Za točno dva tjedna na Wembleyju se igra finale Europskog prvenstva, a London je prodrman jednim od najvećih prosvjeda u povijesti grada.
Stotine tisuća ljudi jučer je na antilockdown hodu zagovaralo slobodu kretanja i slobodu izbora. Organizatori prosvjeda tvrde da se okupilo dva milijuna ljudi, prosvjednici tvrde da ih je bilo milijun, a brojke u engleskim medijima kreću se od nekoliko tisuća do nekoliko desetaka tisuća. Oduzevši i zbrojivši sve skupa, znajući da organizatori uveličavaju brojke, a mediji ih smanjuju, te uz pomoć snimke iz zraka i iskustva s terena, pošteno je reći da je na prosvjedu bilo pola milijuna ljudi. U korist toga govori i činjenica da je BBC, javna televizija koja uglavnom ne izvještava o antilockdown prosvjedima, objavila vijest o prosvjedu, što samo po sebi ukazuje da je na njemu bilo jako puno ljudi.
Prosvjednici svih godišta, rasa i vjeroispovijesti jučer su satima marširali gradom u kilometarskim kolonama te od vlade tražili kraj lockdowna, ukidanje svake vrste COVID putovnica te pravo na izbor bez ucjena kada je u pitanju cijepljenje. Poseban fokus bio je na cijepljenju djece. Uglavnom je to bila radnička klasa koja je najviše pogođena pandemijom.
Pjevale su se obrade hitova Pink Floyda sa stihovima antilockdown tematike, palio se tamjan, lijepile se naljepnice s raznim porukama na policijska i ostala javna vozila. Na Oxford Streetu, najprometnijoj šoping ulici u Londonu, dio prosvjednika kupcima je vikao da skinu maske. Također obišli su nekoliko, kako ih nazivaju, “točaka interesa” među kojima je bio dom Chrisa Wittyja, glavnog vladinog znanstvenog savjetnika, kojem su pod prozorom nekih pola sata vikali “izdajico”, te parlament koji su gađali teniskim lopticama na kojima je pisalo “sloboda”. Sve je to trajalo satima, a koloni se nije nazirao kraj.
Lockdown je u Engleskoj trebao završiti u ponedjeljak. Ipak, zbog porasta broja slučajeva vlada Borisa Johnsona odlučila je zadržati restrikcije dodatnih mjesec dana, do 19. srpnja. Isto tako, pri posljednjem ažuriranju liste internacionalnih putovanja tek su rijetke turističke destinacije poput Malte, Barbadosa i Madeire stavljene na zelenu listu, što znači da posjetitelji iz svih zemalja koje sudjeluju na Euru moraju u karantenu po dolasku u Englesku.
Budući da je UEFA-i izrazito stalo da njeni delegati i sponzori te televizijske kuće imaju poseban status i da budu izuzeti od karantene, krovna organizacija europskog nogometa zaprijetila je Londonu da bi mogao ostati bez finala Eura. Poučen iskustvom Lige prvaka kada je istambulsko finale trebalo biti prebačeno u London, ali se UEFA zbog istog problema s engleskom karantenom na kraju odlučila za Porto, Johnson je ovaj put reagirao na vrijeme i dao zeleno svijetlo za 2.500 VIP uzvanika.
Pravilo zabrane zagrljaja
“Ma to su sve pizdarije. Svi znamo da im je svima skupa samo do novca stalo”, rekao nam je Terry, koji je na prosvjed došao s talijanskom zastavom jer se poslije prosvjeda spremao na Wembley na utakmicu protiv Austrije. Terry je vlasnik dućana s gramofonskim pločama, a lockdown mu je, kako kaže, uništio posao.
“Ne mogu vjerovati, koliko ljudi”, rekao nam je stariji gospodin koji je sa svojom ženom u čudu promatrao prosvjednike. “Ne znam što oni žele. Pa pandemija je pri samom kraju. Trebali bi se strpjeti još malo i poštivati restrikcije.”
Za to vrijeme je premijer Johnson dao dopuštenje UEFA-inim VIP uzvanicima da u zemlju dođu bez karantene kako London ne bi ostao bez finala Europskog prvenstva. Velikodušno je uz to i povećao kapacitet stadiona, s 50 na 75 posto, tj. na 60.000 gledatelja za polufinalne utakmice i za finale. Povećao je i kapacitet za utakmicu osmine finala Engleske protiv Njemačke u utorak na 45.000, dok je pobjedu Talijana protiv Austrijanaca jučer na Wembleyju gledalo 22.000 navijača. Kako Italija napreduje prema finalu, tako će talijanski premijer Mario Draghi bivati sve nezadovoljniji Johnsonovim podilaženju UEFA-i jer je prije koji dan najavio kako planira finale dovesti u Rim. U slučaju da London ostane bez finala, prvi u redu ipak je mađarski premijer Viktor Orban koji, za razliku od talijanskog kolege, nudi pun stadion u Budimpešti.
Isti dan kada je londonski prosvjed odjeknuo gradom, fokus javnosti bio je na Mattu Hancocku, koji je odstupio s pozicije ministra zdravstva nakon što je procurila snimka od 6. svibnja na kojoj ljubavnicu strastveno hvata za stražnjicu ispred svog ureda dok je na snazi još bilo “pravilo zabrane zagrljaja”. Zabrana zagrljaja je pravilo koje je on sam mjesecima zagovarao. Unatoč tome što je premijer Johnson prihvatio njegovu ispriku za kršenje mjera, pritisak medija i javnosti ipak je bio prevelik te je Hancock odlučio dati ostavku.
Kao političar, Hancock spada u elitu i kao takvog ga se ne pita što je radio i s kim je bio. Sve dok ga ne ulove kamere. Međutim, isto tako svjestan je da postoji i viša kategorija u toj eliti na koju se pravila ne odnose ni kada ih ulove kamere.
Tako, primjerice, škotska reprezentacija nije morala u izolaciju nakon kontakta sa zaraženim Billyjem Gilmourom, dok bi ostatak naroda morao u karantenu na 10 dana po kontaktu sa zaraženom osobom.
“Ne mogu to komentirati jer utakmica se igrala u Škotskoj te je pod pravilima škotskog zdravstva”, rekao je Hancock ranije ovog tjedna. “Siguran sam da škotski tim marljivo prati svoje igrače i odgovornost je na škotskom izborniku. Ali isto tako nadam se da možemo dovesti ovo natjecanje do kraja jer Euro narodu donosi puno zadovoljstva.”
Kako bilo, prosvjednici u Londonu nemaju problem s time što VIP delegacija može putovati bez COVID putovnica i karantene, što škotska ekipa nije završila u karanteni i što je Matt Hancock šlatao ljubavnicu. To im se sve čini sasvim normalnim. Njih čudi što to nije dopušteno svima.
