Bayern je jedna od tih momčadi.

Često su njihovu bivšem treneru Pepu Guardioli prigovarali kako baš taj dio tog kluba ne razumije i kako pokušava od Bayerna stvoriti nešto što on nije. Nešto na svoju sliku, koja se ne preklapa sa slikom kluba. Ta je dijagnoza bila – kako u korijenu, tako i u interpretaciji – potpuno pogrešna. Njemačka je nogometna škola doživjela „Das Reboot“ (sjajno opisan u istoimenoj knjizi Raphaela Honigsteina), a s njime i njegova prva perjanica, minhenski Bayern.

U tom se smislu Guardiola savršeno uklapao kao jedan od posljednjih dijelova slagalice ultramodernog kluba, što imidž kakav je Bayern uvijek volio imati. Međutim, Pep Guardiola nikad nije bio utjelovljenje Bayerna. Njegovo utjelovljenje, kako na terenu tako i izvan njega bio je sam kapetan, Philipp Lahm. A isto je značio i njemačkoj reprezentaciji.

Odrastanje

Sve je počelo prije 33 godine u Münchenu, rodnom gradu Philippa Lahma. Krenuo je u lokalnom FTM Gernu, da bi već kao 11-godišnjak došao u Bayern. Kako to bude s najtalentiranijim mladićima, počeo je kao napadač, samo kako bi njegovi treneri brzo shvatili da su njegove sposobnosti idealne za bočne pozicije, posebno one u obrani. Brzo je u omladinskom pogonu pokazao da je igrač za velike domete, ali kako su tada u klubu bili Willy Sagnol i Bixente Lizarazu, nije bilo načina da se ugura u prvu momčad.

Hermann Gerland, danas desna ruka Carla Ancelottija, a tada trener Bayernove rezervne momčadi, bio je svjestan kako je mladi Philipp predobar igrač da bi igrao u trećoj ligi, pa je njegova profesionalna karijera započela posudbom u Stuttgart. Potez se pokazao kao pun pogodak, jer Stuttgart je tada bio ozbiljna momčad koja je igrala Ligu prvaka, a mladi se Lahm dodatno mogao razvijati pod iznimno budnim okom Felixa Magatha. Kada se vratio u Bayern, već je bio njemački reprezentativac te igrač koji je sakupio preko 50 nastupa u Bundesligi.

Već je u prvoj sezoni u Münchenu iskoristio Lizarazuovu ozljedu te prisvojio mjesto lijevog beka, koje više nije ispuštao. Sljedećih 10 i više godina bit će jedan od oslonaca kluba, igrač na kojeg se uvijek može računati. Njegov minimum često je bio maksimum mnogih drugih.

Pa ipak, trenutak koji je obilježio rani period njegove karijere nije došao u klupskom dresu. Poslije katastrofe na Euru 2004., slavni je njemački Reboot započeo na Svjetskom prvenstvu 2006., koje je bilo prvo (kasnije će se ispostaviti) na dugom putu prema nizu od šest barem polufinala na velikim natjecanjima za Die Mannschaft od tada do Eura 2016. A taj je put započeo briljantnim pogotkom baš Philippa Lahma (utakmica protiv Kostarike), mirnog i povučenog momka koji će osam godina kasnije nositi ‘trakicu’ kada će Njemačka postati svjetski prvak.

Identitet

Iako je Lahm igrač koji je osvojio sve trofeje i s klubom i reprezentacijom, to nije ono što ga razdvaja od ostalih. Ti ga uspjesi svrstavaju među samu kremu generacije, ali ne odvajaju od ostalih obrambenih igrača iste ili slične klase.

Od svih stvari koje se kod Lahma mogu vidjeti, jedna brojka odskače. Vrlo okrugla je to brojka, a odnosi se na broj crvenih kartona. Tijekom bogate nogometne karijere na najvišoj razini niti jednom nije izbačen s terena, a branio je najbolja svjetska krila i napadače. Teško je sjetiti se ijedne situacije da je dobio žuti karton zbog prigovora, simuliranja ili svađe.

Štoviše, uz Gianluigija Buffona, teško se sjetiti ijednog igrača kojeg svi rado vide, svi rado pozdravljaju te o kojem nitko neće reći ništa loše. Jednostavno je oduvijek bio takav. I time potpuno odudara od dotadašnjeg stereotipa, od onoga što se prije desetak godina očekivalo od vođe.

Lahm odlazi kao jedan od najvećih bekova svih vremena i jedan od najdugovječnijih Bayernovih kapetana. Hvala ti, Kapetane! Ovo nije zbogom nego doviđenja

Po dojmom igrača kakvi su bili Stefan Effenberg, Oliver Kahn ili Marc van Bommel, raslo je uvjerenje da kapetan (pogotovo onaj Bayernov, kluba koji se zvalo i FC Hollywood) mora biti onaj koji će podviknuti na suigrače, pa se i unijeti u lice ako je to potrebno. Lahm nije takav. Nije konfliktna ličnost. No, zbog toga ne samo da nije ništa manje lošiji igrač ili kapetan, nego suprotno. Stoga je zato bio idealni kapetan ovog novog, modernog Bayerna. Kluba koji je prestao biti FC Hollywood, a postao posljednji krik nogometne mode.

Amerikanci imaju izraz silent leader za čovjeka koji vodi primjerom, radnom etikom, odnosom prema poslu, radu, suigračima i protivnicima. Tako i Lahm svojom prisutnošću na terenu utječe na ostale igrače. Zato je Bayern ove sezone s 46 žutih i nijednim crvenim kartonom najkorektnija momčad Europe, a tako je već posljednjih nekoliko sezona. I nije to samo Bayern, već i njemačka reprezentacija. A takvo ponašanje na terenu i izvan njega počinje baš s kapetanom.

Ostavština

„Philipp Lahm je vjerojatno najinteligentniji igrač kojeg sam trenirao. On je jednostavno na drugoj razini“, sjajno je Bayernovog kapetana okarakterizirao Pep Guardiola. Baš ga je katalonski trener redovito počeo koristiti kao multifunkcionalnog igrača koji može zauzeti mjesto u sredini terena kako bi manje koristio fizičke elemente svoje igre, a više one mentalne, s kojima je Pep bio impresioniran.

„Lahm je igrač koji može igrati na 10 različitih pozicija na terenu“, tvrdio je Guardiola dok je još bio u Bayernu. I doista je bilo tako. Igrao je na svakoj poziciji osim na onoj centralnog napadača. Guardiola je shvatio da je šteta držati igrača takvih mentalnih i intelektualnih kapaciteta uz liniju gdje ne može kontrolirati cijeli teren. Jer uvijek su igrači u sredini terena ti koji moraju najviše mentalno raditi.

Uostalom, nije slučajno da su ponajbolji treneri današnjice (Guardiola, Diego Simeone, Ancelotti…) baš oni koji su tijekom igračke karijere igrali poziciju zadnjeg veznog, istu onu na kojoj je Pep bio često koristio Lahma. Jasno je zašto je tako; igrač na toj poziciji mora razumjeti gotovo pa sve faze igre te kontrolirati cijeli teren. A Lahmovo razumijevanje igre i intelektualni kapaciteti bili su oduvijek oni zadnjeg veznog. Kao mlađi, imao je atleticizam beka, ali mentalni sklop zadnjeg veznog.

Na račun tog spoja, uspio je desetak godina kontinuirano biti u vrhu, praktički bez ijedne ozljede. S vremenom su Bayern i njemačka reprezentacija postale momčadi prepune multifunkcionalnih igrača, čije su mentalni kapaciteti i razumijevanje igre iznad njihovog talenta i fizičkih mogućnosti. Jedan od takvih igrača svakako je i Thomas Müller, nogometaš puno žovijalnijeg karaktera s kojim Lahm provodi beskonačno puno vremena nadmećući se u golfu. Lahm i Müller su lice i naličje novog Bayerna i nove Njemačke.

Ali sada je gotovo.

Philipp Lahm odigrao je možda i svoju najlošiju sezonu u cijeloj karijeri, koju je sigurno produžio (barem što se vrhunske razine tiče) kada je otišao iz reprezentacije nakon SP-a 2014. Sada ponovo, baš kao i tada, odlazi na vrhuncu. Kao i na terenu, pokazuje da je jedan od najinteligentnijih i izvan njega. Jer potrebno je imati i pameti i hrabrosti za autorefleksiju koja vodi do zaključka da ti slijedi strmoglavi pad. A Lahm ga je na vrijeme zaustavio i otišao kao jedan od najvećih bekova svih vremena i, što je još važnije, jedan od najdugovječnijih Bayernovih kapetana.

I stoga, pomalo intimno, kao veliki simpatizer Bayerna i još veći Lahmov štovatelj, mogu samo reći – hvala ti, Kapetane! Ovo nije zbogom nego doviđenja. Jer vjerujem kako ćemo te uskoro ponovo vidjeti u Bayernu, u nekoj drugoj ulozi. A možda i na samoj klupi…