Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Smrt u Monzi: Njemački grof, nesuđeni naslov i najgora nesreća u povijesti Formule

Neobična priča o Wolfgangu von Tripsu

Wolfgang Alexander Albert Eduard Maximilian Reichsgraf Berghe von Trips bio je čovjek kompliciranog imena i barem podjednako zamršenog vozačkog karaktera. Rođen je u Kölnu 4. svibnja 1928. kao izdanak ugledne njemačke plemićke obitelji, koja neće podržavati njegove ludorije s utrkivanjem. Stoga je u ranim 1950-ima, dok se uglavnom natjecao na motociklima, često koristio pseudonim Alex Linther.

Obiteljski se dvorac nalazi nešto sjevernije, uz nizozemsku granicu, ali mladi je Wolfgang odrastao u manjem zamku Hemmersbach u Kerpenu, gradu nešto manjem od Zadra, koji je, ponajviše upravo zahvaljujući von Tripsu postao središte njemačkog automobilizma. No, o tome nešto kasnije. Kao dijete je s roditeljima znao odlaziti gledati utrke na Nürburgringu, gdje je postao opčinjen Berndom Rosemeyerom, možda i najspektakularnije talentiranim vozačem u povijesti Grand Prix utrka.

Sjeme je posađeno.

Broj kotača definitivno je odlučio udvostručiti 1954., a već iste godine pobjedom u klasi na Mille Miglia pokazuje da je to bila ispravna odluka. U utrkama izdržljivosti postići će mnoge dobre rezultate, a posebno se ističe pobjeda na utrci Targa Florio 1961. Ipak, slavu će mu donijeti druga disciplina, Formula 1, u kojoj je trebao debitirati 1956. kao Ferrarijev tvornički vozač u — može li biti bolje potvrde veličine talenta — Monzi, na stazi koja će mu odrediti, a na kraju i uzeti život.

Ali nije.

Na treningu je doživio težak udes, isprva pripisan neiskustvu i mladosti, ali kasnije se ispostavilo kako je uzrok ipak bilo pucanje ovjesa na njegovu Ferrariju. Svejedno, inicijalni komentari i nekoliko drugih nesreća (mada zapravo ni po čemu ne previše njih) donijet će mu reputaciju incidentnog vozača i nadimke kao što su „Von Crash“ ili „Count Crash“. Ipak, u sljedeće dvije sezone sve više nastupa za Scuderiju, zadobivajući sve više povjerenja Enza Ferrarija. U, pogodit ćete, Monzi 1957. je prvi put na postolju, ponavlja to u Reimsu sljedeće sezone, a potom u Monzi, pred očima Il commendatorea i tifosa, na kočenju za Lesmo nepotrebno griješi i udara u zadnji kotač BRM-a Harryja Schella. Obojica moraju odustati, Ferrari je potpuno uništen, a Taffy ozlijeđen.

Zvjezdana sezona

Taffy?

Postoji nekoliko teorija o tome kako je dobio taj nadimak, uključujući i čudan njemački izgovor engleske riječi za karamelu, ali najmanje se stupidnom čini ona po kojoj ga je tako nazvala (i tako izgovarala spomenuti izraz) supruga momčadskog kolege Petera Collinsa zbog crvenkasto-smeđe boje kose. Dakako, za razliku od pomalo sirovog Luigija Mussa, Von Trips se, kao plemić obrazovan u najboljim školama, odlično slagao s Collinsom i Mikeom Hawthornom, čineći Ferrarijev Dream Team 1958.

Dream Team iz kojeg će jedino on živ dočekati početak sljedeće sezone. Bila su to takva vremena…

U Ferrari su došli neki novi vozači, a Enzo ga je nakon sramote u Monzi stavio na hlađenje. Odvezao je jednu F1 utrku za Porsche, ali bio je mnogo uspješniji u utrkama izdržljivosti, također za njemačku marku. Drugim mjestom u paru s Joom Bonnierom na posljednjoj utrci sezone u Goodwoodu, ispred objektivno bržeg Ferrarija pomogao je razrješenju sezone u korist Aston Martina i ponovo skrenuo na sebe Enzovu pozornost. Od kraja te sezone do smrti dileme više nije bilo — Taffy je bio standardni član Ferrarijeve F1 momčadi u svoje dvije posljednje sezone.

A te dvije nisu mogle biti različitije.

Ona 1960. je više-manje bila unaprijed izgubljena, dinosauri s motorom sprijeda nisu mogli protiv dominantnih Coopera, ali za sljedeću su bile najavljene velike promjene, uvedeno je ograničenje zapremine na 1,5 litru, a Ferrari je imao uvjerljivo najsnažniji motor te zapremine. Sezona 1961. proteći će u znaku dvoboja dvojice Ferrarijevih vozača, Taffyja i Amerikanca Phila Hilla.

Nakon četvrtog mjesta u Monaku počinje zvjezdana sezona Wolfganga von Tripsa: u Zandvoortu osvaja prvu pobjedu, ponavlja uspjeh u Aintreeju, dok u Spa-Francorchampsu i na Nürburgringu završava drugi. Dominacija neobičnih Ferrarijevih bolida s motorom iza vozača i ‘nosnicama’ — model 156 je uglavnom poznat kao „nos morskog psa“ — oduševit će mnoge fanove, a mistični njemački grof postati doživotni idol mladom dječačiću po imenu Chris Rea, koji će mu 1996. posvetiti i srednjemetražni film/album La Passione. Za tu je prigodu Rea napravio i repliku modela 156, jer je Ferrari na kraju sezone naprosto uništio stare, islužene bolide…

Bolid uletio u publiku i kosio sve pred sobom…

Njemački grof koji je do početka te sezone izgledao kao solidan, ne i izniman vozač, došao je na Monzu, gdje se vozila predzadnja utrka sezone, kao prvi favorit za titulu. Vodio je u prvenstvu s 33 boda, četiri više od Hilla, a kada je osvojio i prvi pole position karijere činilo se da ga ništa ne može zaustaviti u pohodu na titulu.

Zaustavila ga je sudbina. Tako bar vjeruju mnogi, a jedna od najčešće prepričavanih legendi Formule 1 (za koju je gotovo sigurno da je apokrifna i nema veze s istinom) govori kako je već rezervirao let za Njemačku nakon utrke, a taj se zrakoplov srušio, te svi članovi posade i putnici poginuli.

No, niti on se nikada nije vratio u Njemačku.

Startao je očajno. Prerano je krenuo, stao, pa prekasno uistinu počeo voziti, te je pao na šesto mjesto. Dakako, njegov je Ferrari bio mnogo brži od nekih bolida ispred njega te je vratio nekoliko pozicija, a posljednjeg je pretekao mladog Jima Clarka u Lotusu. Približavali su se Parabolici te je počeo skretati ulijevo, kako bi uhvatio što bolju putanju za ulazak u taj superbrzi zavoj…

No, ondje se već nalazio Škotov Lotus. Iskoristivši zavjetrinu, održao se iza objektivno bržeg Ferrarija i krenuo u pretjecanje. Nemoguće je jasno reći zašto ga Taffy nije uočio u retrovizoru, možda je naprosto arogantno pretpostavio kako je njegov bolid toliko brži da ga nitko od vozača iza nije mogao pratiti…

Sudar se dogodio pri brzini većoj od 230 km/h i bio je silovit. Lotus se okrenuo i odletio, ali ostao na stazi, dok je Ferrari lansiran u zrak, uletjevši u publiku i koseći sve pred sobom. Von Trips je bio mrtav na mjestu, ali s njim je život izgubilo i 14 gledatelja. Bila je to, a srećom i ostala, najveća nesreća u povijesti Formule 1 i nadajmo se da će tako ostati zauvijek.

Upozorenje: video nesreće sadrži vrlo mučne prizore.

Karika koja nedostaje

Bio je to trkaći incident, Clark je oslobođen svih optužbi i nitko mu nije zamjerio pokušaj pretjecanja. Utrka nije prekinuta — bila su to takva vremena. Hill je pobjedom matematički osigurao naslov, postavši prvi Amerikanac kojem je to uspjelo. Zanimljivo, još će samo jedan američki vozač uspjeti ponoviti taj pothvat, Mario Andretti 1978. I njegov je jedini konkurent za titulu bio momčadski kolega, Ronnie Peterson. Švedski vozač poginut će u Monzi, a Andretti tom smrću osvojiti naslov…

Daleko od današnjih odnosa zavisti, optužbi i netrpeljivih suparništava, tankoćutni Phil Hill (intelektualac koji je prije svake utrke povraćao od nervoze) nedugo je nakon tragedije u Monzi otišao posjetiti koleginu obitelj. Otac, u ranoj fazi staračke demencije, nije bio u potpunosti svjestan gubitka sina, dok je majka, prava dama, aristokratkinja, primila američkog vozača i zahvalila mu na ljubaznosti odvajanja vremena za posjet.

Ta je elementarna ljubaznost i inače bila Taffyjeva karakteristika i razlog zašto su ga kolege i gledatelji voljeli. Von Trips je bio uljuđen, šarmantan i pristojan prema svima. Nije bio u svijetu utrka zbog nekakvog samodokazivanja ili zgodnog dodatka plejbojskom životnom stilu; one su bile njegova strast, život, i, nažalost, smrt.

A ta je strast dovela do velikih stvari, kojima svjedočimo i danas.

Potkraj 1950-ih Kalifornijom se počela širiti nova trkaća disciplina, karting, a njena će popularnost ubrzo postati globalna. Zanimljivo, prvi je go-kart napravljen u Kurtis-Kraftu, tvrtki koju je osnovao Frank Kurtis — pravim imenom Franjo Kuretić, Hrvat rodom iz sela Razdrto u Gorskom Kotaru. Slovo „k“ u nazivima vozila i discipline tako je posredna posveta njegovim korijenima i prezimenu, čije prvo slovo, začudo, nije izmijenjeno u amerikaniziranju.

Von Trips se oduševio kartingom i doveo ga u Njemačku, a prvu stazu u toj državi otvorio je u svom Kerpenu. Staza će kasnije mijenjati vlasnike, a jedan od njih bit će Rolf Schumacher, te će njegovi sinovi Michael i Ralf ondje učiti voziti i napraviti prve trkaće krugove. Kasnije će Michael, dakako, postati najtrofejniji vozač Formule 1 svih vremena i, zanimljivo, prvi Nijemac nakon Von Tripsa koji je pobijedio u F1 utrci pune dužine — Jochen Mass jedinu je pobjedu ostvario na Montjuicu 1975. u utrci prekinutoj zbog kiše, a Jochen Rindt, mada etnički Nijemac, službeno se vodi kao Austrijanac. Sedmerostruki prvak danas je (bilo bi neusporedivo ljepše da je i svjestan toga, kao i ma čega drugog) vlasnik te staze, na kojoj je početkom novog tisućljeća mnoge od svojih prvih krugova odvezao dječačić za kojeg ste možda također čuli, imena Sebastian Vettel.

Sa sedam Schumacherovih i četiri Vettelove titule Njemačka je jedna od najuspješnijih zemalja u povijesti Formule 1. Do Drugog svjetskog rata bila je i jedna od najuspješnijih u tadašnjim Velikim nagradama, a Bernd Rosemeyer, Rudolf Caracciola, Hans Stuck stariji, Hermann Lang, Manfred von Brauchitsch, Christian Lautenschlager i drugi istinske su legende i među najvećim vozačima u povijesti Grand Prix natjecanja, čija je Formula 1 slijednik i baštinik — a ne, kako se danas često pogrešno promatra, početak svega i jedini vrhunac.

Michael Schumacher i Sebastian Vettel samo su vratili njemački automobilizam na mjesto koje mu je tradicionalno pripadalo. A karika koja nedostaje, najveće ime tijekom kriznog razdoblja od 50 godina i okidač kasnijih uspjeha, bio je Wolfgang von Trips — čovjek koji je bio samo jedan jedincati pogled u retrovizor udaljen od toga da postane prvi njemački F1 prvak, te spasi svoj i još 14 nedužnih života.

Ne propusti top članke