Spremni za olimpijski nogomet?

Mlade zvijezde poput Pedrija i kultni veterani poput Danija Alvesa i Gignaca. Nije loše...

Zadnja izmjena: 20. srpnja 2021.

Od nastavka suspendiranih nogometnih natjecanja prošlog svibnja pa sve do danas, nogomet se nije zaustavio. Pod pritiskom TV ugovora i upravljačkih tijela, koja su krizu podredila ekonomskim profitima korporativnih sponzora, jedno za drugim gledali smo Ligu prvaka, nacionalna prvenstva i kupove, Copu Americu, odgođeni Euro, a uskoro ćemo gledati i olimpijski turnir u Tokiju.

Pedri je u pripremnoj utakmici za Igre protiv Japana odigrao svoju 67. utakmicu sezone. Nakon utakmica protiv Egipta, Australije i Argentine na Igrama, mogao bi zaokružiti brojku od 70, a u slučaju da Španjolska — koja je prvi favorit turnira — osvoji zlato, imat će tjedan dana odmora prije prvog kola španjolske La Lige. Barcelona strepi o tome kakav će utjecaj ovako intenzivna sezona imati na tijelo 18-godišnjaka, ali on još uvijek ne pokazuje znakove umora.

Deset minuta nakon što je ušao u igru protiv Japana, Pedri je napravio ono što najbolje radi. Njegova lopta Juanu Mirandi na lijevom boku slomila je japansku posljednju liniju i otvorila prostor za centaršut koji je u izjednačenje pretvorio Carlos Soler.

Pedri se, otkako je početkom sezone buknuo na svjetskoj nogometnoj sceni, specijalizirao za takav tip dodavanja. StatsBomb ih zove xGBuildup (što uključuje ne samo finalni pas nego sudjelovanje u izgradnji igre), ali moći ćete o njima čitati i kao pred-asistencijama ili asistencijama za ključno dodavanje. Na Europskom prvenstvu, gdje je zablistao i preobratio i posljednje agnostike, mladi Španjolac bio je najbolji igrač turnira što se tiče izgradnje napada, tj. poteza koji rezultiraju udarcem (35). Štoviše, kvaliteta tih napada iznosila je 7,8 očekivanih golova (xG), po čemu je Pedri također bio najbolji igrač Eura. Drugim riječima, kvaliteta i kvantiteta.

U naizgled beskrajno nogometnoj sezoni razumljivo je zašto neće animirati duh i osjećaje milijuna. Pa ipak, olimpijski zov ima svoju privlačnost

Pedrijev Euro na zanimljiv je način pomirio dvije nogometne zajednice koje često ne gledaju na igru na isti način; i analitičari i oni koji preferiraju ‘živi’ dojam složili su se da njegovih 0 golova i 0 asistencija ne govori o tome koliko je bitan bio za igru napadački najbolje reprezentacije Eura. Zaboravite na činjenicu da u 90 minuta polufinala protiv Italije nije krivo dodao niti jednom — Pedrijeva najveća snaga na terenu bila je neočekivana zrelost s kojom je dirigirao izgradnju igre svoje momčadi.

Sve je to samo nešto kompliciraniji način za reći da Pedri svojoj igrom suigrače čini boljima. Činjenica da nitko nije trepnuo okom kada je odabran u najbolju momčad turnira i proglašen najboljim mladim igračem — tri mjeseca nakon prve seniorske utakmice za španjolsku reprezentaciju — govori dovoljno o kakvom je talentu riječ.

Neuništivi Brazilac

Međutim, iako je njegova epizodna uloga u utakmici protiv Japana najavila potencijalnu slavu na Olimpijskim igrama, ona je isto tako potvrdila ono što svi već odavno znamo i oko čega se koplja lome otkako je pandemija kompresirala raspored: igrači su umorni.

Španjolska će, osim Pedrija, u olimpijskoj momčadi imati još čak petoricu reprezentativaca koji su ne samo igrali, nego i ostavili zapažen trag na Euru. Riječ je o Ericu Garcíji, Daniju Olmu, Unaiju Simónu, Mikelu Oyarzabalu i Pauu Torresu.

Španjolska će, kao i sve reprezentacije, u kadru imati trojicu igrača rođenih prije 1. siječnja 1997. Nije riječ o bilo kome, već o Marcu Asensiju, Mikelu Merinu i Daniju Ceballosu. Španjolski izbornik Luis de la Fuente, koji je s U-21 i U-19 reprezentacijama već uzimao europska zlata, tako će imati ne samo individualno ponajbolji kadar na Igrama, već i jedan od najuigranijih. Uostalom, u kadru će imati osmoricu igrača iz momčadi s kojom je 2019. osvojio U-21 Euro.

Prvi španjolski rival za zlato na papiru je branitelj naslova. Seleção je na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. došao do prvog nogometnog zlata ekipom u kojoj su bili Neymar, Marquinhos, Renato Augusto i Gabriel Jesus. Niti jedan od njih neće igrati u Tokiju, ali Brazil će i ovaj put imati snažnu momčad. U momčadi se nalaze dokazane zvijezde poput Evertonova Richarlisona, nekadašnjeg Barcelonina asa Malcoma i Arsenalova eksplozivnog krilnog napadača Gabriela Martinellija. Tu je talent iz Real Madrida Reinier Jesus Carvalho, Lyonov zadnji vezni Bruno Guimarães te Matheus Cunha, napadač s višegodišnjim bundesligaškim iskustvom.

Pa ipak, prvo ime ove momčadi je neuništivi Dani Alves, koji je imenovan kao jedan od igrača rođenih (davno) prije 1997.

Alves je početkom svibnja navršio 38 godina, ali ne pokazuje znakove zaustavljanja. Jedan od najboljih desnih bekova u povijesti nogometa iza sebe ima 17 seniorskih sezona i nitko u povijesti nogometa nije osvojio više trofeja od njega, ali zov olimpijskog zlata je neodoljiv. Andre Jardine, brazilski izbornik na ovom turniru, samo je tri godine stariji od svog kapetana.

Gignac nije zaboravljen

Na olimpijski turnir se, osim Španjolske, Brazila i domaćina Japana, plasiralo 13 reprezentacija, a on će se igrati u četiri grupe po četiri reprezentacije iz kojih će po dvije najbolje ići u četvrtfinale. Nokaut faza počinje 31. srpnja, a završava utakmicama za broncu (6. kolovoz u Saitami) i zlato (7. kolovoz u Yokohami).

Unatoč tome što je francuski bazen talentiranih mladih igrača dublji čak i od španjolskog, aktualni svjetski prvaci poštedjeli su brojne igrače. Eduardo Camavinga i William Saliba bili su na olimpijskom popisu, ali su otpali nakon prigovora matičnih klubova, a Jérémy Gélin otpao je zbog ozljede.

Francuzi možda nemaju Danija Alvesa, ali će zato u Japanu igrati 35-godišnji Andre-Pierre Gignac, koji je u šest godina u meksičkom Tigresu utrpao impresivnih 128 golova. U momčadi je i nekadašnji Lyonov talent Lucas Tousart, ali će puno ovisiti i o raspoloženju drugog od trojice igrača rođenih prije 1997., Florianu Thauvinu. Budući Gignacov suigrač u Tigresu imao je u posljednjih par sezona problema s ozljedama, ali je riječ o nogometašu sa sjajnom napadačkom produkcijom. U sezoni 2017./18. je u 47 utakmica za Marseille zabio 25 golova i podijelio 13 asistencija. Sezonu nakon toga je u 36 utakmica zabio 18 i asistirao devet puta.

Njemačka na OI ide sa zanimljivom, ali i nepredvidljivom momčadi. Stefan Kuntz pozvao je iskusnog Maxa Krusea (Union Berlin) te Maximiliana Arnolda iz Wolfsburga, a ostatak ekipe čine solidni, ne i osobito poznati bundesligaški igrači. Među poznatijim igračima drugih reprezentacija su, primjerice: Takefusa Kubo, 20-godišnji Japanac iz Real Madrida, Winston Reid i Chris Wood u Novom Zelandu; Obala Bjelokosti vodi jaku ekipu predvođenu Milanovim Frankom Kessiejem

Olimpijski turnir ne spada u istu kategoriju kao i svjetska i kontinentalna prvenstva, možda čak ni drugorazredna natjecanja poput UEFA-ine Lige nacija. U naizgled beskrajno nogometnoj sezoni razumljivo je zašto neće animirati duh i osjećaje milijuna, poput nedavno minulog Eura. Pa ipak, olimpijski zov ima svoju privlačnost — kako za gledatelje, tako i za same nogometaše.

Na koncu, kada su mladog Barcelonina maestra Pedrija pitali nije li mu potreban odmor, nakon što se pojavio na popisu za Olimpijske igre, odgovorio je jednostavno, slegnuvši ramenima: “Ja samo volim igrati nogomet”.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.