Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Snježni Hrvati

Privukli su pozornost na Sljemenu. Što očekivati od nove generacije hrvatskih skijaša?

Zadnja izmjena: 13. siječnja 2019. Sanjin Strukic/PIXSELL

Istok Rodeš bio je svjetski juniorski prvak u slalomu 2016.; Elias Kolega tada je bio brončani, a Matej Vidović prošle je sezone bio ukupni pobjednik u slalomu u Europa kupu.

Otprilike ovo mogli ste ovih dana pročitati u većini naših medija, koje je, kako to već biva, zahvatila euforija, te koji su ostali uhvaćeni na krivoj nozi nakon što su na Snježnoj kraljici Vidović i Kolega ostvarili najbolji rezultat u karijeri, dok je Rodeš ponovio sedmo mjesto otprije tri tjedna. I, naravno, o Istoku ste mogli saznati onaj svojevrsni fun fact — takvo je ime dobio zbog očevih alpinističkih ekspedicija; između ostalog, otac Mario nekoliko je puta osvajao Himalaju…

I lagao bih kada bih rekao da i sam nisam ostao paf.

Postoje dva razloga zašto uopće pišemo ovaj tekst. Prvi je taj što gorespomenuti uspjesi uistinu čine nekakvu podlogu ili osnovu koja je uvjetovala rezultate na Sljemenu. Usto je taj sljemenski rezultat veći jer domaći teren nerijetko može postati teret umjesto vjetar u leđa, što ističe i Ivica Kostelić, danas savjetnik i trener u reprezentaciji — a koji, kao ni Janica (doduše, samo je dvaput nastupila), nikada nije slavio na Crvenom spustu.

“Vjerujem da mogu dolaziti do postolja. Ali hoće li doći i kada će to biti, to je nemoguće reći”

A još su u travnju prošle godine u Hrvatskom skijaškom savezu zaključili kako u nadolazećem olimpijskom ciklusu treba “dati što bolju logističku i trenersku potporu prvenstveno natjecateljima koji nastupaju u Svjetskom kupu kako bi im se omogućio dolazak u sam svjetski vrh te osvajanje jedne medalje na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022.”. I iako je poželjno uoči sezone sipati optimistične i hrabre izjave, to što su u studenom skijaši isticali kako imaju jaku slalomsku postavu se, barem zasad, pokazuje točnim.

Drugi razlog leži u tome što je ova trojka neposredno nakon sljemenske utrke, takoreći u cilju, nastavila davati takve izjave. Vidović i Kolega jesu bili zadovoljni, ali ne sasvim, kao što se lako dalo naslutiti iz njihovih riječi. Rodeš je pak bio još ‘bezobrazniji’, izjavivši bez nekakve prepotencije kako ćemo ih vjerojatno gledati idućih 10 godina.

Prirodna selekcija

“Mi na toj generaciji radimo jako dugo”, na telefonu je Vedran Pavlek, direktor alpskih reprezentacija i ski poola, direktor Snježne kraljice iliti alfa i omega hrvatskog skijanja. Gotovo svaki novinar koji je bar jednom razgovarao s Pavlekom zna kako je to raditi u neuobičajenim uvjetima. S njime razgovaram dok vozi na Sljeme; imamo 15 minuta, kaže, a koliko je suvisao i koncentriran pomislite kako bi s vama mogao razgovarati i dok pelja sljemensku utrku. Vjerojatno i jest odjeven spreman za snijeg, a ne bih se kladio da i auto ne vozi u pancericama.

“Hrvatska ima jako malu bazu skijaša i prirodnom selekcijom uvijek netko od njih ispliva”, nastavlja pričati o tome kako je posebnost našeg saveza u tome što skijaše u reprezentaciju uzima dok su prilično mladi, već s 12, 13 godina. Takvo što je i logično jer klubovi naprosto nemaju financijskih sredstava kojima bi ih podizali, a u ovoj mladoj repki svakako jedan od onih s najdužim stažom je drugi najstariji, 25-godišnji Vidović.

Pa, dobro, što uopće znači biti ukupni pobjednik u slalomu u Europa kupu?

“To je vrlo jako natjecanje i možemo reći kako je to neka druga liga”, pojašnjava Pavlek te ističe kako od 70 slalomaša iz Svjetskog kupa njih 20 do 30 nastupa u Europa kupu. Radi se zapravo o prirodnom putu kojim ćete doskijati do nastupa u Svjetskom kupu, ali i o zahvalnom natjecanju kada vam forma na najvišoj razini zahrđa. Mnogi današnji top 10 slalomaši bilježili su dobre rezultate u tom natjecanju, ali ima i mnogo onih koji dobro skijanje ne mogu ‘prekopirati’ na višu razinu. Vidoviću se takvo što događalo prošle sezone, a prije ove je ukupno triput u karijeri uopće osvajao bodove. Ove je sezone, pak, u sve četiri utrke osvajao bodove te je trenutno 23. u poretku slalomaša.

“On je tehnički jako dobar skijaš”, priča Pavlek o 193 centimetara visokom Mateju. “Možda zbog te visine na televiziji izgleda malo nezgrapnije”, nastavlja te ga uspoređuje s Ramonom Zenhäusernom, 26-godišnjim švicarskim dvometrašem, koji je 2016. bio drugi slalomaš u Europa kupu, a danas je jedan od pretendenata na postolje te je osvojio srebro na Zimskim olimpijskim igrama prošle godine. “Možda mu je jedina mana ta što se prerano specijalizirao za slalom”, zaključuje o Vidoviću.

Jedan agresivan, drugi miran

Iako se možda čini tako na prvu, 22-godišnji Rodeš nije specijaliziran, već mu se u Svjetskom kupu lakše etablirati disciplinu po disciplinu. I to neslužbeno svjetsko prvenstvo za one do 15 godina, Topolino, koje se navrat-nanos spominje u medijima, Rodeš je osvojio u veleslalomu, a na ovom juniorskom Svjetskom prvenstvu 2016. u Sočiju bio je i brončani u kombinaciji.

I sam ističe kako planira postupno početi voziti druge discipline, a već je dosad otpeljao tri kombinacije. Za njega bismo stvarno mogli reći da je eksplodirao jer je prije tri tjedna u Madonni di Campiglio sa startnim brojem 66 dosegao sedmo mjesto. Doduše, na Igrama je prošle godine bio 21., ali je prije te ‘sedmice’ u Italiji u karijeri tek dvaput skupljao bodove; prije ta tri tjedna nedostajale su mu dvije stotinke do petog mjesta.

“Radi se o dosta agresivnom skijašu, koji vozi prilično brzo”, kaže Pavlek te ističe kako je uglavnom zbog toga dosad prilično često izlijetao sa staze. “No, u zadnjih je mjesec dana ustabilio položaj i to mu sada daje sigurnost da skija tim svojim agresivnim stilom.”

To Svjetsko junirosko prvenstvo u slalomu koje je osvojio, osvajao je 2014. i 2015. i 24-godišnji Henrik Kristoffersen, jedini koji je u slalomu u posljednjih šest sezona oteo Mali kristalni globus neprikosnovenom Marcelu Hirscheru, vrlo vjerojatno i budući osvajač Velikog kristalnog globusa. No, Norvežanin je ipak svijet za sebe, a gotovo nitko od osvajača zlatnih medalja s tog prvenstva iz 2016. još uvijek nije etabliran.

“Za razliku od Istoka, on skija jako mirno”, započinje Pavlek priču o 22-godišnjem Eliasu, trenutno četvrtom slalomašu u Europa kupu. “Skija jako tekuće i jako lijepo, što se u pravilu isplati na težim, zahtjevnijim stazama.”

Elias je već vozio i veleslalom u Svjetskom kupu, a na Igrama je završio 23., s time da je imao četvrto vrijeme druge vožnje. U posljednje dvije godine došao je u ruke Ante Kostelića, a svoje prve bodove u Svjetskom kupu osvojio je u švicarskom Wengenu, mjestu na kojem je Ivica pokorio slalomsku konkurenciju četiri puta, najviše u povijesti te dicipline. Da, i to je jedna od tih zahtjevnijih staza, jedna od onih koje su dio svojevrsnog skijaškog Olimpa u siječnju — uz Kitzbühel, Schladming, a prvi je na redu ovog vikenda Adelboden.

Jučer je u veleslalomu nastupio Filip Zubčić i završio 26., dok je Kolega bio 57. Danas momci voze slalom: Rodeš starta 26., Vidović 29., a Kolega 48., što su konačno solidni ili barem prihvatljiviji startni brojevi, jer iznimno je teško rovati stazom nakon što je njom već prošlo 50 ili 60 skijaša.

Koji je njihov plafon?

Sama činjenica da imamo toliko skijaša koji uopće startaju iznimna je stvar, prije svega zbog sustava kvota koji određuje koliko koja zemlja smije imati predstavnika na startu. Do prije tri sezone mogao je startati samo jedan Hrvat, a danas se radi o njih pet.

“Zamisli onda kada smo imali jednog ili dvojicu pa ja svaki put moram biti vizionar ili čarobnjak”, priča Pavlek, referirajući se na to kako nije jednostavno pogoditi koga staviti na vrh brda. Pa, iako su tu još dva talentirana skijaša, Elijasov brat Samuel te Leon Nikić, reprezentacija ne misli popuniti to peto mjesto, barem zasad. “S njima radimo uporno i strpljivo”, priča Pavlek, misleći zapravo na cijelu reprezentaciju. “Ne vršimo nikakav pritisak i ne tražimo da rezultat mora doći sutra”, nastavlja prilično odmjereno, dok se lagano vozika prema vrhu Sljemena, a naš razgovor prelazi najavljenih 15 minuta.

I polako dolazimo na slalom livadu — Vidoviću je 25 godina, Rodeš će za dva tjedna navršiti 23; kad skijaši dosežu neki vrhunac?

“Teško je to reći“” započinje Pavlek u trenutku kad izlazi iz auta te shvaća kako je zaboravio kapu i rukavice, ali ubrzo počinje pričati kako tu i tamo poneki wunderkind u muškom skijanju zablista s 20 godina. “Drugi će se probiti s 22, netko s 26, a netko s 28”, priča, a pogled na prošlogodišnji top 10 slalomaša sugerira kako je s tada 23 godine Kristoffersen bio najmlađi. Možda dobar primjer tog nekakvog sporijeg sazrijevanja jest 32-godišnji Britanac Dave Ryding, iako vjerojatno nije imao najsjajnije uvjete i potporu s Otoka. U svakom slučaju, Dave je proteklih godina bio prilično konstantan u Europa kupu — bio je ukupni pobjednik u slalomu 2013. — a u prvih 10 usidrio se 2016./2017.

Koliko je teško išta predviđati možda najbolje dočarava spomenuti Zubčić, koji je na scenu banuo 2014./2015. Radi se o skijašu koji sam kaže da, kada dovede vlastiti veleslalomski stil do savršenstva, može konkurirati vrhu, ali koji posljednjih sezona u pravilu oscilira. Ističe to i Pavlek za momka koji slavi rođendan isti dan kad i najbolji mu frend Istok, svoj 26.

Unatoč svemu, već dok je takav ‘gol’ negdje na skijalištu, pitamo Pavleka — koji je nekakav plafon Vidovića, Rodeša i Kolege?

“Njihov je potencijal stvarno velik, ali, opet, to je jako teško reći”, priča te dodaje kako je konkurencija u slalomskoj disciplini najjača, a tu su uvijek i ozljede koje su u skijanju prilično česte. “Vjerujem da mogu dolaziti do postolja”, kaže potom malo slobodnije. “Ali hoće li doći i kada će to biti, to je nemoguće reći”, kaže tik prije nego što je konačno nestao signal.

Ne propusti top članke