Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Spasitelj Bijele zvijezde

Kuba će besplatno igrati za svoju Wisłu. I otplaćivati njene dugove

Zadnja izmjena: 27. siječnja 2019. Profimedia

Zimske pripreme su za nogometne klubove neka varijanta onih novogodišnjih obećanja i tobožnjih novih početaka koja dolaze smjenom godine. Za Wisłu iz Krakowa, uz Górnik iz Zabrza najtrofejniji poljski klub koji u vitrinama ima 14 naslova prvaka i četiri titule osvajača nacionalnog kupa, nova godina je efektivno značila kraj puta.

Situacija u kojoj se našao taj klub goleme povijesti, tradicije i navijačke baze teško se može minuciozno predstaviti kroz jedan jedini tekst, ali dok je priča o Wisłinu slomu duga i zamršena, još je gore što su se u njoj loše stvari samo naslagale jedna na drugu. Saga je to o spletki različitih tipova kriminala — od onoj najnižeg, uličnog sloja sve do visokih poslovnih krugova, ali koji su se pronašli pod krinkom podrške klubu samo da bi ga lešinarili sve dok u njemu više nije ostalo ničeg vrijednog za uzeti.

Ovaj terminalni dio priče počeo je u travnju 2016., kada je na Glavnoj skupštini kluba dotadašnji vlasnik Bogusław Cupiał, vlasnik tvrtke Tele-Fonika Kable i prema Forbesu jedan od najbogatijih Poljaka, odlučio kako uslijed nešto slabijeg poslovanja njegove tvrtke više nema mogućnosti u klub ulagati onakva sredstva kakva su u skladu s njegovim ambicijama, pa ga je odlučio prodati. Kao kupac se profilirao Jakub Meresiński, također poduzetnik, koji je za razliku od Cupiała bio poprilično tajnovit. Postojao je razlog i zašto, jer u razmjerno kratkom roku utvrdilo se da je Meresiński lažirao ogroman dio svoje dokumentacije — od poslovne pa sve do vlastitih diploma — te je u rekordnom roku vlasništvo proslijedio u ruke poslovnom subjektu pod imenom Towarzystwo Sportowe ‘Wisła’, odnosno, ‘Sportskog društva Wisła’, nazvanog po izvornom imenu sportskog kolektiva.

Kuba je podnio žrtvu da svima pokaže što znači odanost prema klubu

Osnovni je problem što iza tog društva efektivno stoji sprega određenih klupskih legendi i pripadnika navijačke grupe zvane Wisla Sharks, koja s navijanjem zapravo ima jako malo veze. Radi se o poznatim kriminalcima, koji su poznati ne samo po nasilnim ispadima, već i po nizu drugih, najtežih prijestupa, a jedna od glavnih teorija je ona da je Meresiński bio tek njihov pijun kojeg su podvalili kako bi što jednostavnije došli do klupskih struktura.

Sharksi su iz sjene efektivno preuzeli vlast nad klubom tako što su instalirali svoje ljude u sve klupske odjele, dok je klub potpisivao sponzorske i ine ugovore isključivo s firmama koje su u vlasništvu ljudi bliskih njima, a to su nerijetko bile čak i njihove supruge ili rodbina. Sve ostale potencijalne sponzore i suradnike su redom odbijali, a šutnju su osiguravali prijetnjama koje im nikada nisu bile strane jer se radi o ljudima koji su čak i ubijali suparničke navijače. Manjak bilo kakve transparentnosti u poslovanju omogućavao je da mnoga pitanja ostanu nepostavljena, ali sve to su mogli raditi samo do nekog trenutka. Istina je postala vidljiva na najgori mogući način.

Farsa s misterioznim ulagačima

Potkraj prošle kalendarske godine postalo je jasno da je Wisła klub na samom rubu bankrota. Dugovi napravljeni pod upravljanjem TS Wisłe — što kratkoročni, što dugoročni prema prijašnjem vlasniku, Cupiału — koji su izašli na svjetlo dana ukupno su dosezali cifre od oko 20 milijuna eura. Igrači plaće nisu vidjeli još od srpnja prošle godine, a mnogi od njih su glavom bez obzira pobjegli s broda koji tone. Među njima su i naši Zoran Arsenić, Marko Kolar te Tibor Halilović; Arsenić i Halilović su već pronašli nove sredine, a vrlo je izvjesno da će to uskoro napraviti i Kolar.

Tračak nade pojavio se pred sam kraj godine, kada se u priču upleo potencijalni kupac u vidu kambodžansko-britanskog poslovnog konzorcija, navodno bliskog kambodžanskoj kraljevskoj obitelji. Njihov predstavnik Ly Vanna tvrdio je da ima udjele u nizu klubova, od New York City FC-ja preko praške Slavije do japanske Yokohame, te jamčio da će poplaćati sve dugove koje klub ima i u roku od godinu dana upucati novih 30 milijuna eura kako bi klub opet postao konkurentan.

Rok za prijenos sredstava na račun TS Wisłe bio je 28. prosinca, a kada novac tog dana nije stigao, sumnje koje su i ranije postojale zbog čudnih i nepotpunih priča o platežnoj moći Vanne i njegovih britanskih suradnika pojačane su. Vanna je netragom nestao nakon što je tražio pomicanje roka jer je, kao, 28. padao na petak, pa banke “nisu mogle obraditi uplaćena sredstva”. Nakon toga je javio da je nastao problem s kreditnom karticom, da bi onda baš gurao stvar do krajnjih granica lakrdije s pričom o tome da je navodno doživio srčani udar na letu za New York i da ne može dovršiti otkup dok ne izađe iz bolnice.

Naravno, sve je bila farsa i laž i zapravo je nevjerojatno da su ljudi iz TS Wisłe potpisali ugovor o prodaji bez da su ovi očiti prevaranti uložili makar i taj jedan poljski zlot, odnosno manje od 20 eurocenti, koji se uglavnom položi kao simbolički zaključak dogovorene prodaje. Povrh svega toga je Poljski nogometni savez s prvim danima 2019. odlučio kako ne može točno utvrditi pravu vlasničku strukturu kluba koja bi osigurala njegovo funkcioniranje, te je zbog toga Wisłi uskraćena licenca za igranje Ekstraklase, odnosno prvoligaškog nogometa. Tog je dana Wisła ostala klub bez licence, s igračima koji bježe glavom bez obzira i po svemu sudeći tek mizernih 12.000 eura na računu predviđenih za tekuće poslovanje.

I onda, kada su se već svi pomirili da je tužna sudbina kluba i konačno zapečaćena, ova nevjerojatna priča dobila je novi zaokret.

Strašna obiteljska tragedija

Kao u nekoj priči o kakvom superheroju, Krakowom je pukla priča da je legendarni spasitelj viđen po gradu, ali nitko ne zna točno gdje je ni hoće li se ukazati. A onda je u rano jutro 9. siječnja pred klupski trening-kamp pristigao automobil iz kojeg su prvo izašla dvojica klupskih veterana, 38-godišnji Marcin Wasilewski i 35-godišnji Paweł Brożek,  a za njima taj superheroj kojem su se svi nadali: Jakub ‘Kuba’ Błaszczykowski. Nakon 12 godina izbivanja Kuba se vratio onamo gdje je započeo svoju veliku karijeru, kako bi pomogao spasiti egzistenciju kluba koji je njemu samom omogućio vlastitu.

Zapravo, za Błaszczykowskog Wisła nije ‘dom’ na isti način na koji mnogi veteranski igrači romantično progovaraju o matičnim klubovima kad se vraćaju najčešće po još jedan unosni ugovor koji će odraditi u komforu grada u kojem su uglavnom i rođeni. Za Kubu je Wisła stvarno više od kluba, njegov drugi dom. Onaj prvi je u selu Truskolasy, gdje se Jakub i rodio i još kao dijete pokazivao sklonost ka nogometu. I bila bi to vjerojatno priča o seoskom klincu koji se vinuo do visina da sve nije prekinula strašna obiteljska tragedija. Jedne večeri, u doba kad je Jakubu bilo svega 10 godina, otac Zygmunt nožem je usmrtio majku Annu i to pred njegovim očima.

“Nikada neću shvatiti zašto se to dogodilo”, pričao je Kuba mnogo godina poslije, nakon što je jako dugo o tome razumljivo šutio. “Uvijek se pitam zašto i morat ću živjeti s tim do kraja svog života”. Njegov tradicionalni način proslave pogotka s rukama podignutim prema nebu, posveta je njegovoj majci, ali i baki.

Jakuba i njegova starijeg brata je socijalna služba smjestila kod bajke, Annine majke. Naravno, Jakuba je to sve toliko potreslo da se nogometu nije pomišljao ni vratiti, ali veliku ulogu u njegovom odgoju preuzeo je njegov ujak, koji i sam zna stvar-dvije o nogometu. Riječ je o Jerzyju Brzęczeku, nekadašnjem kapetanu poljske nogometne reprezentacije i aktualnom izborniku. On je vidio da nogomet može pomoći Jakubu da skrene misli s te strašne tragedije te ga je nagovorio da se vrati treninzima.

Nakon neuspješne probe u Górniku mladi se Kuba s vremenom snašao u redovima niželigaša KS Częstochowe; ondje su ga primjetili skauti kluba s kojim će već u svojoj prvoj sezoni ondje osvojiti naslov prvaka. Njegov daljnji put je više-manje svima poznat; iz Wisłe je otišao u Borussiju Dortmund, s kojom je u devet godina dvaput uzastopce osvajao njemački naslov, kup, kao i finale Lige prvaka. U međuvremenu je postao i neizostavni član i kapetan poljske reprezentacije, za koju je nastupio rekordnih 105 puta.

Važnije od novca

Priča da bi se mogao vratiti kući pojačala se kada je postalo jasno da neće produžiti ugovor s Wolfsburgom u kojem je igrao protekle tri sezoe, ali Wisłin financijski slom značio je da klub efektivno nema čime licitirati za njegov ugovor, pogotovo jer se pojavila informacija o izdašnoj ponudi iz američkog MLS-a. No, za danas 33-godišnjeg Kubu novac doslovno nije pitanje; on je odlučio ne samo da će prihvatiti eventualno najnižu ponudu koju bi mu njegov prvi profesionalni klub mogao dati, već da će on biti taj koji će uz igračke usluge paralelno klubu dati vlastiti novac kako bi ga održao na životu.

Nakon potpunog sloma na prijelazu godine, mjesto klupskog predsjednika preuzeo je dotadašnji voditelj klupske akademije Rafał Wisłocki. On je pak u misiji pronalaska sredstava za spas kluba okupio tim koji tvore Tomasz Jażdżyński, poslovnjak s karijerom u medijima, te Jarosław Królewski, vlasnik lokalne tehnološke tvrtke Synerise koji je svojedobno igrao nogomet s Wisłockim u nižim ligama. Niz pravnih pitanja koja iskaču svaki dan je preuzeo Bogusław Lesnodorski — ni manje ni više nego bivši predsjednik velikog rivala, varšavske Legije — koji je sa svojim odvjetničkim uredom pro bono prionuo razvrgavanju potpisanog ugovora između TS Wisłe i muljatorskog konzorcija kako bi se otvorila mogućnost za nesmetani ulazak nekog novog, ozbiljnog ulagača.

Kuba je tako odlučio ne samo besplatno igrati za klub, već je zajedno s Jażdżyńskim i Królewskim dodatno na stol stavio po 300.000 eura kako bi klub poplaćao ove najurgentnije dugove, dok je Lesnodorski uspio pravnim putem uvjeriti Savez da klub ima funkcionalnu hijerarhiju i da je u procesu razvrgavanja tog tragikomičnog ugovora. Wisłi je ovog tjedna vraćena licenca, čime joj je dopušten nastavak prvoligaškog natjecanja u kojem trenutno drži osmo mjesto na ljestvici. Također, osnovano je udruženje zvano Wisła Socios kako bi pravi navijači donirali svoja sredstva za spas kluba, nakon što su ekstremisti koji su se predstavljali navijačima isti pretvorili u svoju praonicu novca.

Pred Wisłom je još ogroman put do stabilnosti i barem djelomične sigurnosti, ali Biała Gwiazda – odnosno Bijela zvijezda, kako glasi nadimak kluba — još nije ugašena.

Kubin povratak nije samo značajan za klub zbog te njegove financijske injekcije i činjenice da će igrati bez naknade. To je i podstrek svima u klubu i motivacija da i na terenu nekako uspiju prijeći preko mora problema kako bi dali sve od sebe da ovo teško razdoblje ne ostavi previše traga na rezultatima. Njegovo iskustvo i prisutnost sigurno će biti vodilja kadru koji će sada zbog odlaska mnogih igrača morati puniti mladićima iz vlastitih rezervi; nema sumnje kako je upravo Kuba podnio žrtvu da svima pokaže što znači odanost prema klubu koji im je omogućio ostvarivanje snova u profesionalnoj karijeri. Pa čak i da tim radikalnim činom barem pokuša objasniti da su neke stvari važnije od novca.

Ne propusti top članke

Dom