Pretrpan i pretumban, novi je reprezentativni kalendar najveću pomutnju očekivano izazvao prebacivanjem Svjetskog prvenstva u zimski termin, pa Mundijal u Kataru počinje već za dva mjeseca. Perioda za testiranje i uvježbavanje praktički nema, kao što nema ni puno mjesta za nedoumice. Dosadašnji termin turnira, onaj na kraju sezone, nosio je probleme u vidu premorenosti igrača, ali ovaj novi otežava okolnosti tako što mnogi nogometaši, a pogotovo oni koji su ljetos promijenili klub, tek hvataju ritam u novim sredinama, ako su ga uopće i stigli uhvatiti.
No, čini se da Zlatko Dalić nema puno nedoumica. Popis igrača koje je pozvao za utakmice Lige nacija protiv Danske i Austrije — a radi se o njih 25 i još sedmorici na listi pretpoziva — sadrži imena koja će, ne bude li neugodnih iznenađenja, biti i na letu za Katar.
Ono što ne djeluje još sasvim poznato uključuje staro pitanje startera u vrhu napada, možda i pitanje prvog vratara. Međutim, u ovoj trenutačno vrlo dobroj kadrovskoj situaciji nekako je u drugi plan palo, pa nam možda i promaknulo jedno drugo pitanje, koje bismo možda mogli podvesti pod egidu ‘slatkih briga’, iako je upitno koliko su one zaista slatke: pitanje prvog stoperskog para, za koji trenutno konkuriraju barem petorica igrača.
Pripremni period za Svjetsko prvenstvo zapravo staje u ovih šest utakmica Lige nacija, odigranih u periodu od tri mjeseca razmaka. Utoliko i taj turnir, koji se često naziva besmislenim, dobiva na težini; u ove dvije utakmice Dalić, osim rezultatskog imperativa treba dodatno isfiltrirati svoje opcije. A one stoperske mogle bi biti ključne.
Njegov je ego uvijek bio velik barem koliko i njegove nogometne vještine. Čovjek koji uvijek ima nešto za reći nije još uvijek ni na terenu rekao sve što je imao
Lipanjski je ciklus zapravo zamutio vodu. Nakon što je proljetos na onom prijateljskom turniru u Kataru testirao opciju s trojicom u zadnjoj liniji, Dalić se za utakmice Lige nacija s Austrijom, Francuskom i Danskom vratio na temeljnu postavku s četvoricom u obrani. I tu je Hrvatska, izuzevši debakl protiv Austrijanaca na Gradskom vrtu — u kojem su kao stoperski par počeli Marin Pongračić i Duje Ćaleta-Car, obojica sada na pretpozivu — dobila ogromnu dodatnu vrijednost u vidu debitantskog dvojca Josip Šutalo — Martin Erlić. Obojica su briljirala, uparena na teškim gostovanjima u Kopenhagenu i Parizu. Šutalo je pokazao da može biti rutiner i protiv Kyliana Mbappéa i Karima Benzeme, a Erlić se također u reprezentativnom kontekstu pokazao kao otkriće.
Po logici stvari, sad bi se jedan od njih dvojice trebao i konačno nametnuti kao partner Jošku Gvardiolu za Katar. Iako su obojica praktički debitanti, njihove rutinirane partije protiv takvih suparnika pokazale su kako su se i Šutalo i Erlić jako brzo uklopili u reprezentativni plan igre — pogotovo u Parizu gdje su sjajno čitali igru i presjecali lopte i prije nego što su trebali ući u duel. Taj trojac je sad udarni za stoperske pozicije i moguće je da će između Erlića i Šutala odlučivati nijanse. Međutim, i preostala dvojica stopera s Dalićeva popisa također su u zanimljivoj situaciji.
Kapetan bez vrpce
Uspjeh u Rusiji koji Hrvatska sada ide ‘pravdati’ u Katar značajno je utjecao na dinamiku u reprezentaciji. Da je momčad kojim slučajem izrazito podbacila i na Euru, mnogi od ovih igrača koji su činili kostur momčadi, a koji su u poznijim igračkim godinama, možda bi se i sami trajno povukli iz kadra. No, ovako su svoje zbogom reprezentaciji rekli tek oni koje je biologija i konačno natjerala na časni uzmak. Šime Vrsaljko je posljednji od njih; on je, načet ozljedama, učinio “korektnu stvar” kako je to izjavio i sam Dalić, povukavši se upravo prije samog SP-a. Osjetio je da bi svojim prisustvom pridonosio pritisku na proces kadroviranja, odnosno, pružanja mogućnosti onima koji dolaze da se definitivno nametnu kao trajnija rješenja na velikoj sceni.
Zbog i dalje prisutnog rizika od izbijanja zaraze koronavirusom službeni su popisi za Mundijal prošireni na 26 imena, što je Daliću dalo prostora koji može iskoristiti na pozive nekima od veterana koji se (još) nisu odlučili povući, iako je jasno da je njihov igrački vrhunac prošao. Tako su se na ovom popisu našli i Domagoj Vida te Dejan Lovren. Za Vidu, koji je u međuvremenu prešao u redove grčkog AEK-a, taj zub vremena smo mogli vidjeti i na onoj splitskoj utakmici protiv Francuza, u blijedom izdanju u paru Erlićem, koji je pak izgledao kao prekaljena iskusnjara u odnosu na njega. I dok je sada jasno da Vida putuje u Katar više kao dobri duh i motivator, za Lovrena je priča ipak nešto drugačija.
Lovren je vječni kapetan bez vrpce.
Proljetni dio sezone velikim je dijelom proveo na oporavku od ozljede; sad se vratio u kadar u ruskom Zenitu, gdje je, za razliku od reprezentacije, dobio i vrpcu. Taj faktor ‘vođe’ se u njegovu slučaju očituje i kroz potrebu da uvijek bude vokalan, da se njegovo mišljenje — ma koliko nekad budalasto bilo, pogotovo kada su na tapeti nenogometna pitanja — vrednuje maltene u domeni vrhovnog autoriteta ili barem jednog od njih. Lovren je tako i na Euru otvoreno kritizirao mlađe igrače, tvrdeći da “svoj stav prema reprezentaciji i nama starijima moraju promijeniti”, te da se, kad je reprezentacija u pitanju, pravila moraju poštovati”.
Sad opravljen i u igračkom ritmu, makar u oslabljenoj konkurenciji ruske lige, Lovren sigurno ne ide u Katar kako bi bio tek nekakav motivator s klupe. Njegov je ego uvijek bio velik barem koliko i njegove nogometne vještine, koje su, istini za volju, često bile i podcjenjivane, pogotovo kada je bio na svom vrhuncu u Liverpoolu, a on je na te stvari reagirao često ishitreno i pogrešno, izazivajući nepotrebne kontroverze i sukobe.
Te opaske i kritike koje prosipa nisu slučajno svoj vrhunac doživjele baš na Euru, gdje kao da je znao da mu to lako moguće može biti i posljednje veliko natjecanje s reprezentacijom. Međutim, ozljede su ga zasad poštedjele tog scenarija, makar su ga, u kombinaciji s godinama, gotovo sigurno načele. Čovjek koji uvijek ima nešto za reći nije još uvijek ni na terenu rekao sve što je imao.
Želje i realni dometi
Na Daliću je sada da procijeni ono što on kao izbornik najbolje zna, a to je koliki mu potencijalni rizik donosi eventualno izostavljanje takve figure iz kadra, pogotovo dok je ovaj u ritmu utakmica.
“Lovren i Vida imaju zasluge, ne želim ih se odreći, ali svjesni su da dolaze mlađi”, naglasio je Dalić. “Kako su oni izbacili Ćorluku, tako će netko izbaciti njih, a jednog će dana i mene. Vrijeme donosi svoje, dolaze mlađi, to je proces koji ide svojim tijekom i moramo ga primijeniti”.
To da je Dalić u kontekstu priče o Vidi i Lovrenu spomenuo ne samo mlađe koji dolaze, već i Vrsaljka koji je “shvatio kad je vrijeme za to”, podosta je jasna poruka, makar i između redaka. I Vida i Lovren imaju zasluge, ali su u ovom trenutku ne samo po iskustvu i utjecaju, već i po ritmu utakmica u prednosti nad mlađim kolegama na pretpozivu. No, to što su tu prema starim zaslugama znači i da bi, barem po ovim Dalićevim riječima, trebali i formalno biti iza onih koji svoje zasluge tek marljivo grade, a to može stvoriti dosta napetu situaciju kad se preklopi s karakterom kao što je Lovrenov.
Daliću sigurno nije lako zahvaljivati se onima koji su iznijeli najveći uspjeh u povijesti reprezentacije, pogotovo ne na način da ih on mora na to podsjećati. Pitanje stoperske pozicije za njega nije samo pitanje najkvalitetnijih igrača u ovom trenutku, pogotovo kada je momčad formirana kroz kombinaciju iskusnjara i mlađih, nadolazećih velikih talenata. Balansiranje tih želja i realnih dometa biti će za Dalića jedan od većih izazova u ovim završnim pripremama za Katar.
