesta u sredini terena. Ne radi se samo o Guardiolinom sustavu igre koji traži puno bolje razumijevanje prostora nego što ga Mascherano ima – njemu treba previše vremena da analizira situaciju pred sobom. Ne paničari, ali je prespor u reakciji. Teško se nosi s konstantnim presingom, teško razumije kutove iz kojih dolazi pritisak i zato kao takav veznjak više ne može funkcionirati na elitnoj razini.

Novac ispred emocija

No, zato može biti elitni stoper. El Jefecito je i dalje bio mali šef, ali sada je posao vodio iz zadnje linije. Njegov prelazak u obranu označio je promjenu paradigme nogometa kao igre. Od stopera se više nije tražilo da u taktički fond resursa donosi kvalitete kakve je imao Jaap Stam; tražila se brzina i visoka linija, distribucija i mirnoća na lopti.

Tako je Mascherano i igrački postao sin modernog nogometa.

Sada, kad je došao u ozbiljne godine u kojima se više ne može pouzdati u svoju brzinu zbog čega ne može držati visoku liniju, za Mascherana više nema mjesta u Barceloni. Postojale su dvije opcije. Prva je bila da ode natrag u Argentinu, odigrati sezonu u River Plati u okruženju koje ga je oduvijek obožavalo, premda je dolje odigrao tek sezonu i pol, a duga je bila da ode u Kinu. Prva opcija je bila odabrati emocije, a druga novac, obje jednako legitimne i poštene. Mascherano je izabrao drugu opciju i ide u Hebei China Fortune kod Manuela Pellegrinija, Gervinha, Ezequiela Lavezzija.

Ipak je on sin modernog nogometa.

Ne propusti top članke