Hrvatska i dalje visi. Neobično mlaka jesenja noć u Stockholmu ponudila je blijedu i nejaku momčad koja je poražena od Švedske s 2-1, ali se tim jednim golom uspjela bar za nekoliko noći iščupati i sačuvati priliku da zadrži svoje mjesto među najboljim ekipama Lige nacija.
Počelo je bez prevelikih iznenađenja od Šveđana.
Ne zato što im je izbornik Janne Andersson u izolaciji i daleko od momčadi, nego zbog činjenice da te ovi Švedi ustvari i nemaju čime iznenaditi. Ali u njihovu slučaju, za razliku od većine momčadi, to je pozitivna stvar. Ona znači da je Andersson izgradio sustav do te mjere da imena na leđima — ili ako hoćete napuhane ‘vrijednosti’ na Transfermarktu — ne znače pretjerano mnogo.
Naravno da ova momčad ima uspona i padova i naravno da ovisi i o individualnim performansama, ali njeno najjače oružje već četiri godine upravo je činjenica da se radi o jednoj od taktički najdisciplinarnijih ekipa u Europi. Dva čvrsta bloka s po četvoricom igrača, uz dvojicu napadača koji defenzivno mnogo rade — uvijek je na prvom mjestu neutralizacija suparnika, pa onda sve ostalo.
Hrvatska je večeras, na stranu svi problemi, bila slaba. Švedska je zaslužila pobjedu
S druge strane Zlatko Dalić je opet morao improvizirati, obzirom da je noć ranije Marcelo Brozović dobio pozitivan rezultat na COVID-19, a zbog istog razloga je prethodno ostao i bez Domagoja Vide. U četvrtoj utakmici zaredom morao je mijenjati stoperski par, a ovaj put pored Marina Pongračića zaigrao je Duje Ćaleta-Car. Desno je priliku dobio Josip Brekalo, uvrhu napada zaigrao je Ante Budimir, a lijevo Ivan Perišić. Možda se očekivalo da će se tako raširiti švedska obrana i otvoriti prostor u sredini za Matea Kovačića, Luku Modrića i Nikolu Vlašića, ali ništa od toga nije se događalo.
Štoviše, Šveđani su lako neutralizirali i Perišića, a pogotovo Brekala, nisko postavljenom obranom smanjili prostor za manevar hrvatskom dvojcu u sredini i tako potpuno ugušili hrvatski napad, koji je djelovao bezidejno i loše. U drugom smjeru nije bilo puno bolje, obzirom da su Albin Ekdal i Kristoffer Olsson lako kontrolirali sredinu i koristili pokretljivost Juventusova Dejana Kuluševskog, kojemu je ovo bio tek četvrti start za nacionalnu selekciju.
Dalić je nakon dvadeset minuta glasno uzvikivao rješenje: Brekalu i Perišiću je zamijenio strane, a Nikoli Vlašiću uporno ponavljao da se zalijepi za Olssona i ne skida oči s njega.
No, ni to nije donijelo nekakvu veliku promjenu, naprotiv. Švedska je upravo istim kanalom koji je forsirala čitavo prvo poluvrijeme došla do zasluženog vodstva. Akcija je započela od vratara, preko Olssona do Emila Forsberga na desnu stranu došla do Mikaela Lustiga koji je u dubini našao natrčavajućeg Kuluševskog. Ovaj je otresao Kovačića i zabio svoj prvi gol za reprezentaciju.
Jasno je iz neutralnog kuta da ovaj Anderssonov Blågult evolouira i polako se prilagođava činjenici da na momčad, ispunjenu iskusnim nogometašima ili senatorima koji igraju tek u prosječnim klubovima poput Krasnodara, Sampdorije, Copenhagena ili švedskog AIK-a, nadolazi i napadački potentna generacija sa supertalentiranim Kuluševskim, Alexandrom Isakom te sada već obrambenim veteranom Victorom Lindelöfom.
Ukratko, u ovoj su Švedskoj jako svjesni svojih limita, pa zato maksimiziraju prednosti koje imaju u odnosu na ostale. Jedna takva moraju biti i prekidi, a njih su očito detaljno analizirali i u njima tražili rupu koja će im donijeti trijumf.
Ovaj pomoćnik je kod sva tri kornera Švedske postavljao ekipu, pretpostavljam prema analizi koja je na ovom tabletu. Hladno, ali standard. pic.twitter.com/tF15PpumKu
— Saša Ibrulj (@sasaibrulj) November 14, 2020
Na prvi rani korner trener vrata i analitičar 37-godišnji Maths Elevendal tu je ispod naših novinarskih mjesta izvadio tablet i glasno raspoređivao igrače. Prvi i drugi pokušaj su propali, na trećem je Maths napravio tek sitne izmjene — ovaj put skoro sam je ostao Marcus Danielson i zabio za velikih 2-0.
Ako drugo poluvrijeme nije donijelo pretjerano bolju igru Hrvatske, barem je Dalićeva momčad djelovala malo motiviranije.
Dalić je dodatno isprimještao zadnju liniju, na svojoj poziciji ostao je samo Ćaleta-Car, a prema naprijed je priliku dobio i Mario Pašalić, ali teško je reći da su se pred Šveđanima redale nekakve velike prilike. Naprotiv, sve što je Hrvatska pravila činilo se poput silovanja ideje koja ne prolazi i zaista je djelovalo kako je jedina nada da se Švedska umiri i čeka kraj, a onda napravi nekakvu pogrešku.
I jest. Hrvatska je do važnog gola za 2-1 došla manje-više sretno, lopta je udarila u Danielssona i prevarila Olssona, a na kraju je Dominik Livaković morao spašavati stvar.
Hrvatska je večeras, na stranu svi problemi, bila slaba.
Švedska je većim dijelom utakmice bila u kontroli, većim dijelom utakmice bila bolji suparnik i ona je ovu pobjedu zaslužila. I jedina pozitivna stvar je zapravo taj sretni gol, koji je Hrvatsku ostavio u igri za treće mjesto i vrlo važne milijune eura i utakmice s najjačima. U igri za ono što zapravo u ovoj Ligi nacija i jest najznačajnije.
Hrvatska barem ovisi o sebi, i za ostanak će joj protiv Portugala trebati bolji rezultat nego što Švedska napravi u Parizu. Samo to.
