Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sporo sunce tatino: Kako je Lanceu Strollu otac-milijarder kupio čitavu F1 momčad

Ne osobito uspješni vozač iduće sezone seli u donedavni Force India

Kanađani su čudan narod, znaju svi koji su gledali South Park.

Evo, recimo, u Formuli 1: nema ničega između, ili najviša klasa ili debakl. Otac i sin Villeneuve u prvoj kategoriji, svi ostali u drugoj — do pojave Lancea Strolla. Od ukupno 18 Kanađana koji su se okušali u Formuli 1, šestorica se nikada nisu uspjeli kvalificirati, samo je George Eaton (poznatiji po tome što je uspio dokrajčiti naslijeđenu obiteljsku tvrtku, nekada najveći kanadski maloprodajni lanac, nego po vozačkim uspjesima) skupio dvoznamenkasti broj nastupa, a ama baš nitko osim dvojice Novoselaca nije uspio osvojiti ni boda.

Do pojave Lancea Strolla.

Taj je dečko sin milijardera Lawrencea Strolla (zapravo bismo ih trebali zvati starijim i mlađim, ali Lawrence junior je univerzalno poznat kao Lance, pa ćemo se držati te nomenklature), židovskog investitora koji se obogatio predstavivši Pierrea Cardina i Ralpha Laurena kanadskoj publici, a potom bio jedan od najvećih investitora iza globalnog uspjeha Tommyja Hilfigera. Fanatični ljubitelj automobilizma, vlasnik je klasične staze Mont-Tremblant i kolekcionar podjednako klasičnih Ferrarija. Onih Ferrarija — 250 GTO, 250 Testa Rossa, 330 P4…  Govorimo o modelima čija se vrijednost mjeri u desecima milijuna dolara, eura… koje god glavne valute.

A njegov najveći projekt je, naravno, njegov sin.

Kada imate toliku količinu novca, otvaraju vam se sva vrata. S 11 je godina Lance dobio zvučnu titulu “razvojnog vozača” kod Ferrarija — moralo je biti cool time se pohvaliti u razredu! No, kada je tvoj otac jedan od onih ljudi koje će iz Maranella prve nazvati kada odluče napraviti neku novu seriju od pet, 10, 20… superhipermegateraautomobila koje će prodavati po puno milijuna neke od onih valuta po primjerku, a on sa svaki takav poziv odgovori samo s “može”, onda imaš neke privilegije u životu.

Jedna od takvih privilegija jest da si ne moraš kupovati mjesto u nekom trkaćem timu — umjesto toga tvoj tata kupi čitav trkaći tim. Formalno ili neformalno.

Problem u većini takvih slučajeva nastane kada povlašteni pomladak nema dostatno talenta za ostvarenje roditeljske ambicije. No, to se kad-tad pokaže i junior se posveti nečemu drugom, pa postane dobar u svijetu droge, alkohola, politike ili biznisa, ovisno o tome koje mu od tih uobičajenih područja interesa žalosnih priča o mladim bogatašima najviše paše. Mnogo je složeniji problem kada junior ipak ima određenu količinu talenta i postigne neke rezultate, tada se počinju otvarati mnogo kompleksnija pitanja.

Ona pred kakvima su danas otac i sin Stroll.

Kuloarske priče o varanju i sabotaži

Do uspjeha se u svakom vidu automobilizma dolazi ponajprije zahvaljujući nadmoćnom, kvalitetnom automobilu. Koji košta. Kada je kod nas davnih dana vožen Clio Cup, to je bio klasičan primjer natjecanja u kojem bi, teoretski, svi trebali voziti jednake automobile, tako da se vidi tko je uistinu najbolji. Cijena Clija pripremljenog za utrke bila je, ako me sjećanje služi, u rangu tadašnjih 20-ak tisuća njemačkih maraka. No, nekoliko se ‘sitnica’ ipak smjelo modificirati. Znam jednog natjecatelja koji je iz Nizozemske dopremio poseban, ali po tadašnjim pravilima legalan ispušni sustav koji je platio otprilike 20-ak tisuća maraka, toliko koliko su siromašnijim konkurentima vrijedili čitavi automobili. Dakako, uz takvu nepoštenu, ali legalnu prednost stigle su pobjede i titule.

I Stroll je od trenutka kada se počeo utrkivati bilježio mahom pobjede i titule. Što nije nikakav problem, nego je zapravo vrlo uobičajeno za bogatu djecu u ovom sportu. Problem je ostavljen dojam, pogotovo u europskoj Formuli 3. U prvoj sezoni, 2015., nije bio nimalo sjajan, u drugoj je osvojio titulu prvaka, ali uz ozbiljne optužbe da pod utjecajem očevih investicija u ekipu ima preferirani status. Prema Powerteam jest uvjerljivo dominantna momčad serije već godinama, ali u toj se seriji okreće mnogo manje novca nego i Formuli 1, tako da su timovi još podložniji utjecaju onih koji mašu čekovima i svežnjevima novčanica.

Momčadski kolega Maximilian Günther bio je brži vozač na početku sezone, a onda se mladi Kanađanin ‘adaptirao’ i počeo dominirati. Problem je u tome što postoji mnogo ljudi koji znaju gledati utrke, analizirati vožnje — a rijetko je tko od njih imao dojam da je Stroll ma po čemu bolji vozač od Nijemca. Naprotiv. Kuloarske priče o namjernom sabotiranju Güntherova bolida, rezerviranju svih kvalitetnijih dijelova i upgradeova za Strolla… uskoro su se proširile kroz paddock.

Možete reći da su to samo priče. No, ako me nečemu naučilo 40-ak godina praćenja utrka, to je da se priče o varanju pojavljuju razmjerno rijetko i gotovo su uvijek točne. Ljudi koji su ondje, koji udišu miris benzina i spaljenih kočnica po čitave dane u načelu znaju o čemu govore i takve priče ne kruže bez razloga.

Analitičari mu pokazali palac dolje

Kako god bilo, Stroll je 2016. postao prvak i stekao uvjete za prelazak u višu kategoriju. Valja zamijetiti i da su uz Günthera tada za Premu vozili još Brandon Maïsano i Nick Cassidy, koji su ostvarili najslabije plasmane na kraju sezone u povijesti momčadi. Koliko je tata Stroll imao prste u odabiru vozača, kao i odnosi li se priča o sabotiranju i na njih, možemo samo nagađati.

Kako god, Lance Stroll je dobio mjesto u Formuli 1 i za 2017. potpisao za Williams. Mnogi su u čudu odmahnuli glavom, jer je opći dojam bio kako je Junior premlad i naprosto još nespreman, da bi definitivno morao proći još sezonu-dvije kaljenja u GP2 kako bi mogao konkurirati za mjesto u najjačem rangu. No, Williamsu uistinu ne cvjetaju ruže, pa financijska injekcija kakvu mogu donijeti Strollovi jako dobro dođe. Usto, u tom je trenutku ekipa imala odličnog, perspektivnog i brzog prvog vozača pod ugovorom, Valtterija Bottasa.

Samo da bi se sve zakotrljalo kada se Nico Rosberg neočekivano odlučio povući. Bottas je prešao u Mercedes, a iz umirovljenja vraćen brazilski veteran Felipe Massa. Jedan od najiskusnijih vozača na gridu uparen je s najneiskusnijim. A ono što je taj par pokazao nije se baš svidjelo ni tati ni sinu Strollu.

Rutiner na kraju karijere dobio je mladu nadu sa 17:2 u kvalifikacijama, uz više nego osjetnu prosječnu razliku od 0.621 sekunde po krugu! U utrkama, uz jednu čudnovatu iznimku, nije bilo bitno drukčije sve dok u drugoj polovici sezone Massa nije shvatio da su mu zatvorena sva vrata i da po završetku 2017. definitivno odlazi iz Formule 1 — tek tada je u nekoliko navrata Stroll uspijevao završiti utrku ispred njega.

Razlika u bodovima na kraju sezone, međutim, pokazivala je ponešto različitu situaciju. Pouzdani je Massa čak u 13 navrata osvajao bodove, ali bez nekog velikog bljeska, dok je Stroll u krugu osvajača završio samo sedam puta, ali dogodio mu se Baku. Suluda utka puna incidenata i izlazaka safety cara ujedno je bila prva od dvije na kojima je u kvalifikacijama nadmašio momčadskog kolegu. Dok su ostali odustajali i razbijali se, klinac je uspio izmigoljiti se iz svega neokrznut i stići do cilja kao trećeplasirani, i drugi najmlađi na podiju u povijesti, iza Maxa Verstappena.

U još jednom naletu inspiracije, dogurao je do druge pobjede nad Massom u kvalifikacijama i drugog startnog mjesta u Monzi. Pomogle su kazne nekim bržim vozačima, a i brze staze poput Monze lani su bile forte momčadi Williamsa. No, mada bi u drugim okolnostima vrlo vjerojatno prilično slavili nekog vozača koji tako mlad (rođen je 1998.) u debitantskoj sezoni došao do postolja i prvog startnog reda, analitičari su Strollu mahom pokazali palac dolje.

A onda se opet ukazao tatica

Ono oko čega se mišljenja razilaze eventualno je pitanje je li Kanađanin suštinski nedovoljno brz za Formulu 1 (većinsko mišljenje) ili je još naprosto nespreman za nju, što smatraju blagonakloniji. Ipak, tatini su milijuni pomogli da zadrži mjesto na gridu i u 2018., da bi hladan tuš uslijedio kada je Williams objavio ime drugog vozača. Sergej Sirotkin dobio je mjesto zahvaljujući sponzorskim novcima, mada taj Rus u posljednjih šest sezona nije osvojio nikakvu titulu, niti u jednoj od manjih kategorija u kojima je nastupao. S tako neiskusnim i nedostatno brzim vozačkim parom momčad je očekivano drastično potonula na samo začelje poretka ove sezone.

Sirotkin nije bio osobito dojmljiv u dosadašnjem dijelu sezone, ali i takav je češće brži u kvalifikacijama od godinu iskusnijeg momčadskog kolege. Ne i u bodovima; tu, mada zbog mnogo slabijeg bolida uz daleko manji učinak nego lani, Stroll ima više uspjeha i pokazuje određenu razinu zrelosti — usto moramo naglasiti da, neovisno o cjelokupnoj slici, u razgovorima ne odaje dojam bahatog i razmaženog klinca, nego je zapravo razmjerno realan i simpatičan — ali sve to, prilično je izvjesno, nije dovoljno da ga i u trećoj uzastopnoj sezoni zadrži u Williamsu, momčadi koja je ipak još uvijek prevelika a da ne bi imala barem jednog vrhunskog vozača. Da i ne govorimo o sve izraženijem škrgutanju zubima svjetske publike nad činjenicom da Stroll i Sirotkin voze, a Robert Kubica gleda utrke iz boksa.

Ukratko, situacija nije izgledala bajno, ali tada se opet ukazao tatica.

Momčad Sahara Force India našla se u ozbiljnim financijskim problemima, koje nije osobito teško povezati s osobnim neugodnostima koje u posljednje vrijeme ima njen dugogodišnji većinski vlasnik, Vijay Malliya. Nasljednik najveće indijske pivovare — njen najjači brend Kingfisher dominira tamošnjim tržištem — godinama je bio nezaobilazan dio folklora Formule 1, ali kada je 2015. propala njegova aviokompanija, također nazvana Kingfisher, stvari su se počele kotrljati nizbrdo. A kada su indijske banke podvukle crtu, zbrojile izdane zajmove i zaključile da im gospodin Malliya ukupno duguje više od 1,3 milijarde dolara, za koje je prestao otplaćivati rate, najednom je postao persona non grata svugdje osim na međunarodnim tjeralicama.

U takvim okolnostima nije bilo upitno hoće li presušiti i sustavi financiranja F1 momčadi, nego kada će se to dogoditi. Maca je ljetos došla na vratanca i činilo se da bi Force India, četvrtoplasirana momčad u posljednje dvije sezone, na vrhu sredine poretka, mogla nepovratno propasti prije kraja ljetne stanke. Pojavilo se nekoliko interesenata za kupnju, ali problem je što je Malliyina imovina zamrznuta te nije moguće prodati tvrtku čiji je vlasnik bez dozvole svih vjerovnika, uključujući nekoliko indijskih banaka. A te dozvole nisu stigle.

Kako izigravanje zakona ipak, ma koliko mi smatrali, nije isključivo naša specijalnost, pronađeno je rješenje za opstanak momčadi — nije moguće prodavati Malliyinu osobnu imovinu, ali jest onu njegovih firmi — pa je konzorcij investitora Racing Point UK kupio upravo to, uključujući tvornicu i bolide. Osnovana je nova tvrtka i nova momčad, obrisani su bodovi stare, a nova Racing Point Force India natječe se od VN Belgije. Vozači su isti, Sergio Pérez i Esteban Ocon, bolidi isti, samo što je to sada posve nova momčad, koja više nema veze s Malliyom.

A na njenom čelu je Lawrence Stroll.

Sineka pojesti za doručak

Ima tu još zanimljivih ljudi, ponajprije John McCaw Jr., kojeg sa Strollom veže sklonost prema klasičnim Ferrarijima, mada je u njegovom slučaju kolekcija mnogo veća i impozantnija, a uključuje i druge marke, ali više-manje samo primjerke cijenom usporedivog, osmoznamenkastog ranga. Priča nije prošla bez repova; protukandidat, ruska tvrtka Uralkali, već je najavila sudsku tužbu, smatrajući kako je dala bolju ponudu. Iza ruske tvrtke stoji, da ne biste mislili da išta danas može proći bez toga, otac testnog vozača momčadi Nikite Mazepina, trenutno drugoplasiranog u GP3 seriji…

Od trenutka kada je Stroll preuzeo momčad jasno je kako će Junior voziti ondje od sljedeće sezone, ali do trenutka pisanja ovog članka nije došlo do službene potvrde toga, tišina je upravo zaglušujuća. Zapravo je to prilično predvidiv rasplet, a neformalno ga je potvrdio i Ocon, u čijem privatnom razgovoru s Lewisom Hamiltonom o tome kamo će nagodinu bismo odgovor mogli prevesti s “a što misliš, pored tatinog sineka…”. Hamilton je potom, bez imenovanja, snažno opleo po Strollu, naglasivši kako je sramotno što se mjesto u Formuli 1 više ne dobiva kvalitetom, nego plaćanjem i obiteljskim vezama. Premda ne treba zanemariti ni detaljčić što je Ocon vozač pod Mercedesovim pokroviteljstvom, prilično je jasno da Hamilton zna što govori i tko je bolji vozač, mada će najvjerojatnije ostati bez mjesta na gridu.

Kako se sada čini, Pérez bi mogao ostati u momčadi, mada se u kontekstu drugog mjesta spominje i George Russell, lanjski GP3 prvak, koji ove sezone vodi u prvenstvu Formule 2. Svakako bi bila šteta da ma koga od njih ne gledamo sljedeće sezone, ali uz Strollovo fiksiranje jednog mjesta upravo će se to najvjerojatnije dogoditi, a to je samo početak. Ako, kao što je bio slučaj u Formuli 3, gdje mu otac čak nije ni bio formalni vlasnik momčadi, Kanađanin opet dobije preferencijalni tretman, to bi moglo uzrokovati tektonski poremećaj u čitavom sportu, koji se oštro bori protiv bilo kakvih natruha takvog protekcionizma.

S druge strane, uz jednake bolide će bilo Pérez bilo Ocon, a vrlo vjerojatno i Russell, sineka gotovo izvjesno “pojesti za doručak”, a to se neće svidjeti ni njemu ni tati. Ne bi bilo veliko iznenađenje da u tom slučaju već i prije kraja sljedeće sezone u bolidu vidimo nekog novog Sirotkina, partnera primjerenijeg Strollu. A bez dostatno dobrih trkaćih i razvojnih vozača i se momčad — kako god se u budućnosti zvala, zasad je u igri neformalni naziv Force Canada — doima osuđenom na neumitno klizanje prema dnu.

Best of the rest

Kada je Malliya potkraj 2007. kupio momčad Spyker, bila je to najslabija ekipa Formule 1. Mnogi su spekulirali kako je ulazak indijskog kapitala zapravo paravan za osiguranje trkaćeg mjesta za nekog od ondašnjih vozača — Narain Karthikeyan već je imao F1 iskustvo, a Karun Chandhok je u tom trenutku nastupao u GP2. No, nitko od njih nije dobio priliku u Force Indiji, momčad je kvaliteti dala prednost pred nacionalnošću vozača. U kontekstu tisuća ljudskih sudbina uništenih zbog njegova pokvarenog poslovanja, pohvala Malliyi zbog načina vođenja F1 momčadi pomalo podsjeća na one budale koji govore kako je Adolf Hitler imao dobrih strana jer je, eto, izgradio autoceste.

No, činjenica je da Malliya jest dobro vodio momčad.

S budžetom manjim od vodećih, napredak je ipak bio konstantan. Nisu mogli privući najbolje vozače, ali nisu nikada ni pali u zamku davanja mjesta nekom financijski potkoženom, a presporom — u 11 sezona samo je sedam vozača prošlo kroz momčad! Giancarlo Fisichella, Adrian Sutil, Vitantonio Liuzzi, Paul di Resta, Nico Hülkenberg i dvojica još aktualnih. Nema tu slučajnih prolaznika, odabir imena pokazuje jasnu sliku vođenja momčadi i otkriva zašto je već treću sezonu Force India konzistentno the best of the rest, odmah iza vodeće trojke. Da, to su i ove godine, zbrojimo li bodove obaju poslovnih entiteta — doduše, potpomognuto katastrofalnim potonućem Renaulta u drugom dijelu sezone. No, sama činjenica da im je forma u drugom dijelu narasla, uza sve probleme i zamalo pa gašenje momčadi, pokazuje koliko je to kvalitetna i respektabilna ekipa.

Koju će, vrlo lako moguće, rodijačka filozofija Strollovih uništiti.

Određenu dozu nade ulijeva tek podsjetnik da smo vrlo slično mislili o Malliyi u trenutku ulaska u Formulu 1. A on se, baš poput onog drugog glamuroznog hohštaplera, Flavija Briatorea, zapravo sjajno uklopio u svijet Formule 1. Možda je i Lawrence Stroll od te fele, ali za razliku od njih on ima veliku prepreku racionalnosti, ružičaste naočale očinskog ponosa.

A rezultat toga je obično — debakl.

Ne propusti top članke