Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Split: Sezona bačena u vodu

Kako je sve pošlo po zlu za Žute

Zadnja izmjena: 13. ožujka 2019. Ivo Cagalj/PIXSELL

U sebi ne njegujem veliki lokalpatriotizam. Dapače, smatrao bih se posve iracionalnim da veličam svoj rodni grad, koji su zapravo odabrali moji roditelji, naspram grada koji sam poslije za život odabrao sam. Zato se smatram dovoljno nepristranim za pisanje o temama koje su na ovaj ili onaj način vezane uz moje djetinjstvo. Ipak, raspad sistema koji se dogodio u KK Splitu proteklih mjeseci nagnao me da preispitam taj stav — zar je moguće da su čitavo desetljeće stara sjećanja na prepune Gripe u finalnim utakmicama sa Zadrom imala utjecaja na moju prosudbu iz listopada kada sam napisao da Žuti konačno mogu napraviti veći iskorak?

Pet mjeseci kasnije jasno je da su moje prognoze “promašile avion”. Nakon Splitova sjajnog početka sezone uslijedio je postupni pad koji se pretvorio u nezaustavljivu lavinu što je na kraju progutala trenera Vladimira Anzulovića.

Što se to, pobogu, događalo na Gripama?

Nakon uvodna četiri kola Split je uz Primorsku bio jedini neporaženi klub u Dvaba ligi, a tome na težini daje činjenica da su upisane gostujuće pobjede nad Dynamicom i Sutjeskom, momčadima koje se sada međusobno bore za posljednje mjesto u doigravanju. Čini se nestvarnim da se jedini hrvatski predstavnik potom srozao sve do osmog mjesta. Jedini slabije plasirani klubovi su Rogaška, Zrinjski, Helios i Vršac, s tim da su Mostarci protiv Žutih u oba navrata slavili. Uistinu razočaravajući podaci, nema što.

I naivnima je jasno da zbog izostanka rezultata nema smisla dati otkaz treneru kojem je pola momčadi po rehabilitacijama. To je bio samo povod

Možda bi se sve razvilo u suprotnom smjeru da nije bilo kobne domaće utakmice sa sarajevskim Sparsima, koji su se na kraju pokazali kao druga najbolja momčad lige. Taj jesenski susret kao da je bio ogledni primjer kako će izgledati čitavi ostatak  sezone — 11 i pol minuta prije kraja Mateo Kedžo ubacio je za 49:33; tolika prednost doimala se nedostižnom u čupavom dvoboju na mali broj poena. No, ne samo da je Zulina škvadra uspjela to prokockati, nego je i u posljednjoj akciji prst slomio apsolutno najbolji igrač Jamel Morris (ubacio gotovo polovicu koševa svoje momčadi), što je značilo dvomjesečni oporavak za Amerikanca.

Epidemija ozjleda

U tom ranijem tekstu naveo sam da se ovaj put s kadrom išlo na kvalitetu nauštrb kvantitete (nominalno osam igrača za ozbiljnu rotaciju) te da bi svaka ozljeda mogla ozbiljno uzdrmati momčad. I što se dogodi — ozlijedi se najbolji strijelac, koji je usto na sebe uzimao dosta kreacije (četiri asistencije po utakmici prije ozljede).

A to je bio samo početak epidemije.

U ovih pet mjeseci vjerojatno niti jednog igrača nije mimoišla neka ozljeda, a najviše je nastradala vanjska linija — što je pomalo ironično zato što je unutarnja mnogo tanja. Dvabaligaške su utakmice zbog ozljeda propuštali Mauro Veljačić (tri), Mate Kalajžić (dvije), Maj Kovačevič (sedam), Pavle Marčinković (dvije) i, naravno, Morris (13). Isto tako treba napomenuti da su mnogo puta pojedinci igrali nedovoljno zaliječeni, poput Marčinkovića sa slomljenim prstom. Zbog svega toga u vatru su gurnuti mladi bekovi Bruno Rebić, Roko Gizdavčić i Ivan Omrčen, ali i oni su ubrzo doživjeli sličnu sudbinu, a dvojica potonjih bila su na nekoliko mjeseci izbačena iz stroja.

Ključna stvar dogodila se u siječnju. Nakon nove pobjede nad Sutjeskom postalo je jasno da je sezona gotova za Morrisa i Kovačeviča (startna i rezervna dvica!), ali se tim još uvijek držao na mjestu koje vodi u doigravanje i stoga je bila neophodna reakcija Uprave, odnosno hitno pojačavanje kadra. Šuškalo se o nekim imenima, ali ništa nije realizirano pa je raspad bio neminovan. Još više od osmog mjesta u Dvabi zabolio je sramotni poraz od Gorice u četvrtfinalu završnice Kupa, koja se k tome nakon čak 16 godina održala na Gripama.

Dakle, tko je kriv za ovakav rasplet? Pomalo čudi što je ceh platio Anzulović, pogotovo kada se uzme u obzir službeno obrazloženje: “Žalimo što je došlo do prekida suradnje s Anzulovićem, koji je odradio kvalitetan posao u ovih sedam-osam mjeseci na Gripama, ali nedostajalo je i sreće, a, uz razvoj mladih igrača, rezultat je jedna od stavki po kojoj se mjeri učinak”, izjavio je direktor kluba Edo Blažević.

Što je pjesnik htio reći?

Hajde pročitajte još jednom ovu genijalnu rečenicu. Ako želite nešto reći tek toliko jer trebate, a ne želite otkriti pravi razlog smjene, teško da možete sastaviti bolji, zamagljeniji iskaz. Hajdemo ga secirati: rečenica počinje sa “žalimo”, odnosno daje se dojam da oni koji su donijeli odluku zapravo samo sprovode tko zna čiju volju u djelo. Nadalje, odaje se priznanje treneru za sve što je odradio, a pojmom “nedostatak sreće” aludira se na sve ozljede i izgubljene triler završnice.

I onda, konačno, dolazimo do onoga što bi trebao biti razlog. A možda i nije, jer: “uz razvoj mladih igrača, rezultat je jedna od stavki po kojoj se mjeri učinak”. Što je pjesnik htio reći s “uz razvoj mladih igrača”? Nije jasno je li to navedeno kao zamjerka Anzuloviću ili još jedno priznanje. Ako je zamjerka, onda uopće ne stoji jer je Zula, htio-ne htio, zbog navedenih okolnosti razvijao mnoge koji su došli iz podmlatka Žutih: osim već navedenih, minutažu su dobili i Lovre Runjić, pa i 16-godišnji Ivan Perasović u dva navrata.

Ostaje nam, dakle, posljednja surečenica: “Rezultat je jedna od stavki po kojoj se mjeri učinak”. Hmmm… Moglo se ovo i drugačije reći. Npr. “učinak je jedna od stavki po kojoj se mjeri rezultat”. Ili možda “učinak je jedna od stavki po kojoj se mjeri učinak” ili pak “rezultat je jedna od stavki po kojoj se mjeri rezultat”… Shvatili ste, kao vrhunac mindfucka direktor je u sintaktički ispravnoj ali semantički besmislenoj konstrukciji upotrijebio dva sinonima kako bi potpuno zamaglio ionako mutne vode.

I naivnima je jasno da zbog izostanka rezultata nema smisla dati otkaz treneru kojem je pola momčadi po rehabilitacijama. To je bio samo povod, a željela se sakriti činjenica da između trenera i igrača nisu baš cvjetale ruže, dapače. Još u Šibeniku se pročulo da Zula na treninzima uspostavlja verbalni teror među Narančastima, a takvih se navika očito nije želio riješiti ni u novom klubu. Oni koji redovito pohode Gripe u to su se mogli uvjeriti na utakmicama, stoga je dio navijača već mjesecima žestoko zahtijevao promjenu na klupi.

Anzulović je taktički u globalu ispunio ono što se od njega očekivalo. Moje najveće zamjerke su što nije pronašao veću ulogu za Michaela Cobbinsa u napadu i što se, pogotovo nakon Morrisove ozljede, previše lopti spuštalo na veterana Kedžu, osobito u završnicama. Međutim, pedagoški je podbacio i zato igrači nisu bili voljni ‘ginuti’ za njega, što je sigurno jedan od razloga za mnoge prosute prednosti u završnicama. Tu ne treba odgovornosti lišavati ni same igrače koji su pokazali impresivnu razinu chokerstva kada se lomilo.

Uglavnom, iako je tek ožujak, sezona je za Žute već bačena u vodu.

Vojnik kluba Ante Grgurević vodit će momčad do ljeta, a onda će se krenuti u redizajn. Dio krivice za neuspjeh podijelili su i trener i uprava i igrači, a dogodine će svi morati pametnije. Za početak, proširiti kadar te proći svu moguću edukaciju i fizičke pripreme za maksimalno sužavanje rizika od ozljeda jer dogodilo se previše puta da bi bilo slučajno. Svi ozbiljni klubovi u regiji igraju dvije utakmice tjedno i nisu imali ni približno toliko problema. A ako profesionalni sportaši nisu u stanju igrati dvaput tjedno, čemu onda uopće pričati o iskoraku?

Ne propusti top članke