Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Štetočine

Nenad Gračan više nije U21 izbornik. Ali to ne rješava ništa

Zadnja izmjena: 12. rujna 2019.

Negdje, možda u nekoj američkoj kockarnici, Davor Šuker je dobio dodatni razlog za aroganciju. Prije manje od mjesec dana, Šuker je poveo inicijativu s ciljem da na mjesto Nenada Gračana kao izbornika U-21 reprezentacije postavi Gorana Tomića. U onome što je HNS-ova PR služba kasnije opisala kao demokraciju i izostanak jednoumlja, Izvršni odbor je glatko odbio predsjednikov prijedlog i ostavio Gračana na klupi u novom ciklusu s punim povjerenjem Saveza.

Gračan je dano povjerenje pravdao čitavu jednu utakmicu. Nakon poraza od Škotske u Šibeniku i još jedne beznadno očajne igre mlade reprezentacije koja je do tog poraza dovela, podnio je ostavku na izborničko mjesto.

Svima je jasno da je Gračan u cijeloj priči bio tek sporedna figura, a to vidimo i iz činjenice da je, nakon što je Savez stao iza njega, izdržao samo jednu utakmicu prije nove blamaže. Izglasavanje povjerenja izborniku na Izvršnom odboru nije proizašlo iz bilo kakvog nogometnog razloga — Gračan je ostao kao poruka Šukeru da je njegova moć odavno potrošena i da mora prihvatiti činjenicu kako je ostao samo marioneta na vrhu, a da se prave odluke donose negdje drugdje. I to što je Gračan ipak otišao ne znači puno, Šuker je svoju poruku primio na znanje i ravnanje.

Kolateralna žrtva tih dvorskih igrica štetočina unutar HNS-a u kojima je primarna stvar pokazivanje moći je isključivo hrvatski nogomet.

Gračanov slučaj nudi ilustraciju kako je hrvatski nogomet mjesto u kojem nije potrebno imati vjere u samog sebe. Dovoljno je vjerovati u nadređenog

Gračanu je povjerenje dano naslijepo, bez ikakve analize napravljenog. Da su se stvari analizirale, teško da bi se donijela takva odluka jer su neki potezi koje je Gračan povukao bili zbilja diletantski. Pogrešno je kroz rezultat promatrati mlade selekcije, makar to bila i U-21 reprezentacija na Euru, ona u kojoj su igrali dečki s po 23 godine i više od 100 seniorskih nastupa. Međutim, kad izbornik u cijelom ciklusu kvalifikacija ne uigra niti jedan mehanizam otvaranja igre iz zadnje linije niti da ijedan prepoznatljiv mehanizam igre, onda imamo problem.

Problem će se već manifestirati rezultatski — porazom od Škotske, iako je barem devet od 11 najtalentiranijih igrača na terenu nosilo dres s kvadratićima. Naprosto, takav je rasplet neizbježan — jer koliko god imao individualne kvalitete, ne može jedini plan biti pustiti igrače da sami od sebe pokažu da su bolji. A na to se sve svodilo i u prošlom ciklusu, a onda se samo nastavilo u ovaj.

Objašnjenje koje nema veze s istinom

Zašto, uostalom, i ne bi? Pa sam Izvršni odbor HNS-a je zaključio da je Gračan radio dobar posao i da treba nastaviti, da je to onaj kontinuitet kojem težimo i da nakon što je šest godina bio na klupi U-21 reprezentacije Gračan treba nastaviti dalje jer su svi zadovoljni onime što radi.

I onda je, samo jednu utakmicu nakon što mu je dano povjerenje, izbornik napustio klupu.

Ali nemojte se prevariti jer Gračan odluku o napuštanju pozicije nije donio iz odgovornosti za lošu igru, nego iz nemoći da išta promijeni.

“Nekim igračima nedostaje ritma”, ponudio je objašnjenje izbornik odmah nakon utakmice, prije nego će nedugo zatim dati ostavku. “Teško je govoriti o promjenama. Neki će igrači dobiti veće minutaže u svojim klubovima, nema više traženja klubova, prolazak devetog mjeseca donosi određeni mir. Igrači moraju imati kontinuitet kako bi na pravi način igrali ovakve utakmice.”

Na taj način Gračan je sebe uspješno oprao od odgovornosti. Ni riječi, primjerice, o užasnim zamjenama — u 83. minuti stoper za stopera i zadnji vezni umjesto centarfora kako bi branio remi na domaćem terenu. Ni govora o nedostatku taktičkoj prilagodljivosti, manjku smislenog plana igre ili izostanku osnovne koordinacije među linijama. Ravno nula samokritike. Svojim je objašnjenjem poraza na Šubićevcu Gračan svu krivicu, izravno ili posredno, prebacio na igrače i na činjenicu da oni ne igraju u svojim klubovima.

To što takvo objašnjenje nema veze s istinom je sasvim sporedno.

Gračan je u momčadi imao Nikolu Moru i Domagoja Bradarića koji su standardni članovi prve postave ekipa koje igraju Ligu prvaka, a suparnik nema niti jednog igrača blizu tog ranga. Darko Nejašmić, Boško Šutalo, Ivan Lepinjica i Luka Ivanušec su među najboljim igračima na svojim pozicijama u 1. HNL s konstantom dobrih igara, a Sandro Kulenović je novo skupo Dinamovo pojačanje i čovjek koji je za Legiju iz Varšave standardno odigrao sve europske utakmice. Adrian Šemper brani standardno u Serie B za Chievo, Borna Sosa igra standardno u 2. Bundesligi za Stuttgart, a čak i Lovro Majer, koji je u Dinamu objektivno u drugom planu, zbog rotacija ima već 350 ligaških minuta. Zato je Gračanova priča da su mu igrači izvan ritma potpuno promašena i razlog za otkaz sama po sebi.

Pokoriti se i skakutati po naredbama

Analizu remija u Azerbajdžanu smo sveli na priču o sustavu. Sveli smo je na priču kako činjenica da je nešto objektivno teško ne može biti opravdanje da se to ne razmatra i postavi kao cilj.

O sustavu u hrvatskom nogometu najbolje govori činjenica da Bradarić, koji je plaćen sedam milijuna eura da igra beka, i koji beka igra redovito u francuskoj prvoj ligi, u Gračanovim planovima uporno ima ulogu krila. Igrač koji je najlogičnije rješenje da u što skorijem roku dobije poziv za A reprezentaciju u mladoj reprezentaciji igra krilo — poziciju koju ne igra niti u klubu niti će je igrati igdje drugdje. Činjenica da Gračan uporno forsira takvo rješenje govori sve o razini samokritike, svježini ideja, prihvaćanju kriterija znanja i sposobnosti da se nešto nauči.

Međutim, nije problem u Gračanu.

Čovjek je dao ostavku i nema ga više, ali to neće riješiti niti jedan problem u hrvatskom nogometu jer će ovi koji su ga postavili i koji su mu dali povjerenje nakon blamaže po običaju ostati netaknuti. Nitko od njih neće dati ostavku jer je napravio pogrešku. Još gore, nastavit će birati po istim kriterijima kao dosad, stavljajući zakulisne igre u prvi plan jednako tako lišeni svake samokritike, svježine ideja, prihvaćanja kriterija znanja i sposobnosti da se nešto nauči.

Kolateralna žrtva tih dvorskih igrica štetočina u kojima je primarna stvar pokazivanje moći? Isključivo hrvatski nogomet.

Ali Gračanov slučaj je odlična stvar jer nudi ilustraciju kako je hrvatski nogomet mjesto u kojem nije potrebno imati vjere u samog sebe. Dovoljno je vjerovati u nadređenog, pokoriti se i skakutati po naredbama, odlaziti na ručkove po instrukcije i biti dovoljno vjeran Gazdi. Zato je objektivno teško vjerovati da će kriteriji postavljanja novog izbornika biti puno drugačiji od onih koji su vrijedili za Gračana. Stanje u nogometu je takvo da prolaze poslušnici kod kojih svježina ideja i kriterij znanja nisu bitna stavka.

Međutim, činjenica da je nešto teško ne može biti opravdanje da upravo to ne postavimo kao cilj.

Ne propusti top članke