Stari lisac Pat Riley znao je što radi. Kad se 2008. odlučio povući iz trenerskog posla i preseliti u komforni ured kao predsjednik Miami Heata, pobrinuo se da momčad ostavi u dobrim rukama. Svog nasljednika na konferenciji za medije predstavio je ovako: “Mislim da je Erik Spoelstra jedan od najtalentiranijih mladih trenera koji su se u zadnje vrijeme pojavili. Današnja je košarka stvorena za mlađe trenere koji imaju tehnološke vještine, inovativni su i donose nove ideje. Mislimo da to sve dobivamo sa Spoelstrom. Rođen je da bude trener.”
Novinari, navijači i NBA javnost bili su u šoku. Tko je, dođavola, Erik Spoelstra? Riley, jedan od najuspješnijih trenera i NBA ikona, osvajač titule s Heatom 2006., odstupio je da napravi mjesto svom anonimnom asistentu i učini ga tada najmlađim trenerom u ligi.
Spoelstra je za Miami bio ono što bismo u nas nazvali ‘vojnikom kluba’, samo bez uobičajenih posrpdnih konotacija. Prije nego što je preuzeo ulogu glavnog trenera, Spo je čak 13 godina radio za Miami obnašajući različite funkcije u trenerskom stožeru. Upijao je znanje i napredovao u hijerarhiji. Od najobičnijeg skauta pripravnika preko video koordinatora, advance scouta pa do direktora skautinga i Rileyjeve desne ruke, sve do glavnog trenera, Spo je skupljao činove uspinjući se od vojnika prašinara do generala.
Budući da nije bio NBA igrač — mogao se pohvaliti samo igranjem za opskurni koledž Portland i još opskurniji njemački klub TuS Herten, gdje je dvije sezone paralelno bio igrač i pomoćni trener — Spoelstra je znao da jednostavno mora raditi više od drugih kada dobije šansu. Čim je 1995. počeo u Miamiju, suradnici su ga prozvali Mister No Problem. Svaki zadatak je odrađivao bespogovorno i besprijekorno. Ako je to značilo da Rileyju treba kompilacija svih tipova side pick and roll obrane idućeg suparnika — no problem. Dešifrirati signale suparničkih akcija — no problem. U sitnim noćnim satima sastavljati scouting report, pa onda VHS kasetu nositi na aerodrom (jer internet tada nije bio svemoćan), ukrcati je na avion da bi ujutro dočekala Rileyja na stolu u nekom Denveru ili San Antoniju — no problem.
Spoelstra je poseban jer se dokazao u svakoj mogućoj ulozi. Pobjeđivao je kao favorit i kao underdog. Uzimao je titule kad je morao, ali i puno puta od govna radio pitu
Spoelstru je vodila ambicija i želja za pripadanjem NBA svijetu i zato mu nije bio problem svoj put početi iz podruma Miami Arene. U franšizi su 1993. odlučili da im treba video soba, pa su doslovno iz jednog podruma izbacili stvari, nabacali par računala i riješili problem. S obzirom da u sobi nije bilo prozora, njeni su je korisnici prozvali The Dungeon.
U Tamnici je Spoelstra tri godine gotovo pa živio, o čemu plastično svjedoči anegdota da mu je u tom periodu čak triput provaljeno u stan u kojem je doista trebao boraviti u Miamiju. O poslu u tamnici zapravo na početku nije znao ništa, ali je bio voljan učiti. Prvo je samo editirao videa pa ih prebacivao na kasete, onda je počeo proučavati suparnike i sastavljati svoje skautske izvještaje zatim nadgledati rad kolega skauta.
Rileyjev duh
Sve dok ga Riley 1998. nije uzeo pod svoje, izbavio iz tamnice i omogućio mu da na sastancima stožera sudjeluje u planiranju taktike, vodi drillove na treninzima i individualno radi s igračima. U trenutku kad ga je Riley promovirao u svog asistenta i javio mu da putuje s ekipom na gostovanje, gdje će sjediti na klupi momčadi, Spo se našao u bizarnom problemu. Toliko je dugo bio u Tamnici da nije imao čak ni odijelo koje je bilo obavezni dress code za trenersku svitu na utakmicama. Riley mu je posudio nekoliko Armanijevih odijela u kojima je Spoelstra izgledao šlampavo jer je glavni trener bio viši i korpulentniji od njega. Deset godina kasnije, kad je on postao glavni, pojavio se veći izazov od prevelike odjeće. Trebao je uskočiti i u Rileyjeve cipele.
Početak je bio dobar. Vrlo limitiranu momčad u kojoj je odskakao samo Dwyane Wade, a drugi najbolji igrač bio tada tek rookie Michael Beasley, u dvije uzastopne godine vodio je do playoffa i ispadao u prvoj rundi. Zatim je 2010. stigao LeBron James, pridružio mu se i Chris Bosh i samo tako je 40-godišnji Spoelstra dobio u ruke megamomčad.
Spo je dotad već 15 godina proveo u franšizi, iako samo dvije godine kao glavni trener. Ispekao je zanat na različitim skautskim i koordinatorskim funkcijama i košarku je imao u malom prstu. Međutim, upravo kreirana Velika Trojka zahtijevala je i drugačije trenerske vještine; Smatralo se da Spoelstra nije autoritet i da ga igrači neće poštovati, da neće uspjeti u dadiljanju svih tih zvijezda i menadžeriranju međuljudskih odnosa u svlačionici. Popularno mišljenje je tada bilo da je samo pitanje vremena kada će se Riley opet spustiti u svlačionicu.
Rileyjev duh zapravo je konstantno lebdio iznad Spoelstre. Išlo se toliko daleko da se govorilo kako mu on vodi utakmice, treninge i sastavlja momčad, što su bile totalne gluposti. Riley je svom nasljedniku napravio samo jednu uslugu: uzeo ga je pod svoju zaštitu i dao mu povjerenje, čak i onda kada je LeBron 2011. nakon poraza u finalu od Dallasa suptilno tražio da otpusti Spoelstru i preuzme momčad. Dao mu je savjet da od igrača napravi svoje saveznike, približi im se i natjera ih da mu vjeruju. Spo nije imao karizmu kakva je Rileyju pomogla u odnosu s Magicom Johnsonom kada je trenirao Showtime Lakerse. Nije bio ni tip koji će s igračima voditi dubokoumne razgovore, uvaljujući im knjige spiritualne tematike kao Phil Jackson.
On je ekipu odlučio pridobiti na svoj način: ubijajući se od posla.
Novi sistem iz footballa
Nakon poraza od Mavericksa zaključao se u svoj ured i danonoćno pregledavao snimke finala. Došao je do zaključka da ekipa nije igrala u skladu sa svojim mogućnostima i da joj treba promjena sistema igre. Nije bio zadovoljan obrambenim intenzitetom i napadom koji je bio šabloniziran, oslonjen na njegove pozive akcija i sporim tempom tih akcija. Da bi doskočio problemu, Spoelstra se obratio Chipu Kellyju, tada proslavljenom treneru američkog nogometa na koledžu Oregon. Kelly je bio na glasu kao inovator čiji je napadački sistem, takozvani spread offense, Oregonu donosio vrhunske rezultate.
“Cilj spread napada je stvarati visokopostotne šanse za kompletiranje dodavanja na udaljenostima od pet do 20 jarda ili kroz izolaciju najboljih receivera jedan-na-jedan ili stvaranjem viška hvatača protiv zone”, objašnjava Telesportov rezidencijalni NFL maher Hrvoje Frančeski. “Napad je to koji favorizira preciznost, olakšava čitanje obrane quarterbacku i generira jarde nakon hvatanja.” Kelly je, kaže Frančeski, jako ubrzao napad: “Dakle, no huddle, pet sekundi od postavljanja lopte. Tempo, tempo, tempo… I to je onda mljelo obrane jer su bile nepostavljene”.
Kao što mu samo ime kaže, spread napad trebao je maksimalno raširiti suparničku obranu, osigurati igraču s loptom puno prostora koji može napasti i olakšati donošenje odluka kada se rješava lopte. Iako je spread (pick and roll) u NBA-u bio već viđena stvar kod Mikea D’Antonija, Spoelstra je kod Kellyja vidio sve što je trebao, a onda se tijekom ljeta 2011. još jednom vratio, ovaj put s pomoćnicima.
Prepun ideja, Spoelstra je jedva čekao da počnu trening kampovi, ali lockout koji je bio na snazi do prosinca 2011. onemogućio je početak priprema. Nikakav problem za Spoa. Dvaput tjedno je organizirao treninge — ali ne za igrače, nego za trenere iz svog stručnog stožera. Treneri su se spuštali na parket i glumili igrače kako bi testirali novi sistem te iz prve ruke stekli dojam što je dobro, a što se može popraviti. Čak je i Riley, čiji su Showtime Lakersi baštinili neke koncepte koje je Spoelstra imao u planu za Heat, pomagao savjetima.
Iz svake ekipe izvlačio maksimum
S početkom sezone postalo je jasno da je Spoelstra pridobio igrače za svoje ideje. Jamesu je dao slobodu da nosi novi sistem, ali mu je pružio i podršku u vidu šutera. Bosha je nagovorio da prihvati rolu centra kako bi spread doista bio spread. Wade je odlično balansirao između uloge lidera ekipe i druge napadačke opcije. Heat je tada bio avangarda jer nije imao klasičnog razigravača i centra, a playevi su bili na pozicijama 2 i 3. U obrani se igralo agresivno na loptu i preuzimalo. Spoelstra je odustao od šablonskih akcija koje on poziva kako ne bi narušavao ritam igre te su igrači dobili slobodu.
Iako je imao igrače s kojima je sezonu mogao odrađivati na autopilotu, Spoelstra ništa nije prepuštao slučaju. Dapače, smatrao je da mora voditi primjerom. On je bio taj koji je udarao tempo. Na treninzima u pripremi utakmica do u detalje je oponašao suparničke igrače kako bi pripremio svoje igrače na suparničke tendencije. Ostajao bi nakon treninga individualno raditi s igračima. Za svakog suparnika se fanatično pripremao kao da je još uvijek u Dungeonu. Puno godina kasnije LeBron je o njemu rekao: “On se za svaku utakmicu priprema kao da mu je zadnja, kao da više nikad neće trenirati”. Miamijevi su igrači prepoznali Spoelstrin pošteni pristup poslu i poprimili njegove fajterske i radničke karakteristike, čime je savez na koji ga je Riley uputio bio sklopljen.
U Big Three eri Heat je uzeo dvije titule i igrao još dva finala. Kada se James vratio u Cleveland, a Wade i Bosh pali pod pritiskom ozljeda i godina, Miami je potonuo u rezultatski prosjek. Bili su to uglavnom zbrda-zdola uglavnom skrojeni rosteri bez ozbiljnog kontinuiteta i stalno dorađivani u iščekivanju da u njih sleti neko novo veliko ime. Opet, iz svake je takve ekipe Spo izvlačio maksimum, uključujući i onu iz 2020. predvođenu Jimmyjem Butlerom koja je igrala finale i osakaćena ozljedama izgubila upravo od Jamesovih Lakersa.
Heatov nosivi zid
Ni ove godine ozljede ne zaobilaze Heat, pa ga Spoelstra i dalje s hrpom skoro pa random igrača drži u vrhu Istoka. Teče njegova 14. NBA sezona na poziciji glavnog trenera i nakon Gregga Popovicha Spo je trener s najviše staža na klupi jedne ekipe. U tom je periodu ostvario 60 posto pobjeda, osvojio dvije titule u pet finala, bio glavni trener na All-Star utakmici i postao pomoćni trener reprezentacije SAD-a. Nije loše za nekoga tko je počeo iz podruma Miami Arene.
Međutim, sve titule, priznanja i pobjede teško mogu dokazati Spoelstrinu veličinu koja se manifestira na dvije razine: stručnoj ili trenerskoj, te simboličkoj, odnosno kulturnoj.
Spoelstra je kompletan trener. Postoje treneri koji se jednostavno pojave u pravo vrijeme na pravom mjestu, uzmu neke titule, proslave se i onda godinama rade i žive na račun stare slave. Kada malo pročačkaš iza njih, shvatiš da im je ostavština jako tanka, da sportu kojim se bave nisu ostavili nikakvu ideju ili novitet, da nisu proizveli niti jednog igrača ili s hrpom autsajdera na rosteru izborili playoff, kreirali iznenađenje u doigravanju ili napravili svoje trenersko ‘stablo’. Evo, po čemu ćemo, primjerice, pamtiti Doca Riversa jednom kad se umirovi?
Spoelstra je poseban jer se dokazao u svakoj mogućoj ulozi. Pobjeđivao je kao favorit i kao underdog. Uzimao je titule kad je morao, ali i puno puta od govna radio pitu. Dokazao se sa zvijezdama, ali je i enormnom broju igrača skupljenih s ulice zarađivao masne ugovore, izvlačeći maksimum iz njihovih vještina. S Wadeom je godinama individualno radio na poboljšanju šuterske tehnike. Heatovom skautskom odjelu ostavio je statističku metodu analize suparnika koja se i danas koristi. A onda sve svježe ideje i inovacije zbog kojih ga je Riley i postavio za trenera. Prije nego što je to bilo moderno igrao je small-ball, košarku bez pozicija, uvidio važnost trice, preuzimao u obrani, popularizirao zonske obrane.
Na drugoj strani njegova je uloga Heatova vojnika imala i još uvijek ima nemjerljiv utjecaj na prepoznatljivost i kulturu franšize. Onaj famozni Heat Culture kojim se tako diče u Miamiju, ima li on reprezentativnijeg predstavnika od Spoelstre? Radna etika, vojnička disciplina, timski rad, borbenost, požrtvovnost i svi ostali više ili manje ezoterični pojmovi nalaze se u Spoelstrinu liku i djelu. On je, ako ne već sam Heat Culture, onda njegov nosivi zid.
Treba imati na umu da od 2008. pa do danas Spoelstra nije imao nijednu jedinu sezonu predaha. Riley nikad nije tankirao i Spoelstra je uvijek imao kakav-takav imperativ rezultata. S takvim pritiskom se mogu nositi samo ozbiljni, najbolji treneri u ligi. Oni franšizi daju stabilnost jer kad odu i James i Wade i Bosh ili sutra Butler, opet imaš Spoa kao zalog za budućnost.
