Slovenska (r)evolucija

Tour de France završava ovaj vikend, a Primož Roglič i Tadej Pogačar dominiraju. Kako?

Zadnja izmjena: 20. rujna 2020.

Za one koji to još uvijek možda ne znaju, slovenski biciklist Primož Roglič sportski je fenomen. Rođen u listopadu 1989. u Trbovlju, od malih je nogu tragao za daškom slobode i našao ga na obližnjem brdu; točnije, na skijaškoj skakaonici. Taj maleni nadobudni dječak izrastao je u perspektivnog skijaša-skakača, osvojio je svjetsko juniorsko zlato u ekipnom natjecanju te s pravom sanjario da bi jednog dana mogao skakati i u Svjetskom kupu.

Bilo je tako sve do ožujka 2007., kad mu je krila podrezao manjak respekta i straha prema Letalnici bratov Gorišek; na onoj stravično velikoj Planici doživio je pad, ali i samo potres mozga te lom nosa. Iako će on sam reći da je taj pad obložen mitom, to jest da nije bio ključan za prekid karijere, činjenica je da je nakon njega počeo nazadovati te da je na koncu s 21 godinom postao propali skijaš-skakač. Činilo se tada logičnim da pokuša živjeti poput ‘malog čovjeka’, ali Roglič je nastavio tragati za daškom slobode, koji će i ovog puta pronaći u brdima.

Koliko je priča o Rogliču eventualno hiperbolizirana ili isforsirana, oni koji još uvijek možda ne znaju detalje, neka procijene sami. Primož danas dominira sportom kojim je jako teško dominirati, pa i koji je zasigurno jedan od najtežih sportova na svijetu — što je svakako plodno tlo za varanje — a potvrda te dominacije trebala bi stići sutra, kad se završava 107. izdanje Tour de Francea, ove godine dugačko 3.483 kilometara.

“Moralo bi se dogoditi nešto strašno da ne bude prvi”, kaže mi Radoslav Rogina, naš friško umirovljeni biciklist i čovjek koji je do prije koju godinu vozio s Rogličem te gledao kako se početnički bruka i pada u pelotonu.

“Oni ne da su najbolji, nego su bolji od najboljih za klasu”

Naime, Roglič ima prednost od 57 sekundi nad prvim pratiteljem, a današnja pretposljednja, 20. etapa uključuje prvi kronometar, tzv. utrku protiv vremena, onu u kojoj biciklisti pojedinačno startaju te im se mjeri vrijeme vožnje. Zovu je i utrkom istine, jer nemate pomoć ostalih vozača iz tima, odnosno ovisite sami o sebi, o svojoj brzini i snazi.

Obično se na Grand Tourovima voze jedan do tri kronometra i radi se o disciplini u kojoj Roglič stvara razliku; ravničarske su etape manje-više izjednačene i na njima zbog pada ili mehaničkog kvara jedino možete izgubiti utrku, dok je Roglič jako dobar i kao penjač, tj. teško ćete ga pobijediti radeći razliku na brdskim etapama. Nemali broj dobrih penjača je, pak, nešto sporiji na kronometru, na kojem Roglič dominira dijelom i zato što su snaga i eksplozivnost koje crpi iz nogu, pa i idealni položaj tijela na biciklu, posljedica dugogodišnjeg bavljenja skijaškim skokovima.

Vati po kili

“Postoji priča i da mu je zbog tog pada malo poremećen centar za bol”, sjedim na kavi s našim već poznatim sugovornikom Ivanom Milunom, još jednim čovjekom koji je vozio s Rogličem, dok je ovaj tek počinjao na rekreativnoj razini. Milun sugerira da je i zbog toga vraški izdržljiv, a Rogina mi kaže da je ta ‘priča’ istinita. “Možda je to neka prednost, a možda i nije”, smatra Rogina. “Jer ako se on daje više nego što bi trebao i ide iznad svojih mogućnosti, onda bi se to vidjelo drugi dan. To bi ga istrošilo i bio bi mrtav, a to se ne događa.”

No, ovo nije drugi dio priče o Rogliču, već uvod u priču o nestvarnoj dominaciji Slovenaca na ovogodišnjem Tour de Franceu.

“Oni ne da su najbolji, nego su bolji od najboljih za klasu”, pokušava dočarati Rogina, referirajući se na Rogliča, ali i na Tadeja Pogačara, prvog pratitelja i drugog u generalnom plasmanu. Pogačar je još jedan fenomen, ovaj put isključivo biciklistički. “Ovo mu je druga sezona na elitnoj razini i drugi Grand Tour u životu”, priča Milun.

Biciklizam slovi za sport u kojem se sazrijevanje odvija sporo, a vrhunac dolazi tek kasnije, nerijetko u 30-ima. Primjerice, najboljim mladim vozačima smatraju se oni starosti do 25 godina. Gledajući poredak prvih 135 vozača na Touru, barem do prije koji dan, Pogačar je najmlađi, kao i najmlađi osvajač etape na Touru od 1993., a kasnije će uzeti još jednu. Za dva dana navršit će 22, a prošle je sezone postao najmlađi pobjednik World Tour utrke, osvojivši Tour de California. Na tom prvom Grand Touru, lani na Vuelti, osvojio je tri etape te završio treći u generalnom plasmanu, slušajući na koncu slovensku himnu jer je Roglič bio prvi. Što ga čini monstruozno dobrim za svoje godine?

“A vati po kili, što bi drugo”, smije se Milun, referirajući se na snagu koju može proizvesti s obzirom na kilažu. “To je prvi i osnovni uvjet… Ali za tako mladog vozača, on ima izuzetnu izdržljivost i rijetko tko s tako malo utakmica u nogama može izdržati tri tjedna u takvom ritmu”, priča. “Naravno, i mentalno je jako dobar, ne paničari, inteligentan je. A pokazalo se i da ne mora imati svemirsku ekipu”, pričamo o tome kako je ostao bez dva bitna člana ekipe na Touru — od osam, koliko ih starta — pa i da je svejedno dobro pratio žutu majicu, tj. Rogliča, čiji je Team Jumbo-Visma najjači.

Također, Pogačar je dokazao i da je među najboljim penjačima, poznato je da je izvrstan kronometraš, a zaostatak od 57 sekundi dijelom je nastao jer se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme — na sedmoj etapi peloton se zbog pada razlomio na dva dijela, a Pogačar je ostao iza, u gužvi koja je nastala. “Osvojit će Tour kad-tad, to uopće nije upitno”, kaže Milun.

Pogačar nije pao s kruške

Pa ipak, Pogačar je zapravo dio novog trenda u biciklizmu, onog prema kojemu će mlađi vozači ranije sazrijevati. I s Milunom i s Roginom pričam još o wunderkindu Remcu Evenepoelu, prošlogodišnjem pobjedniku Toura Eganu Bernalu i drugima, koji postaju lideri ekipa i tzv. protected rider, oni koji ganjaju generalni plasman i za koje drugi rade. Kao jedan od razloga zašto se biciklistički poredak mijenja nameće se to što na nižim, pa i amaterskim razinama, dolazi do sve veće profesionalizacije.

“Ja gledam kako juniori treniraju i skoro da nema razlike u odnosu na seniore”, kaže Rogina, referirajući se na slovenski Adria Mobil, kontinentalnu ekipu iz najniže, treće kategorije, u kojoj ima i profesionalnih i amaterskih ekipa. “To je sve jako kontrolirano i naravno da onda možeš planski napredovati.” Priča o Rogliču i Pogačaru mogla bi implicirati da svjedočimo slovenskoj biciklističkoj revoluciji, ali prije možemo pričati o evoluciji. Slovenci već 10 do 20 godina daju vozače koji nastupaju na elitnoj razini, ali sve donedavno nisu bili u samom vrhu.

Ne zamjerite nam ako nekog izostavimo, ali svakako treba spomenuti Andreja Hauptmana, čovjeka koji je 2001. osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu i koji je odgojio Pogačara, a onda i umirovljene Boruta Božiča i Simona Špilaka, pa i još uvijek aktivnog Janeza Brajkoviča. Uz dominantnu dvojku pak, na Touru danas voze Matej Mohorič, Jan Polanc i Luka Mezgec, koji je umalo uzeo 14. etapu te jučer ponovno završio drugi. Njih petorica od 2014. imaju 17 osvojenih etapa na Grand Tourovima — osvojiti etapu, pogotovo na GT-u, vrlo je cijenjeno i prestižno postignuće — a još nekoliko Slovenaca nastupa u WT ekipama.

“To je dugogodišnji kvalitetan rad”, započinje Milun o nečemu što je u hrvatskom sportu uglavnom nepoznanica. “Koji svake godine generira sve više djece koja se žele baviti biciklizmom. Ok, treba se potrefiti takav talent, ali Pogačar nije pao s kruške. Ja sam bio na tim utrkama gdje se on pojavljivao kao klinac i od tada ga pratim.”

Nositelji rada s mladima ponajprije su dvije profesionalne ekipe — Adria Mobil i bivša Radenska, danas Ljubljana Gusto Santic, u kojoj je stasao Pogačar i koja ima i žensku ekipu — a velik broj djece trenira i u Savi Kranj te Perutnini Ptuj. “Recimo, pogledaj Adriju“, priča sad Rogina. “Oni u najmlađoj uzrasnoj kategoriji uvijek imaju 40 do 50 djece. To su početnici do 12 godina. U cijeloj Hrvatskoj ih nema toliko”, priča pa se dotičemo onog da je gotovo svaki hrvatski biciklist stasao u slovenskim ekipama. “Do juniora ostane njih, recimo, 15, i barem jedan ili dva odlaze u World Tour ekipu”, nadovezuje se na prethodno.

U blizini Novog Mesta polovicom 1990-ih sagrađen je i nenatkriveni velodrom koji je u međuvremenu propadao, samo da bi ga prije dvije godine uredili i natkrili, pa se njime sada po zimi služi velik broj djece i početnika.

Rog and Pog

“Oni imaju i jaku mountain bike scenu pa i od tamo povlače vozače“, nastavlja Milun te navodi primjer Luke Mezgeca. Ako se pak vratimo na Rogliča, možemo reći da je on plod sreće i slučajnosti, ali s druge strane je indikativno da je uopće odlučio sjesti na bicikl; kao rekreativni sport, biciklizam je u Sloveniji bio popularan još u Jugoslaviji i to je tradicija koju je očuvana.

“Imaju jako puno rekreativnih klubova s velikom bazom članova”, kaže Milun pa Rogina potvrđuje da gotovo svako mjesto ima klub. Kakva je konfiguracija terena? “Ja sam iz Varaždina, pa nemaš brdo u blizini”, kaže Rogina. “U Sloveniji se može gotovo svugdje trenirati. Imaš ravnicu, imaš brdo… Može se reći da imaju bolje terene.”

Vraćamo se još nakratko na današnju generaciju; Mohorič je svojevremeno izjavio da su Slovenci počeli dobivati više prilika u stranim timovima, da se u toj mjeri više ne favoriziraju domaći vozači, pa i da su zato stali uz bok biciklističkim silama.

“Njima se uvijek bilo teže probiti”, kaže Rogina, ali smatra da su se za bolji status izborili prije svega na račun vlastitog rada i talenta. “Uvijek ima diskriminacije”, kaže pak Milun. “Oni nikad nisu bili veliko ime, a i naravno da svi guraju svoje. To je uvijek bilo tako. Ali opet, talent je talent. I što je više takvih talenata, to je više prilika.”

Za kraj, pitam Miluna: koliko je bitna kultura bicikliranja ili svijest o biciklu?

“Ja bi rekao da je to povezano općenito s kulturom naroda i mentalitetom”, počinje. “Ti da voziš i da, recimo, zažmiriš, ti ćeš znati kad si ušao u Sloveniju. Na cesti su ljudi kulturniji prema tebi. Kod nas te tjeraju u onu stvar, a tamo ti trubnu i pozdrave te”, zaključuje pa obojica brzamo sjesti na bicikl — treba stići makar na kraj ovogodišnje kraljevske etape; one u kojoj će popularni Rog and Pog zauzeti drugo i treće mjesto te samo potvrditi svoju dominaciju.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.