Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sjena sumnje

Rijekin napad na naslov, donedavno skoro gotova stvar, pretvara se u psihološki triler

Zadnja izmjena: 9. svibnja 2017. Goran Kovacic/PIXSELL

Do prethodne subote je Matjaž Kek bio budući trener Crvene zvezde.

Tako piše Nogomania, najpopularniji slovenski nogometni portal, koji je preko svojih kontakata u Beogradu došao do informacije kako se trener prije tri tjedna sastao sa Zvezdinim čelnicima i „praktično dogovorio“ preuzimanje klupe od sljedeće sezone. Također je, navode Slovenci, dao svoju riječ prvom čovjeku kluba Zvezdanu Terziću.

Slične su informacije došle i do nas. Kad se glasina o interesu Zvezde za Keka proteklog vikenda pojavila u medijima, otpisali smo je i ne pročitavši što u tekstovima na tu temu piše, jer sve je izgledalo kao klasična tabloidna izmišljotina ili u najboljem slučaju nagađanje – a time se na Telesportu ne želimo baviti.

Ne želimo se baviti niti teorijama zavjere, pa iskonstruirati priču kako je sve možda i smicalica ciljano lansirana iz redova rivala za naslov, sve kako bi uznemirila duhove i poljuljala samopouzdanje nakon poraza u ključnoj utakmici protiv Lokomotive, a uoči finiša sezone koji Rijeci donosi još teških izazova. Takvo nešto, primjerice, Marca gotovo redovito radi u Španjolskoj.

No, čini se da nije u pitanju samo naslijepo ispaljen hitac i da priča nije posve izmišljena. Nogomania, uostalom, nije tabloid i ne vjerujem da bi išla s njom da nema konkretna saznanja.

A onda, gostujući u emisiji Pod stijenama Kantride Radija Rijeka, Matjaž Kek nije demantirao glasine o Zvezdi, nego je čak naglasio da mu ugovor istječe 15. lipnja i da do tada „nema pregovora i razgovora s drugih klubovima“. Ako je priča lažna, zašto je nije naprosto opovrgnuo i rekao da nema govora o njegovom prelasku u najveći srpski klub, ne bi li to najefikasnije umirilo klub i navijače? A ne samo da nije, nego je čak ponovio datum kada mu istječe ugovor. Ako je u pitanju i samo njegov pritisak na Damira Miškovića da realizira usmeni dogovor i produži mu ugovor pod boljim uvjetima, financijskim i drugim, njegovi su odgovori na novinarska pitanja samo pogoršali stvari.

Penicilin za Keka

Ne možemo znati što je točno istina od onoga što se piše (i što ostaje potiho izrečeno, a nenapisano) niti bih sada ulazio u analizu što bi Kek i Rijeka dobili, a što izgubili ovim potezom. Međutim, to što se priča pojavila u ovom trenutku – bez obzira na razloge – predstavlja realni problem; problem koji je Kek mogao javno otkloniti čim mu je za to pružena prva prilika, a on je to propustio učiniti.

U nekim bi drugim okolnostima tih pet bodova izgledalo kao ogromna prednost. Ali sa sumnjom raste pritisak, a s pritiskom strah od neuspjeha

I problem koji može imati čak možda i presudnog utjecaja na rasplet utrke za prvaka.

Jer što će Kek reći igračima u svlačionici kad ga pitaju „Šefe, je li ovo istina?“ i hoće li se zadovoljiti ovako neodređenim odgovorom kao što je dao na radiju? Kako će na njihovu motivaciju utjecati to što ne znaju odlazi li trener ili ostaje povesti ih u Ligu prvaka, ako je na terenu izbore?

Nad stijene Rujevice nadvila se sjena sumnje i utrka za naslov pretvara se u napet psihološki triler.

A sumnja nije samo zbog priče koja nikako nije smjela izaći u javnost, nego i zbog Rijekine moći na terenu koja je nesumnjivo opala. Protekle subote, dok je Zvezda gubila od Voždovca i tako najvjerojatnije izgubila i titulu, Kekov aktualni klub odigrao je svoju uvjerljivo najgoru utakmicu ove sezone i prvi put u više od godina dana izgubio. Na stranu sad Lokomotiva, koja igra za Dinamo, na stranu i suđenje – ono što je momčad pokazala u Kranjčevićevoj za dvije je razine slabije od onoga što smo od nje navikli gledati. I sam Kek priznao je da po prikazanom nije ni zaslužila više. Pojedini igrači već dulje su vrijeme u blagom padu forme. Realizacija je postala problem.

A sad u goste dolazi Hajduk, koji napokon igra stvarno dobro i psihološki je neopterećen. Rijeci za tu utakmicu nema ponajboljeg igrača, Franka Andrijaševića, a – po svemu što znamo o hrvatskom nogometu – suci joj sigurno neće pomoći, ako joj već i ne odmognu. Nakon toga slijedi gostovanje kod jednako neopterećenog Slaven Belupa, čiji trener Željko Kopić – dinamovac, možda nije naodmet spomenuti – se već u nekoliko navrata pokazao kao svojevrsni penicilin za Keka i njegovu igru.

Strah od neuspjeha

Darkness crept back into the forests of the world. Rumour grew of a shadow in the East, whispers of a nameless fear“, što bi rekao J. R. R. Tolkien

Rijeka ima pet bodova prednosti, četiri utakmice do kraja, u posljednjoj odlazi na noge Dinamu. U nekim bi drugim okolnostima tih pet bodova izgledalo kao ogromna prednost, a preostale četiri utakmice kao četiri meč-lopte. Ali sa sumnjom raste pritisak, a s pritiskom strah od neuspjeha. Glasine s istoka samo ga pojačavaju.

Takva je naprosto ljudska priroda. Kad nešto želiš onoliko koliko Rijeka želi naslov, svoj prvi ikada, i kad mu se primakneš toliko blizu koliko se ona primaknula, a onda napraviš krivi korak koji te barem naizgled malo udalji od cilja, onda se u svijest uvuče nesigurnost, strepnja, strah. Trza se na svaki šum, a može doći i do svojevrsne blokade kao u subotu u Kranjčevićevoj.

Matjaž Kek, njegova momčad, navijači i Rijeka kao klub sada moraju zajedno učiniti sve što je u njihovoj moći da taj strah prevladaju i otjeraju sjenu sumnje daleko od Rujevice. Da pokažu od čega su i da su dorasli zadatku. Ako žele biti prvaci, onda strahu ne smije biti mjesta u svlačionici, jer i dalje je sve u njihovim rukama, odnosno nogama.

Možda konačno doživimo onu mitsku triler-završnicu koju, kako su voljeli reći sportski komentatori stare škole, ne bi režirao ni Alfred Hitchcock.

Ne propusti top članke