‘Sine, kod Mancinija i nepokretni dobro igraju’: Pogledao sam finale Eura s Ćirom Blaževićem

Utakmica godine uz Game of Thrones kulise i trenera svih trenera

“Kako će ekipa koja ima Ćiru izgubiti? Samo što je kod Talijana Immobile, a ovaj naš je mobile”, malo glasnije sam viknuo u šefovu smjeru nakon iskrcavanja u Dubrovniku gdje sam bio gost Heinekena, službenog sponzora Eura 2020., na gledanju finala Eura u, u posebnom ambijentu uz dobitnike nagradne igre i domaćine Željka Velu i spomenutog Ćiru Blaževića. Naravno, pošalica u Ćirinom smjeru je poput nabacivanja na volej prekaljenom majstoru.

“Sine moj…”, rekao je, uhvatio me pod ruku i nastavio: “Kod Mancinija i nepokretni dobro igraju!” Velikom majstoru je dovoljna sekunda za repliku koja će od dijaloga učiniti anegdotu. A svaki put kad te onako uzme pod ruku, sa svojim šeretskim osmijehom i kaže ono svoje “sine”, ti si uvjeren da je, eto baš tebi, to izgovorio nekako posebno. Svaki put to pomislim. Kad je u svom stilu uletio među prisutne u Heinekenovoj ekspediciji i počeo šarmirati sve prisutne britkim i direktnim upadicama, komplimentima na tuđi i forama na svoj račun, shvatio sam da bez obzira koliko puta tome svjedočio, uvijek ću biti fasciniran spremnošću i energiji gospodina Miroslava Blaževića da bude – Ćiro.

Od samog početka, od zagrebačkog aerodroma do kraja cijelog događanja, njemu su prilazili ljudi, mladi i stari, koji su željeli selfie s omiljenim Ćirom i bilo je nešto nevjerojatno u njegovoj energiji i namjeri da svatko dobije svoju ‘porciju Ćire’ i da ode od njega nasmiješen, i da u tome uspije svaki put. A nije to nimalo lagan posao, dapače. To je jedan od razloga zašto je Ćiro pravi dugovječni nogometni brend. O tome koliko je oduvijek brinuo o toj strani posla, pričao je Vela dok smo u nedjelju prije finala onom poznatom dubrovačkom Karakom plovili na otok Lopud.

“Bio je to moj prvi zadatak oko reprezentacije, poslali su me onako goluždravog da uzmem nekoliko izjava na treningu u Maksimiru. I ja sam nevino i nadobudno prilazio Bobanu, Šukeru, Prosinečkom… I nitko mi neće dat izjavu. Bili su prilično grubi i jedva bi me i pogledali”, pripovijedao je najbolji poznavatelj stripa među sportskim komentatorima i nastavio uz smiješak: “A onda sam brzo otišao kod Ćire i gotovo zaplakao da mi nitko neće dati izjavu. Na što šef se smrtno uozbiljio, pozvao spomenute igrače, nešto im kratko rekao. Nakon toga, vrlo brzo, stajali su u redu preda mnom i vrlo srdačno davali izjave, ma kao da su samo mene čekali cijeli dan.”

Dok je Vela prepričavao zgodu, pored njega je stajao Ćiro i otpuhivao dimove, smješkajući se, vrteći glavom i otpuhujući dimove u savršenom ritmu uz priču. “I mene od tada zanima što ste Vi to njima rekli”, okrenuo se Vela prema Ćiri koji se na te riječi naglo uozbiljio, pročistio grlo, zakoračio u centar pažnje među nas koji smo slušali prispodobu, podigao važno prst i napravio savršenu dramatsku pauzu.

“Sine, poslao sam ih u p… materinu”, opsovao je odmilja Ćiro kako samo on to umije i kako se ne da napisati, nakon čega je uslijedila salva smijeha svih prisutnih. A onda je šef, iskusno sačekavši kraj gromoglasnog smijeha, dometnuo rečenicu koja mi još odzvanja glavom: “Publika je glavna. Sve je ovo zbog publike. Svi smo mi zbog nje tu”, izrekao je Ćiro svoj prvi zakon nogometnog showbussinesa. A dok sam uživao u sjajnom finalu, uz savršenu Game of Thrones kulisu, shvatio samo koliko je Ćiro u pravu i kako je na kraju sve predstava.

I zato će čovjek zauvijek biti i homo volans, čovjek koji se igra, jer koliko god nogomet ili bilo koju drugu igru proglašavali racionalno nebitnom, sve to pada u vodu pred strašću koju sam tako jasno vidio dok sam stajao na dubrovačkoj tvrđavi s 20 sretnika koji su s dječjim veseljem i iskrenim oduševljenjem uživali u tom neponovljivom finalu Eura kojeg su otvorili i zatvorili Talijani, uz spektakularno oduševljenje svih prisutnih nakon penala i uz vidno olakšanje kod Ćire, strastvenog ‘Talijana’ te večeri i svih ostalih Azzura na vrhu Revelina pred ogromnim ekranom iza kojeg se pružao pogled na more i zvjezdano nebo.

Ovaj Euro, upravo takav kakav je, sa povišenim emocijama, herojima i tragičarima, junacima i klaunovima, bio je predstava kakvu smo željeli. Ondje, na dubrovačkim zidinama, bila je predstava kako niste mogli zamišljati, jer sve je oduvijek u igri bitno — i ambijent, i predstava, i zaplet i rasplet. A sve je u završnoj zdravici, negdje iza ponoći, sažeo onaj koji se pravih riječi uvijek sjeti na vrijeme.

“Sine, vidi se tko je izmislio operu”, zaključio je i nasmiješio se Ćiro.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.