Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Slom Lakersa: tko je kriv?

Već šestu godinu Lakersi ne mogu do playoffa. Čak ni s Lebronom u ekipi

Zadnja izmjena: 19. ožujka 2019. Ilustracija: Vladimir Šagadin/Telesport

Nade Los Angeles Lakersa da se u smiraj regularne sezone ipak mogu dokopati doigravanja pokopane su 4. ožujka porazom od Clippersa. Gradski rival i izravni konkurent za posljednje mjesto koje osigurava playoff i barem četiri utakmice u travnju sredio je Lakerse 113:105 i šestu godinu u nizu ostavio ih bez playoffa, a LeBrona Jamesa podsjetio kako je to ne igrati u doigravanju prvi put nakon 2005.

Doduše, Jezerčanima su ostavljene matematičke šanse za doigravanje iako je po igrama, formi i atmosferi oko momčadi bilo posve jasno da od toga nema ništa. Ekipa je klinički mrtva i da se sve raspalo potvrdila je i sljedeća utakmica protiv Denvera koju su izgubili u svojoj dvorani u kojoj je James, porazu visokom usprkos, proslavio prestizanje Michaela Jordana na vječnoj ljestvici najboljih NBA strijelaca.

Taj poraz je Lakerse natjerao da i službeno izvjese bijelu zastavu.

Umjesto da Jamesa okruže šuterima, Magic i Pelinka su krenuli smjerom ‘kvaziprosvjetiteljstva’ i Lebronu doveli playmakere i kreativce. Potpuno pogrešno

Najavljeno je da će James u ostatku sezone igrati limitirani broj minuta po utakmici i da neće igrati na drugim večerima back-to-backa. Lonzo Ballu na listi ozlijeđenih igrača pridružili su se Brandon Ingram i Kyle Kuzma. Roster je bio poprilično desetkovan pa su ga Lakersi odlučili popuniti kadrom iz South Bay Lakersa, vlastite G-League podružnice. Na desetodnevni ugovor su potpisali Andrea Ingrama, ime koje će vam malo što značiti ako niste okorjeli NBA fanatik, ali u kojem se dobro sažima bit problema Los Angeles Lakersa kao franšize.

Umjesto da iz filijale povuku nekoliko mladih i perspektivnih igrača koji u budućnosti mogu biti barem rubni roster igrači, Lakersi su odlučili kopirati potez od lani kad su pred kraj sezone potpisali Ingrama, 32-godišnjeg igrača koji cijelu svoju karijeru igra razvojnu ligu. Lani je to bio vrlo simpatičan potez, Andre izgleda kao odličan i skroman čovjek kojem su veliki Lakersi odlučili ispuniti snove da zaigra u NBA-u. Ove sezone potpis nema nikakvog smisla i tu je samo i isključivo zbog publiciteta Lakersa, da bi franšiza navijačima ponudila kakvu-takvu pozitivnu priču nakon kalvarije od regularne sezone.

I to je legitiman potez, posebno ako se radi o Lakersima. Ali je i problematičan, jer ocrtava negativnu stranu franšize kojoj su brand, publicitet i blještavilo važniji od košarke i konačnog proizvoda na parketu. Biti Laker tako je istovremeno i prokletstvo i blagoslov jer je glancanje branda često u sukobu sa strateškim odlukama koje znače rezultat.

Kronologija raspada

Sezonu 2018./2019. kroničari Lakersa pamtit će kao onu u kojoj se najmanje pričalo o košarci i posvećivalo pažnju parketu. Intrige, zakulisne igre, potencijalni odlasci i dolasci, toksična atmosfera u svlačionici, ozljede… Kao da sezona i nije mogla završiti drugačije za ljubičasto-zlatne nego kapitulacijom početkom ožujka. Tko je kriv za to i je li moglo drugačije?

Stvar je zapravo od početka sezone bila krivo postavljena. Predsjednik košarkaških operacija Magic Johnson i generalni menadžer Rob Pelinka slavodobitno su se smješkali kada su ovog ljeta potpisali Jamesa. Magic je NBA ikona i kultni igrač Lakersa koji je na poziciju u upravi došao posredstvom prijateljskih veza s obitelji Buss, a i zato jer je zvučno ime, karizmatičan tip koji savršeno utjelovljuje idealnog Lakera, ali i čije je znanje o vođenju NBA franšize i današnjim trendovima vezanim uz parket vrlo upitno. Zato su mu dodijelili Pelinku, sivu eminenciju franšize, bivšeg košarkaškog agenta za kojeg su procijenili da će zbog veza i poznanstava dobro plivati u močvari iza zastora.

Obojica su u Lakerse došli 2017. godine sa svetom misijom okončanja rebuilding faze franšize. Dovođenje Jamesa bio je pravi potez u tom smjeru, ali skepsa koliko su njih dvojica usitinu zaslužna je opravdana. James bi, budimo realni, došao u Los Angeles sve da smo glavni operativci u upravi bili moj prijatelj Luka i ja. Pelinka i Magic su zapravo tek trebali odraditi teži dio posla te Jamesu i gomili mladih igrača kojima je bio okružen na rosteru pridružiti prave igrače. Tu se nisu pokazali niti oni, a ni James i njegova svita koja amenuje svaki takav potez.

Umjesto da se drže recepta koji je godinama donosio Jamesu uspjeh i okruže ga šuterima, Magic i Pelinka su krenuli  drugim smjerom šireći kvaziprosvjetiteljske ideje da Lebronu ne trebaju šuteri u ovom stadiju karijere, nego playmakeri i kreativci. Potpisani su, između ostalog, Rajon Rondo, Lance Stephenson i Michael Beasley. Stephenson je već neko vrijeme izvan trenerove rotacije, Beasley je u Kini, a jedini koji standardno igra je Rondo. Treba naglasiti da su zbog ovih potpisa Lakersi pustili Brooka Lopeza i Juliusa Randlea, što je iz današnje perspektive velika greška. Dobro, hajde, barem nisu potpisali Carmela Anthonyja.

Lakersi su do Božića držali playoff kurs igrajući toplo-hladno s minimalnim ukazivanjem prizivanog Showtimea, ali zato sa solidnom obranom. Nakon toga kola su krenula nizbrdo. Prvo se ozlijedio James i propustio 17 utakmica što je njegovo najduže izbivanje u karijeri, a sredinom siječnja ozlijedio se i Ball. Bez Jamesa se raspao napad, a bez Balla je potonula obrana koja je donekle momčadi držala glavu iznad vode.

Bez rezultata i sa skromnim iskorakom mladih igrača poput Ingrama, Balla i Josha Harta narušena je atmosfera koja zbog trzavica na relaciji Lebrona i trenera Lukea Waltona, ali i Jamesa i suigrača, ionako nije bila blistava. A trade deadline se približavao. Što se u tom periodu događalo već je dobro poznata priča, a nije teško zaključiti kako se osjećalo pola svlačionice nakon što je preživjelo pokušaj bacanja pod vlak (čitaj: odlazak u Pelicanse).

Svi mladi igrači koji su trebali biti razmijenjeni u paketu za Anthonyja Davisa su ostali. Zapravo, skoro svi, jer je Ivica Zubac razmijenjen u Clipperse za Mikea Muscalu, stretch peticu, a u trejdu s Detroitom došao je i Reggie Bullock sa svojih 39 posto šuta s perimetra — jer Jamesu možda ipak trebaju šuteri?

Žrtva i krivci

Na primjeru Zupca se upravo najbolje vidi koliko Lakersi i dalje ne razmišljaju dugoročno nego ovise o stihiji i improvizaciji u hodu.

Profil igrača poput Muscale su bez problema mogli nabaviti na ljeto, ali Lakersi su potpisivali igrače poput Beasleyja i Stephensona. U tom slučaju, ne bi se trebali rješavati Zupca koji i u Clippersima potvrđuje da se radi o velikom defenzivnom potencijalu na poziciji centra, čije su brojke u zaštiti obruča elitne. Muscala igra devet minuta u prosjeku i tricu šutira 28 posto.

James se na parketu ponovno ukazao krajem siječnja s izjavom da pali playoff mode. Teško je osporiti njegove brojke od tada, ali je znakovito da su Lakersi nedugo nakon toga izgubili od Hawksa, Memphisa, Pelicansa i Sunsa — ekipa koje su Jamesove ekipe ranijih godina redovito šamarale. LeBron je vjerojatno zaboravio da više nije na Istoku i da mu je mlada škvadra upitne motivacije i neizvjesne budućnosti u Los Angelesu, baš kao i trener Walton.

Kada je na sezonu stavljen ključ u bravu oglasila se i šefica parade vlasnica Jeanie Buss koja je kao glavni problem franšize označila fake news fenomen koji se u Lakersima navodno pojavio za vrijeme trade deadlinea. Opovrgnula je informacije da su Lakersi htjeli razmijeniti kompletnu mladu jezgru za Davisa, a po novim izvještajima zaratila je s LeBronovim agentom Richom Paulom, a spominje se čak i trade Jamesa, što je nezamislivo. Već samo kotrljanje takvih informacija je još jedan prilog tezi koliko je franšiza organizacijski nestabilna.

I zato ako želimo odgovoriti na pitanje s početka teksta tko je kriv za fijasko Lakersa i tko će na kraju biti Pedro usmjerimo svjetla reflektora na… Lukea Waltona, koji će gotovo sigurno na kraju sezone dobiti otkaz i biti žrtvovan, jer to tako ide. Zapravo, svi znamo da riba smrdi od glave, a potomci velikog Jerryja Bussa nakon njegove smrti nisu pokazali sposobnost vođenja franšizu. Sasvim lijepo žive od dobro uhodanog posla i po inerciji će Lakersi uvijek biti Lakersi. Dok dionice rastu i korporativno bogatstvo se gomila na defektnom košarkaškom proizvodu, uvijek se može zažmiriti i za sve optužiti — fake news.

Život na staroj slavi

Magic i Pelinka su krivci za grozomoran roster i svinjariju koju su priredili pred trade deadline. Umjesto da vrebaju šansu kako priskrbiti još jednog superstara i posvete se isključivo lobiranju i regrutiranju, bilo bi im mudrije pogledati prema temeljima franšize. Analitički odjel im je jedan od najsiromašnijih u ligi, medicinsko osoblje je, sudeći po količini ozljeda, upitne kvalitete, baš kao i trenerski staff. Franšiza koja zarađuje kao Lakersi trebala bi imati elitni personal uz parket.

Na kraju je tu i James sa svojom klikom. Suučesnici su u pokušaju otmice Davisa, a Jamesova pasivna agresivnost plus izravne prozivke u smjeru trenera i suigrača ne služe na čast čovjeku koji se smatra nekakvim liderom. Mladi igrači Lakersa nisu bez mana, možda nisu dorasli zadatku koji je pred njih postavljen, ali ne treba zaboraviti da nisu oni došli Jamesu u Lakerse i obećali mu playoff nego je valjda bilo obrnuto. James je znao što ga u Lakersima čeka i koji su rizici. Igrač koji se cijelu sezonu nije spustio u defenzivni stav, a suigrače proziva zbog pristupa nije vođa.

Da se James nije ozlijedio o svemu ovome možda i ne bi pričali, jer bi Staples Center već sad bio rasprodan za playoff. Sad kad im je sreća okrenula leđa i usmjerila sezonu u drugu stranu, kolike su šanse da će smoći snage za samorefleksiju i učenje iz vlastitih pogrešaka!? Sudeći po prethodnim godinama, ne velike. Pogotovo dok se živi na staroj slavi i dok je prioritet brand, a ne košarka.

Ne propusti top članke